Dana 23. oktobra svjedočio sam pred Porotom savjesti u okviru Gaza Tribunala. Moj govor bio je posvećen ekonomskim silama koje stoje u osnovi genocida nad palestinskim narodom. Evo njegovog sadržaja:
Moje ime je Janis Varufakis. Ekonomista sam, političar i aktivista, predstavnik grčke partije MeRA25, kao i panevropskog radikalnog pokreta DiEM25. Ovdje sam u svojstvu stručnjaka za način na koji kapitalistička dinamika podstiče i osnažuje genocid nad palestinskim narodom.
Danas ću, s ciljem da pomognem poroti da donese informisanu presudu, govoriti o ekonomskim silama koje stoje u osnovi saučesništva globalnog kapitala u, najprije, etničkom čišćenju Palestinaca, a potom i u njihovom genocidu.
Porota bi trebalo da ima na umu da genocid donosi profit. I, kako ću kasnije iznijeti, danas donosi znatno veći profit, jer je u njegovu realizaciju uključen novi oblik kapitala.
Da počnemo — porota bi trebalo da prizna da kapitalizam napreduje zahvaljujući ljudskoj bijedi i čistom uništenju. Stoga nije paradoks to što je, u trenutku kada potražnja, proizvodnja i povjerenje potrošača u Izraelu naglo opadaju, izraelska berza ne samo da nije pala od početka genocida u Gazi, nego je zapravo porasla za više od 160%.
To odražava osnovnu političku ekonomiju okupacije, naročito način na koji su hiljade izraelskih kompanija isprepletene s američkim, evropskim i korejskim megakorporacijama – uključujući najveće svjetske finansijske konglomerate – stvarajući međunarodnu mrežu koja je nakon oktobra 2023. prešla u režim maksimalnog rada. U trenutku kada se izraelski odbrambeni budžet udvostručio, privukao je ogromne „investicije“ u izraelsku mašineriju smrti.
Za detaljnije informacije o ovome, porota bi trebalo da uzme u obzir izvještaj Ujedinjenim nacijama koji je objavila Francesca Albanese, specijalna izvjestiteljka UN-a za okupirane palestinske teritorije, pod naslovom „Od ekonomije okupacije do ekonomije genocida“.
Naravno, ništa od ovoga nije novo. Istorija nas uči da su ekonomski interesi bili ključni pokretači i pomagači kolonijalnih poduhvata, pa često i genocida koje su oni počinili. Korporativni sektor bio je sastavni dio kolonijalizma od samog početka, a kompanije – počev od Holandske i Britanske istočnoindijske kompanije – istorijski su doprinosile nasilju, eksploataciji i na kraju oduzimanju zemlje i imovine autohtonih naroda. Taj oblik dominacije poznat je kao rasni kolonijalni kapitalizam. Izraelska kolonizacija okupiranih palestinskih teritorija nije mogla biti izuzetak.
Porota bi trebalo da bude svjesna načina na koji Palestina danas pokazuje sve tri faze kolonijalne eksproprijacije:
Prva faza bila je nesofisticirana eksproprijacija – brutalna pljačka zemlje i pretvaranje autohtonog stanovništva u jeftinu, pa čak i ropsku radnu snagu. Ta faza, koja je dovela do uspona kapitalizma u 18. vijeku, prisutna je u Palestini od Balfurove deklaracije, a naročito tokom i nakon Nakbe. Palestinska zemlja bila je brutalno oduzimana, a Palestinci su ili postali izbjeglice ili zatvoreni u bantustane koji su, sve do druge intifade, služili kao izvor jeftine radne snage za kolonizatore.
Druga faza modernog kolonijalizma, poznata i kao neoimperijalizam, nije se toliko odnosila na pljačku zemlje koliko na obezbjeđivanje tržišta za višak robe kapitalističkih metropola koje nisu mogle biti apsorbovane domaćom potražnjom. Ova neoimperijalna dimenzija ispoljila se i u Palestini, jer je Izrael počeo da uvozi ogromne količine oružja iz SAD-a, Njemačke i Velike Britanije, čime je značajno doprinosio agregatnoj potražnji u tim zemljama. U novije vrijeme, izraelski proizvođači oružja uključili su se u taj lanac kao izvoznici – prodajući visokotehnološko oružje, testirano na palestinskom stanovništvu, stranim državama, uključujući (na moju sramotu) i moju zemlju Grčku, ali i arapske zemlje.
Treća faza savremene akumulacije kapitala, koja hrani eksproprijaciju kod kuće i kolonijalizam u inostranstvu, jeste ono što ja nazivam tehnofeudalnom fazom – fazom zasnovanom na akumulaciji novog, radikalnog oblika kapitala koji sam nazvao oblak kapital (cloud capital).
Porota bi trebalo da primijeti da je oblak kapital mreža mašina (telefona, tableta, servera i algoritama) koja čini nešto izvanredno: mi je obučavamo da obučava nas, da bi nas naučila da je obučavamo da nas poznaje – i, na kraju, manipuliše našim ponašanjem, dajući vlasnicima tog kapitala ogromnu moć da rade protiv naše volje u sopstvenom interesu.
U tom kontekstu, porota bi trebalo da uzme u obzir činjenicu da nijedna zemlja nije dala tolik pristup biometrijskim podacima svog stanovništva kao što je Izrael dao IBM-u. Od početka genocida u Gazi, kompanije Microsoft, Amazon, Alphabet i Palantir ubrzano šire svoje prisustvo u sferi oblak kapitala. Softveri za prepoznavanje lica, algoritmi za odabir meta i automatizovani sistemi za egzekuciju testiraju se u realnom vremenu, po volji, i s manje etičkih ograničenja nego u eksperimentima na laboratorijskim pacovima. Američke tehnološke korporacije ne bi mogle biti zadovoljnije.
Rat je, dame i gospodo, oduvijek bio unosan. Trgovci oružjem zarađivali su bogatstvo opslužujući najveće ponuđače. Posredno, svi oblici kapitala – uključujući i onaj koji proizvodi potrošačku robu – akumulirali su se brže u vremenima rata i razaranja. Ali u ovom tehnofeudalnom dobu, oblak kapital direktno stiče nove moći na ratištima, poboljšavajući sposobnost svojih algoritama da razumiju i manipulišu ljudima. Ništa ne pomaže njegovom usavršavanju više od stvarnog, trenutnog iskustva praćenja i manipulacije ponašanjem boraca, selektora meta, političara koji te selektore podržavaju – i, tragično, populacije osuđene na uništenje.
Porota bi, stoga, trebalo da zna da će današnji AI sistemi za navođenje meta, koji maksimizuju smrt i razaranje u Gazi, već sjutra pokretati Amazonove, Googleove i Microsoftove algoritme koji nas nagovaraju da kupujemo ono što nam nije potrebno, truju naše razgovore na društvenim mrežama i tjeraju sve brojnije obespravljene radnike – vozače, medicinske sestre i skladištare – na ivicu opstanka.
Drugim riječima, pozivam porotu da prepozna da su ono što se događa u Palestini – tekuće etničko čišćenje i genocid – duboko povezani s oblicima eksploatacije i otrovnosti društvenog okruženja u ostatku svijeta. U tom smislu, da, naša sloboda u ostatku svijeta neraskidivo je povezana s oslobođenjem Palestinaca od kolonijalizma, eksproprijacije, straha i manipulacije.
Na kraju, želim da zahvalim poroti na njenom važnom radu i da je zamolim da obrati posebnu pažnju na to kako kapitalistička dinamika – naročito ona koja podržava reprodukciju oblak kapitala – podstiče i osnažuje genocid nad palestinskim narodom.
Izvor: diem25











