Crna Gora je, u posljednjih nekoliko godina, kroz  javne politike i regulatorni okvir, napravila značajne iskorake od prostora koji je bio percipiran kao visokorizična periferija i postala dio strateškog proširenja evropskog prostora čiste energije i industrije, a ulaganja u mreže i pravednu tranziciju ključni su za puni potencijal obnovljivih izvora energije.

To je poručeno sa trećeg panela „Finansiranje projekata iz oblasti OIE“, koji je u okviru simpozijuma energetike EPCG NET, organizovala Elektroprivreda Crne Gore (EPCG).

Šef predstavništva EIB za Crnu Goru Davor Kunc je ocijnio da je napredak Crne Gore i značajno dostignuće.

„Osnovni preduslovi su uvijek postojali  obilje hidro, vjetro i solarnih potencijala. Ono što se promijenilo jesu okvir javnih politika, veća vidljivost projektnih pipeline-a i regionalna integracija energetskih tržišta“, rekao je Kunc.

Prema njegovim riječima, Crna Gora i region imaju snažan prirodni potencijal, ali i važan strateški geografski položaj, na raskršću između tržišta Evropske unije i širih energetskih koridora.

„Ako se stavite u poziciju finansijera, to je dobra kombinacija. S jedne strane postoji velika potreba za tranzicijom, a s druge visok prirodni potencijal. To je nešto što dugoročni finansijer cijeni, pod uslovom da je okvir kredibilan“, istakao je Kunc.

On je ocijenio da je u Crnoj Gori značajan dio posla već urađen kada je riječ o javnim politikama i regulatornom okviru, ističući da je to važna priprema za članstvo u Evropskoj uniji.

„Za Crnu Goru nema prečica. Domaći zadaci se rade i to je dobro. To je dobra priprema za članstvo“, poručio je Kunc.

„Narativ se promijenio od uglja i uvoza ka obnovljivim izvorima energije i integraciji. Mislim da je to pozitivan korak naprijed. Region, a posebno Crna Gora, danas su mnogo atraktivniji za finansiranje nego u bilo kom trenutku u prošlosti“, rekao je Kunc.

On je kazao da je EIB dobro pozicioniran kao dugoročni finansijer, iako još uvijek nije imao direktne investicije u energetiku u Crnoj Gori, ali podsjetio da je Razvojna banka Crne Gore strateški partner EIB-a.

„Obezbijedili smo kredit Razvojnoj banci Crne Gore, koja je dalje finansirala manje projekte koje mi ne bismo direktno finansirali“, kazao je Kunc.

On je naveo da EIB razmatra i potencijalne direktne investicije u Crnoj Gori, uključujući infrastrukturu interkonektora sa EPCG i EDF-om, što bi, kako je ocijenio, moglo biti od ključnog značaja.

„Postoje elementi za direktna ulaganja i želimo da u Crnoj Gori repliciramo ono što radimo u susjedstvu, poput projekata solarnih elektrana u Bosni i Hercegovini“, kazao je Kunc.

On je zaključio da su region, a posebno Crna Gora, danas mnogo atraktivniji za finansiranje nego u bilo kom trenutku u prošlosti.

Pavle Milekić stručnjak za finansiranje OIE EBRD, je rekao da  su se obnovljivi izvori energije značajno razvili u regionu u posljednjih nekoliko godina, ali otkup električne energije i dalje predstavlja ključnu prepreku za finansiranje projekata.

„Mislim da su se obnovljivi izvori energije zaista razvili u regionu, to se vidi i kroz broj izdatih priključaka na mrežu. Obnovljivi izvori energije više nijesu nešto neobično. Mnogo posla je urađeno na razvojnoj strani i postoji veliki broj projekata koji su spremni za realizaciju“, istakao je Milekić.

On je poručio da je  uprkos spremnosti finansijskih institucija da podrže takve projekte, izazovi ostaju značajni.

„Otkup električne energije ostaje ključna prepreka za finansiranje. Za to nema mnogo jednostavnih rješenja. Kreditori su spremni da finansiraju projekte, ali moramo imati određenu sigurnost i predvidljive novčane tokove”, kazao je Milekić.

On je objasnio da su projekti najlakše finansijski održivi kada postoje državni sistemi podrške,jer oni obezbjeđuju ugovorene, vidljive i predvidljive prihodne tokove.

„To su prihodni tokovi koji su veoma predvidljivi, najčešće na period od 15 godina, i praktično svaka banka može da finansira takve projekte“, rekao je Milekić.

On je upozorio da se u posljednjem periodu pojavljuju novi izazovi.

„Ranije smo mogli da kažemo da postoji velika korelacija između tržišta Zapadnog Balkana i tržišta EU, i da su trgovci spremni da ponude dugoročni otkup. Međutim, od 1. januara tokovi energije ka EU su zaustavljeni, što je stvorilo jaz u korelaciji između tržišta Zapadnog Balkana i EU“, kazao je Milekić.

Kako je naveo, posljedica toga je gotovo potpuno povlačenje dugoročnog privatnog otkupa sa tržišta, što predstavlja dvostruki izazov za obnovljive izvore energije.

„Prvo, više ne vidimo da se nude PPA ugovori, pa kreditori ne mogu da finansiraju projekte na osnovu njih. Drugo, cijene na Zapadnom Balkanu su pale. Ako je investitor ranije razmatrao ulaganje, a sada su cijene niže za deset eura po megavat-satu, pitanje je zašto bi nastavio sa investicijom“, kazao je Milekić.

Prema njegovim riječima, iako se  region trenutno suočava sa snažnijim izazovima nego prije nekoliko mjeseci ili godinu,  dugoročna potreba za ulaganjem u obnovljive izvore energije ostaje nesporna.

„Postoji mnogo projekata i ogroman potencijal za rast. Zapadni Balkan kreće sa veoma niske osnove kada je riječ o intermitentnim obnovljivim izvorima energije, a njihov razvoj je apsolutno neophodan za energetsku tranziciju regiona“, istakao je Milekić.

Katharina Gassner viša ekonomistkinja za energetiku u Svjetskoj banci, kazala je da  ulaganja u mreže i pravednu tranziciju ključni su  za puni potencijal obnovljivih izvora energije

“Temelji za razvoj obnovljivih izvora energije su uspostavljeni, rizici su poznati, a privatni sektor može da odradi svoj dio posla ukoliko se sa pristupa „od projekta do projekta“ pređe na standardizovani model razvoja i širenja kapaciteta”, ocijenila je Gassner.

„U slučaju Crne Gore, implementacija aukcijskog okvira još uvijek nije završena, tako da svi čekamo da se to dogodi kako u interesu standardizovanog povećanja kapaciteta obnovljivih izvora energije, tako i u interesu kredibiliteta politika“, kazala je Gassner.

Ona je navela da je riječ o reformi koju Svjetska banka podržava kroz zajmove za razvojne politike, ističući da se u tom slučaju ne radi o projektnom finansiranju, već o direktnoj podršci Vladi, pri čemu sredstva idu Ministarstvu finansija za realizaciju definisanog paketa reformi.

“Kada govorimo  o široj slici energetske tranzicije,  paralelno sa finansiranjem obnovljivih izvora energije moraju se realizovati još dvije važne oblasti, od kojih su prva ulaganja u mreže. Mreže, odnosno investicije koje se već pokreću, zaista su potrebne, posebno na visokonaponskom nivou. Juče smo vidjeli vrlo impresivne podatke koje je predstavio CGES u vezi sa ulaganjima u visokonaponsku mrežu“, navela je Gassner.

Prema njenim riječima, za potpuno iskorišćavanje potencijala obnovljivih izvora energije neophodna su i ulaganja na nivou distributivne mreže, posebno imajući u vidu potrebu za priključenjem većeg broja manjih kapaciteta obnovljive energije.

„Svjetska banka finansira i tu oblast. Imamo projekat sa CGES-om koji se odnosi na unapređenje distributivne mreže i omogućavanje priključenja brojnih megavata malih obnovljivih izvora energije, posebno krovnih solarnih sistema o kojima smo slušali“, kazala je Gassner.

“Naredni korak je modernizacija mreža kroz razvoj pametnih mreža, bolju regionalnu integraciju i unaprijeđenu komunikaciju između mrežnih sistema, koji su na Balkanu relativno mali”, jasna je Gassner.

„Ulaganja u obnovljive izvore energije i prateća ulaganja u mrežu mogu se optimizovati kroz saradnju. Upravo tu vidim veliki potencijal koji je i dalje nedovoljno iskorišćen“, poručila je Gassner.

Kao drugu važnu oblast, ona je istakla potrebu da se, paralelno sa povećanjem kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, rješavaju i pitanja nasljeđa prethodnog energetskog sistema, što u Crnoj Gori prije svega znači Pljevlja.

„Svetska banka je veoma uključena u proces pravedne tranzicije u Pljevljima. Radimo na pronalaženju alternativnih izvora grijanja za Pljevlja nakon što termoelektrana bude postepeno ugašena“, rekla je Gassner.

Ivan Mrvaljević, izvršni rukovodilac Direkcije za razvoj i investicije EPCG, poručio je da hidroenergetski potencijal, posebno kroz razvoj pumpnih hidroelektrana, mora imati značajniju ulogu u energetskoj tranziciji, jer se bez snažnijeg oslanjanja na hidroenergiju teško može obezbijediti stabilnost sistema u srednjem roku.

“Kreditori su tokom posljednjih 20 godina imali veoma konzervativan pristup kada je riječ o velikim hidroenergetskim projektima, ali se taj odnos sada mijenja”, rekao je Mrvaljević.

„Pumpne hidroelektrane ponovo dobijaju na značaju. Direktor Međunarodne agencije za energiju rekao je da se hidroenergetski potencijal u Kini i Sjedinjenim Američkim Državama mora staviti u funkciju, jer je gotovo nemoguće u srednjem roku riješiti trenutnu situaciju bez značajnijeg oslanjanja na hidroenergiju, prije svega na pumpne hidroelektrane“, pojasnio je Mrvaljević.

On je ukazao i na pozitivne primjere saradnje Elektroprivrede Crne Gore sa međunarodnim finansijskim institucijama.

„EPCG ima zaista dugoročnu saradnju sa međunarodnim finansijskim institucijama. Gotovo svi naši projekti rehabilitacije i modernizacije realizovani su uz njihovu podršku“, naveo je Mrvaljević.

On je kazao da su raniji finansijski aranžmani sa pojedinim zemljama zamijenjeni su novouspostavljenim fondovima u Evropi, među kojima je Evropski fond za održivi razvoj, kao i EFSD+ garancija.

„Naša posljednja saradnja koristila je EFSD+ mehanizam bez dodatnih troškova usluge. To nam je omogućilo bržu provjeru procesa, potpisivanje ugovora i početak realizacije projekta. To je za nas bilo veoma korisno i sada nam zaista pomaže“, zaključio je Mrvaljević.

Sarah Bongard, Viši portfolio menadžer KfW,  smatra da najveće usko grlo u finansiranju javnih preduzeća predstavlja faza pripreme projekata.

„Najveće usko grlo svakako je faza pripreme projekata. U toj fazi potrebno je uraditi veliki broj studija, a to je skupo i vremenski zahtjevno, zbog čega privatni investitori nijesu naročito zainteresovani da se time bave“, kazala je Bongard.

Ona je navela da je to oblast u kojoj međunarodne finansijske institucije mogu da pruže važnu podršku, podsjećajući da KfW ima pristup grant sredstvima njemačkog ministarstva, ali i grantovima Evropske unije, uključujući Investicioni okvir za Zapadni Balkan.

„To je jedna od oblasti u kojoj nastojimo da podržimo naše klijente kako bi unaprijedili pripremu projekata  da od projektne ideje dođu do bankabilnog projekta koji na kraju može biti finansiran ili od međunarodne finansijske institucije ili od komercijalne banke“, rekla je Bongard.

„Postoji mnogo banaka na terenu koje bi željele da finansiraju projekte, ali postoje drugi faktori koji utiču na ponudu finansiranja“, navela je Bongard.

Jedan od tih faktora je, kako je pojasnila, rizik zemlje, pri čemu je ocijenila da je Crna Gora na dobrom putu, jer približavanje Evropskoj uniji i usklađivanje sa evropskom regulativom doprinose smanjenju tog rizika.

„Što se Crna Gora više približava Evropskoj uniji i što se više usklađuje sa regulativom EU, to se rizik zemlje smanjuje. To privlači i privatne investitore, a međunarodnim finansijskim institucijama olakšava obezbjeđivanje odgovarajućeg finansiranja“, kazala je Bongard.

Ona je kazala da je važan faktr i i finansijska snagu javnih komunalnih preduzeća u regionu, navodeći da ona značajno utiče na mogućnost obezbjeđivanja finansiranja.

„I u toj oblasti nastojimo da podržimo naše klijente kroz finansijsko modeliranje i jačanje njihove finansijske situacije, kao i kroz dobro upravljanje, usklađenost sa pravilima, pravilnike, IT bezbjednost i brojne druge oblasti“, rekla je Bongard.

Prema njenim riječima, takva podrška doprinosi većoj stabilnosti klijenata i jačanju povjerenja privatnih investitora da ulažu u javna preduzeća.

„Treći važan element je pouzdan investicioni program. On je veoma važan za banke, naročito ako je zasnovan na pouzdanim podacima i uklopljen u regulatorni okvir koji omogućava da se investicioni projekti zaista sprovedu“, poručila je Bongard.

Ona je zaključila da finansiranje ne izostaje zbog jednog razloga, već zbog kombinacije izazova koje je potrebno sistemski rješavati, uz podršku klijentima u njihovom prevazilaženju.

„Ako imamo pozitivan pogled na budućnost i očekivanje da će Crna Gora postati dio Evropske unije u narednih godinu ili dvije, onda će se međunarodne finansijske institucije povući, odnosno više neće imati mogućnost da finansiraju projekte u istoj mjeri, makar kada je riječ o bilateralnim finansijskim institucijama kao što je KfW“, kazala je Bongard.

Dragan Perunović, direktor Sektora za razvoj i investicije u  CGES-u,   smatra da je ulaganje u prenosnu mrežu osnovni preduslov za integraciju što većeg broja obnovljivih izvora energije, a u narednih pet godina planirane su investicije od gotovo 200 miliona eura.

“Crnogorski elektroprenosni sistem intenzivno sarađuje sa međunarodnim finansijskim institucijama, posebno sa EBRD-om i KfW-om, gotovo dvije decenije”, rekao je Perunović.

Prema njegovim riječima, kompanija značajno ulaže u razvoj mreže, što je jedan od najvažnijih zadataka u procesu energetske tranzicije.

„Zaista mnogo radimo i ulažemo u našu mrežu, što smatram našim prvim i najvažnijim zadatkom, kako bismo integrisali što veći broj obnovljivih izvora energije“, kazao je Perunović.

„Petogodišnji investicioni plan vrijedan je skoro 200 miliona eura. Radimo na nekoliko velikih projekata, uključujući jedan od najvećih dalekovoda u Evropi, koji smo završili prošle sedmice i koji ćemo uskoro pustiti u rad“, rekao je Perunović.

On je ocijenio da investitori i banke moraju razumjeti kompleksnost izgradnje mrežne infrastrukture.

„Izgradnja mreže znači izgradnju infrastrukture u pozadini sistema. To ne znači samo izgraditi priključak do konkretne lokacije na kojoj neko želi da postavi solarnu elektranu ili vjetropark. Potrebno je graditi dalekovode, trafostanice i drugu infrastrukturu kako bi se taj objekat povezao sa ostatkom mreže“, pojasnio je Perunović.

On je kazao da je  veliko interesovanje investitora za solarne projekte počelo prije nekoliko godina, nakon rasta cijena električne energije na tržištu.

Zamjenik direktora Korporativnog sektora, ERSTE Dušan Žunić poručio je da  banke u Crnoj Gori i regionu imaju kapital za finansiranje projekata obnovljivih izvora energije.

“Ali ključni izazovi je dalje mogućnost priključenja na mrežu i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, ocijenio je zamjenik direktora korporativnog sektora Erste banke Dušan Žunjić.

On je kazao da su ta ograničenja bila prisutna 2022. godine, kada se prvi put razgovaralo o ovoj temi, a da su aktuelna i danas.

„Ono što je, makar u Crnoj Gori, a mislim da je slična situacija i u regionu, uključujući Srbiju, gdje je Erste banka prisutna kroz različite entitete, jeste da postoje veoma važna ograničenja koja su bila prisutna 2022. godine, a prisutna su i sada, 2026. godine“, naveo je Žunjić.

Kako je pojasnio, riječ je, prije svega, o mogućnosti priključenja na mrežu i rješavanju imovinsko-pravnih odnosa.

„Kada navedemo ta dva faktora, moglo bi se reći da je riječ o stvarima kojima se može upravljati i koje su možda nekada u prošlosti bile problem, ali danas više nijesu. Međutim, to je i dalje slučaj. U najvećem broju razgovora koje imamo sa klijentima, upravo su to faktori koji ograničavaju dolazak do finansiranja“, rekao je Žunjić.

On je naveo da je Erste banka u Crnoj Gori u posljednje tri godine, odnosno tokom 2023, 2024. i 2025. godine, imala 37 zahtjeva za finansiranje projekata obnovljivih izvora energije, od kojih je realizovano samo šest.

„To dovoljno govori koliko je investitorima izazovno da dođu do ‘ready to build’ faze, kada banka može da se uključi u finansiranje“, kazao je Žunjić.

Prema njegovim riječima, iznenađujuće je da, nakon četiri do pet godina prakse i iskustva u finansiranju projekata obnovljivih izvora energije, investitori i dalje nijesu u dovoljnoj mjeri svjesni ograničenja koja postoje.

„U razgovorima sa komercijalnim bankama, ne samo sa Erste bankom nego i sa drugim bankama u Crnoj Gori, oni i dalje dosta optimistički gledaju na pitanje priključenja na mrežu, bilo da je riječ o velikim ili manjim projektima. Jednostavno, ne postoji dovoljno poznavanje okolnosti koje mogu uticati na finansiranje projekta“, rekao je Žunjić.

On je poručio da banke u Crnoj Gori i regionu nemaju problem ni sa kapitalom ni sa regulatornim ograničenjima koja se odnose na mogućnost finansiranja.

„Odgovornost je, prije svega, na investitorima, iako možemo govoriti i o tome da li javni sektor na određeni način utiče na to da projekti ne dođu do ‘ready to build’ faze“, naveo je Žunjić.

Govoreći o riziku izgradnje, ocijenio je da on više ne predstavlja ključni problem za banke.

„U regionu postoje kompanije koje mogu bez većeg rizika da izvedu projekte, bilo da je riječ o velikim ili manjim projektima. Iskustva je sasvim dovoljno. Na terenu su izgrađene stotine megavata instalisane snage, tako da iz ugla banaka sama izgradnja više nije ključni problem“, kazao je Žunjić.

Kako je zaključio, ključni izazov ostaje regulatorni okvir i dovođenje projekata do faze u kojoj su spremni za izgradnju i finansiranje.

„Problem je, prije svega, ono što se odnosi na regulatorni okvir i dovođenje projekata do ‘ready to build’ faze“, poručio je Žunjić.