U davna vremena odlazak po božićno drvce značio je šetnju do obližnje šume. Danas bi takav poduhvat završio paprenom kaznom, a potraga za savršenim drvcetom seli se u prodavnice i na prodajna mjesta. Nimalo nije isključeno da je i vaše božićno drvce prešlo stotine, pa čak i hiljade kilometara – možda je stiglo iz Danske.
Miris piljevine i svježih jelovih iglica ispunjava vazduh, dok se u pozadini miješaju uzbuđeni glasovi djece i roditelja. Za mnoge porodice pravi božićni ugođaj počinje upravo u trenutku zajedničkog biranja drvca. No, mnoga od tih stabala već su iza sebe ostavila dug put, stigavši kamionima – najčešće iz Danske.
Danska – svjetski izvoznik božićnih drvaca
„Poslije Njemačke, Danska je najveći proizvođač božićnih drvaca u Evropi“, objašnjava Claus Jerram Christensen iz Danskog udruženja proizvođača božićnih drvaca. „Budući da imamo malo stanovnika i sami ne trebamo mnogo stabala, postali smo najveći svjetski izvoznici – čak i ispred Sjedinjenih Američkih Država.“
Iz Danske svake godine u svijet krene oko devet miliona božićnih drvaca. Oko polovine završi u Njemačkoj, najvažnijem tržištu za danske proizvođače, zahvaljujući kratkim transportnim rutama i dugogodišnjim trgovačkim vezama.
Danska drvca ne ostaju samo u Evropi. „Izvozimo i u Dubai, Vijetnam ili Hong Kong“, kaže Christensen. „Količine su manje, ali i to se računa.“ Na veće udaljenosti drvca obično putuju brodom, ali u Dubai su znala stizati i avionom, koristeći povratne letove koji bi inače bili prazni.
Tajna uspjeha: nordmanska jela
Božićna drvca u Danskoj danas se uzgajaju na oko 20 hiljada hektara, a samo je 2024. godine taj posao donio prihod od oko 160 miliona eura. Ključ uspjeha je nordmanska jela, koja je osamdesetih godina potisnula smrču kao najpopularnije božićno drvce u Evropi.
Zanimljivo je da ta jela uopšte ne potiče iz Danske. „Naši su šumari putovali u druge zemlje tražeći vrste pogodne za drvnu industriju. Tako su se jednom iz Gruzije vratili s nordmanskom jelom“, objašnjava Christensen. Iako je prvobitno bila zamišljena kao građevinsko drvo, ubrzo je prepoznata kao idealno božićno drvce.
Tamnozelene, mekane iglice i pravilne, čvrste grane brzo su osvojile evropske domove. Iako nema snažan miris poput smrče, nordmanska jela ne bode i dugo zadržava iglice. Danas je prvi izbor za oko 80 odsto Nijemaca, a Danska i dalje prednjači u njenom uzgoju.
Deset godina rasta za nekoliko blagdanskih dana
Svend Kristiansen radi za jednog od najvećih proizvođača božićnih drvaca u Danskoj. Prosječno drvce raste gotovo deset godina prije nego što završi u nečijem domu. Za Kristiansena plastično drvce nije opcija.
„Imali bismo grižu savjesti“, kaže. „Naša je dužnost da prenesemo božićnu tradiciju na djecu i unuke, a pravo božićno drvce dio je te tradicije.“
Njegova kompanija izvozi u sedamnaest zemalja, ali ga najviše raduje rad s kupcima. „Za svaku porodicu savršeno drvce je drugačije. Tu presuđuju osjećaji“, kaže Kristiansen. „Ali kada su drvca okićena, sva su lijepa.“
Svoje božićno drvce bira među onima koja ostanu neposredno pred praznike. Iako tada izbor nije veliki, do sada je uvijek pronašao pravo – za sebe i svoju porodicu.
