Potražnja za stambenim prostorom značajno se razlikuje među državama Evropske unije (EU) i njihovim regionima, što odražava različite demografske i tržišne uslove. U približno trećini evropskih regiona izgradnja nije uspjela da isprati rast broja stanovnika. Veliki urbani centri bilježe rast broja domaćinstava, dijelom i zbog njihove sve manje prosječne veličine. U brojnim ruralnim područjima situacija je suprotna – potražnja za stambenim objektima je slabija, a u pojedinim slučajevima prisutna je i prekomjerna ponuda.
Ukupan broj stambenih jedinica u EU povećan je sa 218 miliona u 2010. godini na oko 248 miliona u 2024. godini.
Kako se navodi, potrebe za stambenim prostorom nijesu ravnomjerno raspoređene. Najveći manjak bilježe urbana područja, kao i regioni sa izrazito dinamičnim ekonomijama ili snažnom turističkom aktivnošću. U takvim sredinama bilo bi potrebno čak 4,6 miliona stambenih jedinica više nego što ih je izgrađeno od 2010. godine. Procjena Evropske komisije pokazuje da bi u periodu od 2025. do 2035. godine, upravo u tim dinamičnim područjima, trebalo dodatno povećati broj stambenih jedinica za 2,5 miliona u odnosu na sadašnju dinamiku izgradnje.
Oko dvije trećine ukupne potražnje za stambenim prostorom koncentrisano je u četiri najveće države članice EU – Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Španiji.
Kako bi odgovorila na demografske pritiske, EU bi godišnje trebalo da izgradi dodatnih 650 hiljada stambenih jedinica povrh oko 1,6 miliona za koje se već očekuje da će se graditi. Takav tempo iziskuje ulaganja veća od 150 milijardi eura godišnje.
U posljednjih desetak godina broj domaćinstava u EU povećan je za oko 13 miliona, dostižući približno 196 miliona.
Ukupne investicije u stambeni fond trebalo bi, prema procjenama, da do kraja 2035. godine dostignu 1,68 biliona eura, kako bi se omogućila izgradnja više od dva miliona novih domova godišnje, pišu Financije.hr.
Jedan od ključnih problema u velikim gradovima jeste ograničena raspoloživost zemljišta za novu gradnju.
Na 30 najvećih urbanih sredina otpada 35,5 odsto ukupno očekivane potražnje za stambenim jedinicama na nivou EU. U Španiji je, na primjer, potražnja snažno koncentrisana u područjima Madrida i Barselone, dok su slični pritisci prisutni i u mnogim obalnim i turističkim regionima.
S druge strane, postoje primjeri država članica poput Holandije, gdje je visoka gustina naseljenosti karakteristika gotovo čitave teritorije, a ne samo pojedinih urbanih zona. Kao rezultat, investicioni pritisak u sektoru stanovanja ravnomjernije je raspoređen.
Govoreći o nacionalnim primjerima, Saša Perko iz DOMinvest grupe, član Izvršnog odbora Udruženja srednjih i malih preduzetnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, nedavno je izjavio da u Hrvatskoj, prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), trenutno nedostaje između 230 i 290 hiljada stanova.
Kako je naveo, tokom 2024. godine na tržište je plasirano 16.500 novih stanova, dok je, poređenja radi, 2008. godine izgrađeno više od 25 hiljada stambenih jedinica. To znači da se danas gradi oko 35 odsto manje stanova, iako su potrebe znatno veće nego prije.
