Mart počinje velikim praskom. Glavna globalna vijest ujedno je i ključna vijest za tržišta roba i berze. Ne čudi stoga što je većina roba trgovanje otvorila u zelenom. Očekivano, prednjače energenti, a tek ćemo vidjeti u kojoj mjeri će ih ostale robe pratiti. Naravno, sve će zavisiti od razmjera rata i napada na Iran, ali jedno je sigurno – pred nama je period velike volatilnosti cijena i biće potrebno određeno vrijeme da tržišta prihvate novo normalno, kakvo god ono bilo. Pitanje je samo cijena koju ćemo za to morati platiti.
Ovaj energetski šok daje snažan „bullish“ zamah i podstiče otvaranje long pozicija. Prije samo nekoliko dana fokus je bio na podacima iz SAD-a, politici Feda i poremećajima povezanim s vještačkom inteligencijom, a sada su u centru pažnje Iran, sirova nafta i Hormuški moreuz. Kurs euro/dolar u međuvremenu pada na 1,18, u kontekstu u kojem dolar ponovo preuzima ulogu sigurnog utočišta, dok je snabdijevanje energijom u Evropi dodatno ugroženo.
Svjetska banka: ulazimo u eru strukturnih barijera
Prema izvještaju Svjetske banke, globalna ekonomija je u 2025. godini uživala relativno povoljne uslove, podstaknute širenjem međunarodne trgovine – barem do uvođenja novih carina u SAD-u. Međutim, nema naznaka da će se taj pozitivan trend nastaviti i u 2026. godini. Kako ciklični faktori koji su podržavali velike ekonomije slabe, efekat novih trgovinskih barijera postaće sve izraženiji.
Izvještaj naglašava da loše vijesti ne pogađaju sve jednako. Na primjer, zemlje Bliskog istoka, poput Saudijske Arabije, mogle bi ostvariti više stope rasta. No ukupno usporavanje opteretiće globalnu potražnju za energijom, sa negativnim posljedicama za tržišta roba i ekonomije u razvoju zavisne od izvoza resursa. U suštini, dokument zaključuje da se svjetska ekonomija nije stabilizovala na održivoj putanji nakon pandemijskog šoka. Rast u 2025. bio je bolji od očekivanog, ali uglavnom zahvaljujući privremenim faktorima i cikličnoj inerciji, piše Lidemmedia.hr.
U 2026. pojavljuje se nova realnost: trgovinske barijere postaju strukturne, geopolitička fragmentacija ne pokazuje znake smirivanja, a politička neizvjesnost postaje trajno stanje. Centralna strateška poruka izvještaja je jasna – ekonomsko okruženje više nije neutralno. Politika (carine), sankcije i podjela na blokove postali su odlučujući faktori rasta ili stagnacije. Globalizacija više ne funkcioniše kao automatski akcelerator, a kontrola zamjenjuje efikasnost kao strateški prioritet. Svijet tako ulazi u eru žešće konkurencije i smanjenih sigurnosnih margina. U tom kontekstu, svaki dugotrajan sukob – bilo u Ukrajini ili sada u Iranu – postaje ekonomski skuplji za sve uključene. Era lakog novca i bezbolnog rasta je završena.
Energetski šok i povratak premije rizika
Terminske cijene sirove nafte Brent na početku sedmice snažno su porasle – više od osam odsto, iznad 79 dolara po barelu. U jednom trenutku rast je dostigao gotovo 13 odsto, na najviši nivo od januara 2025. Razlog su napadi SAD-a i Izraela na Iran, koji su pojačali strahove od poremećaja snabdijevanja na Bliskom istoku. Posebna pažnja usmjerena je na Hormuški moreuz, kroz koji prolazi oko petine globalnih isporuka nafte i značajne količine prirodnog gasa.
Teheran tvrdi da moreuz ostaje otvoren, ali brodarske kompanije već preusmjeravaju rute. Iran je odgovorio raketnim napadima na američke baze u regionu, uključujući UAE, Bahrein, Kuvajt, Katar, Saudijsku Arabiju, Jordan, Irak i Siriju. Istovremeno, OPEK+ je dogovorio povećanje proizvodnje za 206 hiljada barela dnevno u aprilu, čime je okončana tromjesečna pauza, ali znatno ispod ranije razmatranog raspona od 411 do 548 hiljada barela dnevno.
Iran proizvodi oko 3,3 miliona barela nafte dnevno, odnosno oko tri odsto svjetske proizvodnje. Ipak, ključni rizik nije direktan gubitak iranske nafte, već potencijalna blokada Hormuškog moreuza. Cijene nafte od početka godine porasle su 19 odsto, prvenstveno zbog straha od eskalacije sukoba Irana i SAD-a. U takvim okolnostima, nivo od 100 dolara po barelu više ne djeluje nedostižno.
Terminske cijene evropskog gasa na čvorištu TTF skočile su 22 odsto, na više od 39 eura po MWh, približavajući se junskim maksimumima. Razlog je strah od poremećaja u globalnom snabdijevanju LNG-om. Hormuški moreuz čini oko 20 odsto globalne trgovine LNG-om, uključujući katarski izvoz koji pokriva oko 15 odsto evropskog uvoza LNG-a. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da su skladišta gasa u EU popunjena na tek nešto manje od 31 odsto kapaciteta, u poređenju sa 40 odsto u isto vrijeme prošle godine.
Kina, fondovi i roba: preslagivanje globalnih pozicija
Kina je u posljednjih pet godina povećala proizvodnju prirodnog gasa za oko 50 odsto, uprkos tome što je već četvrti najveći svjetski proizvođač. Većina novih projekata odnosi se na gas iz škriljca, posebno u Sečuanskom basenu. Iako Kina vjerovatno neće postati veliki izvoznik gasa, rast domaće proizvodnje jača njenu pregovaračku poziciju prema Rusiji i izvoznicima LNG-a. Širenje kineske proizvodnje smanjuje potrebu za uvozom i time indirektno stabilizuje globalno tržište.
Na agri tržištima fokus je takođe na Iranu, ali i na vremenskim prilikama u Argentini, kineskoj potražnji nakon Lunarne nove godine te kretanju dolara. Fondovi su prošle sedmice zatvarali short pozicije na pšenici i kukuruzu, dok su i dalje snažno long na soji. Procjene uroda u Ukrajini ukazuju na rast proizvodnje pšenice i kukuruza u novoj sezoni.
Cijene bakra kreću se oko 13.200 dolara po toni, uz očekivanja novih kineskih podsticaja na sastanku „Dvije sjednice“. Zimbabve je, pak, obustavio izvoz neprerađenih litijumskih ruda kako bi podstakao domaću preradu, što je već podiglo cijene litijuma na azijskim tržištima. Riječ je o dijelu šireg trenda u kojem zemlje izvoznice sirovina nastoje da zadrže veću dodatu vrijednost unutar sopstvenih ekonomija.
