Evropsko vazduhoplovno tržište nalazi se pred dramatičnim preslagivanjem koje bi moglo trajno promijeniti način i cijene letenja na Starom kontinentu, posebno niskotarifnim avionima.
Povod za uzbunu je agresivni juriš američkog investicionog fonda Castlelake na britanskog niskotarifnog diva easyJet. Nakon geopolitičkih potresa koji su preokrenuli rute, te stalnih pritisaka zbog skoka cijena i nestašice kerozina, evropska avioindustrija sada se suočava s novom, potencijalno najopasnijom prijetnjom: agresivnim ulaskom američkog privatnog kapitala na teren koji je do sada bio strogo čuvan regulatornim bedemima.
Četvrta ponuda za preuzimanje
Castlelake, fond specijalizovan za alternativna ulaganja u razne klase imovine, pa tako i u vazduhoplovstvo, poslao je već četvrtu ponudu za preuzimanje britanskog niskotarifnog diva easyJeta, vrijednu ozbiljnih 4,9 milijardi funti.
Iako je uprava easyJeta sve dosadašnje ponude redom odbijala uz tvrdnju da Amerikanci „ozbiljno potcjenjuju vrijednost kompanije“, pritisak akcionara ipak ih je primorao na djelimični due diligence prije konačnog roka za prihvatanje ponude, koji ističe 5. jula.
Evropski regulatori, poznavaoci tržišta i analitičari izražavaju jasnu bojazan. Njih ne brine samo da li će easyJet promijeniti vlasnika, već šta to znači za arhitekturu evropskog neba i budućnost pristupačnih putovanja.
Najvredniji slotovi
Naime, poslovna logika ulaska fonda u takvu kompaniju nije dugoročni razvoj mreže, rast, niti novo zapošljavanje. Fondovi, za razliku od strateških investitora, žele da maksimalno uvećaju vrijednost u kratkom roku i izađu iz investicije. U kontekstu easyJeta to predstavlja problem, jer najveća vrijednost kompanije nijesu njihovi avioni, već slotovi.
Naime, easyJet ima fiksna prava na polijetanje i slijetanje na kritično zagušenim, primarnim evropskim aerodromima poput londonskog Gatwicka, milanske Malpense ili pariskog CDG-a. Kompanija je godinama gradila poziciju na tim skupim i teško dostupnim čvorištima, razlikujući se tako od Ryanaira, koji često bira sekundarne i udaljene aerodrome.
Ako se fond odluči za strategiju rasprodaje imovine kompanije, to bi, naravno, značilo prodaju profitabilnih operacija, flote, ali i dragocjenih slotova, i to vrlo vjerovatno drugim mrežnim prevoznicima poput Lufthanse ili British Airwaysa, koji ih mogu unovčiti na skupljim interkontinentalnim rutama.
Taj potez bi itekako uticao na gubitak konkurencije na evropskom tržištu kratkih letova, a posljedično bismo se suočili s neizbježnim rastom cijena avionskih karata za krajnje potrošače.
S druge strane, iz samog fonda Castlelake pokušavaju da smire strasti i ublaže strahove od „komadanja“ kompanije. U svom službenom obraćanju javnosti, koje su nakon objave ovog teksta preko PR agencije proslijedili i Lideru, ističu kako „izuzetno poštuju poziciju easyJeta kao vodećeg avioprevoznika koji služi milionima ljudi“ te da im je cilj da podrže easyJet kako bi postao „još jača i otpornija evropska aviokompanija pod evropskom kontrolom“. Iz fonda navode i da će poštovati vrijednu imovinu kompanije, zadržati postojeću mrežu letova i omogućiti budući rast.
Ambicija Castlelakea je da podrži easyJet kako bi postao snažniji i otporniji evropski avioprevoznik pod evropskom kontrolom, uz poštovanje vrijedne imovine easyJeta, nastavak održavanja njegove mreže letova, pružanja usluga putnicima koji od njih zavise i omogućavanje budućeg rasta – poručuju iz kompanije u bilješci koja je objavljena i na Londonskoj berzi.
No, istorija korporativnih preuzimanja u avioindustriji uči nas da se sve promijeni kada investitori sjednu za upravljački sto i suoče se s pritiskom rasta cijena kerozina i potragom za brzim povratom investicije. A to bi moglo značiti da smo jeftino letjeli koliko smo letjeli. Ako američki fond preuzme evropskog niskotarifnog prevoznika, jeftine karte uskoro bi mogle postati znatno skuplje.
No, iako se činilo da postoji svjetlo na kraju tunela, spasa vjerovatno neće biti. Naime, da bi Amerikanci preuzeli easyJet, moraju se uskladiti sa strogom regulativom Evropske unije, odnosno Uredbom 1008/2008, prema kojoj svaki vazdušni prevoznik s operativnom licencom unutar EU mora biti u većinskom vlasništvu, najmanje 51 odsto, i pod efektivnom kontrolom nekog državljanina EU.
Irska menadžerska fasada
Budući da je easyJet britanska kompanija, nakon Brexita je morao da osnuje podružnicu easyJet Europe sa sjedištem u Beču kako bi zadržao pravo letenja unutar Unije. Castlelake je već zaobišao ovo pravilo i već se sada zna da bi formalnih 51 odsto akcija preuzela dvojica irskih menadžera, dok bi fond zadržao 49 odsto.
Ako evropski regulatori procijene da je irski menadžment samo fasada iza koje stoje američke odluke, easyJet Europe bi mogao preko noći da izgubi dozvolu za rad. Pravni haos koji bi uslijedio blokirao bi stotine aviona na zemlji.
Izvor: Lidermedia.hr
