Narodne obveznice i trezorski zapisi i dalje imaju svoju publiku, no sklonost građana prema takvoj vrsti obveznica sve više prepoznaju i kompanije. Trenutno hrvatsko tržište kapitala proživljava svojevrsnu renesansu kad su u pitanju korporativne obveznice koje su sve zanimljivije i građanima zbog nešto veće zarade koju nude u odnosu na ulaganje u državni dug. Kad je već riječ o tim hartijama od vrijednosti, početkom sedmice završen je upis već 11. tranše trezorskih zapisa u koje su mogli uložiti i građani.
Prema podacima Ministarstva finansija, ukupno je prodato ‘trezoraca’ za 1,33 milijarde eura, od čega su građani uložili 810 miliona eura. Na uloženih minimalnih hiljadu eura zarada za godinu dana iznosiće 25,27 eura, s obzirom na prinos od 2,6 odsto. Spuštanje kamatnih stopa u eurozoni tako se odrazilo i na zaradu ulagača jer su jednogodišnji ‘trezorci’ plasirani u junu prošle godine nosili prinos od 3,65 odsto. No, uz tržište državnih dužničkih hartija od vrijednosti, još je aktivnije tržište korporativnih obveznica. Na Zagrebačkoj berzi trenutno je uvršteno 14 izdanja korporativnih obveznica, a sudeći po nedavnim najavama, taj će broj u bliskoj budućnosti zasigurno rasti.
Atraktivni prinos
Samo u posljednjih mjesec dana svjedočili smo plasmanu dva veća izdanja. Tako je Atlantic izdao nove petogodišnje obveznice kojima je prikupio 80 miliona eura, a ulagačima će donositi godišnji prinos od 2,87 odsto. Upis je bio otvoren i malim ulagačima, ali samo onima bolje stojećima, s obzirom na minimalni ulog od 100 hiljada eura. No, obveznice su na kraju otišle isključivo bankama, osiguravajućim društvima i dobrovoljnim penzijskim fondovima, pa se ovo Atlanticovo obvezničko izdanje de facto može posmatrati kao sindicirani kredit. Podaci Središnjeg klirinško depozitarnog društva pokazuju da su po 24,5 odsto upisale Privredna banka Zagreb i OTP banka, po 19,6 odsto kupili su Erste i Zagrebačka banka, a 7,5 odsto Raiffeisen banka. Niz bankovnih ulagača zatvara Istarska kreditna banka koja ima 2,5 odsto udjela.
Što se tiče drugog velikog izdanja, krajem maja kompaniji Bosqar finansijski je regulator odobrio pojednostavljeni prospekt za javnu ponudu obveznica vrijednih 110 miliona eura. Riječ je o sedmogodišnjem izdanju zelenih obveznica povezanih sa održivošću. Od manjih izdanja, primjerenijih malim ulagačima, pažnju je u aprilu privukao Koykan, lanac street food restorana sa izdanjem vrijednim tri miliona eura. Obveznice imaju rok dospijeća od tri godine, a donose vrlo atraktivni prinos od osam odsto godišnje. Ako kompanija ne uspije 2028. isplatiti ulagačima glavnicu, postoji mogućnost pretvaranja duga u vlasnički udio. Istovjetni rok dospijeća i godišnji prinos nešto ranije ponudio je i enasolAuto, firma koja stoji iza lanca punionica električnih automobila Qelo. Obvezničkim izdanjem prikupljeno je tri miliona eura od 400 ulagača.
Na domaćem tržištu korporativnog duga događa se promjena, smatra Niko Maričić, član Uprave InterCapital Digital Wealth Managementa. – U prošlosti je vrlo mali broj kompanija izdavao korporativni dug i na taj način zadovoljavao vlastite potrebe za finansiranjem. Tržište se aktiviralo i izdavanja korporativnih obveznica sve su češća. Neki od razloga zašto se kompanije odlučuju na ovaj potez su približavanje investicionoj zajednici te širenje baze investitora i mogućnost otplate glavnice na dospijeću, (tzv. bullet repayment) što doprinosi likvidnosti kompanije – ocjenjuje ovaj stručnjak za obvezničko tržište. Nesumnjivo je da su državne obveznice namijenjene građanima odigrale značajnu ulogu u ovom buđenju tržišta korporativnog duga.
Obveznica ili kredit?
– Narodne obveznice i trezorski zapisi doprinijeli su opismenjavanju velikog broja malih ulagača koji su tako ‘savladali’ obveznicu kao finansijski instrument. Kako se Evropska centralna banka upustila u smanjenje referentne kamatne stope što utiče i na smanjenje prinosa na narodne obveznice i trezorske zapise, mali investitori imaju mogućnost ostvarivanja dodatnog prinosa na tržištu korporativnih obveznica što dolazi uz veći rizik jer je država sigurniji i kvalitetniji izdavalac od kompanija – naglašava Maričić.
Na pitanje kada se preduzeću više isplati prikupiti kapital putem obveznica, a kada je mudrije podići kredit, Maričić kaže kako nema jednoznačnog odgovora. – To zavisi od potreba kompanije koja se zadužuje. Neki parametri koji se uzimaju u obzir su brzina sticanja duga, povjerioci koje kompanija cilja te diversifikacija baze povjerilaca, amortizovanje glavnice ili plaćanje glavnice po dospijeću, cijena odnosno kamatna stopa kojoj se kompanija zadužuje te rok dospijeća – dodaje Maričić.
U svakom slučaju, tržište kapitala u Hrvatskoj više ne postoji samo na papiru.
