Ekonomski gledano, slab oporavak dolara u odnosu na euro neizbježno i mehanički dovodi do prilagođavanja cijena naniže, naročito kod žitarica. Do kraja sedmice, euro se popeo iznad 1,1350, dostižući najviši nivo u posljednje dvije sedmice.

Ova dinamika oporavka i dalje je vidljiva početkom sedmice, pri čemu je euro premašio 1,14 u odnosu na dolar — svoj najviši nivo od kraja aprila. Nove Trumpove mjere, koji je prvobitno predložio povećanje carina na evropski uvoz od 50 odsto počev od 1. juna, odložene su do 9. jula, dajući više vremena za tekuće trgovinske pregovore sa EU.

Sedmica pred nama biće nešto drugačija, jer je u SAD-u u ponedjeljak praznik, pa će i ulazak u novu sedmicu biti nešto sporiji. Što se samog tržišta tiče, red geopolitike, red makroekonomije i dalje dominira scenom. Rat u Ukrajini se ne smiruje, uprkos Trumpovim pokušajima da nešto učini po tom pitanju. Očigledno globalna moć SAD-a više nije toliko jaka kao što je nekad bila, ili kao što je Trump mislio da jeste?

Ekonomski kredibilitet SAD-a je ugrožen
Trumpove carinske politike stvaraju eru stagnacije, fragmentacije i opasnosti, slično istorijskim periodima koji su prethodili velikim sukobima. Istorija pokazuje da trgovinski ratovi dovode do ekonomske i političke nestabilnosti, čineći svijet nestabilnijim i sklonijim pogrešnim procjenama i sukobima.

To znači da trgovinski ratovi dovode do ekonomske i političke nestabilnosti, a svijet postaje još nestabilniji i podložniji pogrešnim procjenama i sukobima. Trumpova administracija uvela je značajne carine, destabilizujući globalnu trgovinu i uzrokujući trgovinske ratove, naročito sa Kinom.

Ove mjere dovele su do smanjenja ulaganja i ekonomskog rasta, povećavajući političku nestabilnost. Trgovinski ratovi često su vodili ka vojnim sukobima, kao što je bio slučaj u Drugom svjetskom ratu i napadu na Pearl Harbor. Ekonomska zavisnost iskorišćena je za političku korist, što pokazuju primjeri Havaja, Meksika i Kube. Za sada, Trumpove carine nijesu uspjele da ostvare cilj povratka radnih mjesta u proizvodnji u SAD. Takođe su povećale ekonomsku nesigurnost, obeshrabrujući dugoročna ulaganja i slabeći međunarodne saveze.

Napustivši multilateralni sistem WTO-a, globalna trgovina se vratila na transakcijsku viziju, povećavajući probleme “zadržavanja” i čineći trgovinu manje predvidljivom. Smanjenje ekonomske međuzavisnosti među državama smanjuje cijenu vojnog sukoba, povećavajući rizik od konflikata. Ekonomski kredibilitet SAD-a je ugrožen, što destabilizuje globalne institucije poput NATO-a i međunarodnog finansijskog sistema.

Japansko tržište obveznica je u kolapsu. Prinos na japanske 30-godišnje državne obveznice zvanično je porastao na najviši nivo u istoriji, na 3,15 odsto. Japan je decenijama poznat po niskim dugoročnim kamatnim stopama. Sada se zemlja suočava sa visokom inflacijom, promjenom izgleda ekonomske politike i odnosom duga prema BDP-u od 260 odsto. Osim toga, Japan drži 1,1 trilion dolara američkog duga, što ga čini najvećim inostranim vlasnikom američkog duga. Odjednom cijela planeta gleda ka Japanu, ali Engleska joj je za petama, a slijede je Kanada, Kina i SAD. I u SAD-u tržište obveznica upozorava Trumpa i Kongres na opasnosti rastućeg deficita. Investitori se protive planu smanjenja poreza, koji je pogurao prinose na referentne 30-godišnje trezorske zapise na 5,1 odsto i izazvao pad akcija i dolara. Dedolarizacija? Prerano je sahraniti dolar. Alternative koje se nude djeluju još gore, pa će dolar još neko vrijeme zadržati svoju poziciju. Euro i juan teoretski mogu konkurisati američkoj valuti, ali Kina ima kontrolu kapitala i nelikvidna domaća tržišta, a Evropa je rascjepkana, što sputava inovacije i rast.

Američki investitor Robert Kiyosaki izjavio je da dolazi “kraj” dolara i da slijedi hiperinflacija. Američki FED je održao aukciju državnih obveznica, a niko ih nije došao kupiti. Zbog toga je FED u tišini kupio 50 milijardi dolara obveznica koristeći vlastitu FIAT valutu. Kiyosaki procjenjuje da će zlato porasti na 25 hiljada dolara po unci, srebro na 70 dolara, a Bitcoin na 500 hiljada ili milion dolara.

Nakon dvije sedmice rasta, cijena sirove nafte na globalnom tržištu prošle sedmice pala je za otprilike jedan odsto, ali i dalje smo iznad nivoa od 60 $/bbl na obje referentne berze. Bearish sedmica jer se na tržištu očekuje još jedno veliko povećanje proizvodnje članica OPEC+, oko 411 hiljada barela dnevno počev od jula.

Norveška pod pritiskom
Reuters je ranije ovog mjeseca izvijestio da bi kartel mogao odustati od ostatka dobrovoljnog smanjenja proizvodnje od 2,2 miliona barela dnevno do kraja oktobra, nakon što je već povećao ciljani obim za oko milion barela dnevno za april, maj i jun. Takođe, snažan rast američkih zaliha nafte utiče na cijene.

Dok se trgovci pripremaju za povećanu ponudu OPEC+ u narednim mjesecima, potražnja za skladištenjem sirove nafte u SAD-u skočila je posljednjih sedmica na nivoe slične onima tokom pandemije koronavirusa.

Terminske cijene evropskog prirodnog gasa TTF porasle su prema 37 eura po megavat satu, nastavljajući prošlosedmični rast od 3,9 odsto, usljed rastuće zabrinutosti zbog prekida snabdijevanja. Cijene su porasle nakon što su najavljena neplanirana smanjenja kapaciteta na ogromnom norveškom gasnom polju Troll zbog problema sa napajanjem, što je otežalo održavanje na drugim ključnim lokacijama kao što su Nyhamna i Aasta Hansteen.

U ponedjeljak je terenski operater Equinor produžio djelimični prekid rada u Trollu do 30. maja nakon kvara kompresora. Ispad, koji je počeo nakon godišnjeg jednodnevnog testa, uticao je na proizvodnju od 34,6 miliona kubnih metara dnevno, ostavljajući Trollov preostali kapacitet na 90 mcm/d.

Norveška, sada najveći evropski snabdjevač gasom nakon ruskih prekida, pod pritiskom je da održi stabilne isporuke dok kontinent pokušava da napuni skladišta, trenutno popunjena svega 45,3 odsto. Geopolitičke tenzije takođe opterećuju raspoloženje, naročito jer nade u mirovni sporazum sa Ukrajinom i dalje blede.

Fosilna goriva i dalje dominiraju globalnom proizvodnjom električne energije, sa više od 60 odsto energije koja se dobija iz fosilnih izvora. U svijetu i dalje dominira proizvodnja iz uglja i gasa. Međutim, slika se znatno razlikuje od regiona do regiona: Indija je veoma zavisna od uglja, sa minimalnim udjelom nuklearne i obnovljive energije.

Kina se još uvijek oslanja na ugalj, ali sa rastom obnovljivih izvora; SAD balansira između fosilnih i obnovljivih izvora, dok EU ima snažan fokus na zelenu energiju. Ugalj i gas ostaju ključni u Aziji, dok potražnja za infrastrukturom za obnovljive izvore (metali, rijetke zemlje) raste u Evropi i SAD-u, a u isto vrijeme raste i značaj nuklearne energije u dugoročnim strategijama dekarbonizacije. Energetska sigurnost i diverzifikacija sasvim sigurno će definisati tokove budućih ulaganja.

Fondovi ponovo “short” na kukuruzu
Na tržištu žitarica, rast eura oborio je cijene krajem prošle sedmice. Na Euronextu su sve cijene pale, brišući veliki dio uzlaznog trenda sa početka sedmice. Ipak, ovaj pad treba sagledati u svjetlu pogoršanja stanja usjeva kod svih kultura na sedmičnom nivou.

Kod kukuruza je sjetva u Francuskoj pri kraju, a zasijano je preko 95 odsto planiranih površina. Paralelno, cijene kukuruza na Euronextu kreću se između 203,50 i 204,50 eura po toni. U SAD-u, zbog produženog vikenda, CBOT je u petak ponudio priliku trgovcima da prilagode pozicije nakon oporavka kod više proizvoda početkom sedmice. Tehnički, cijene su testirale nekoliko nivoa otpora tokom sedmice.

Pšenica i kukuruz zabilježili su pad, pri čemu je ugovor za jul 2025. zaključen na nešto iznad 5,40 dolara po bušelu za pšenicu, te nešto ispod 4,60 dolara po bušelu za kukuruz. Cijene soje završile su sedmicu malo iznad 10,60 dolara po bušelu. Uprkos trenutnoj slabosti dolara, konkurencija iz Južne Amerike nastavlja da vrši bearish pritisak na nedavni oporavak američkog tržišta. Fondovi su nakon dužeg vremena ponovo short na kukuruzu, oko 11 miliona tona.

Pšenica i dalje rekordno short, oko 42,1 milion tona. Kod soje je long pozicija od 5,8 miliona tona na zrnu i 1,7 miliona tona na ulju, dok je na sačmi short pozicija od 8,3 miliona tona.

Terminske cijene bakra ostale su iznad 4,80 dolara po funti na početku nove sedmice, držeći se blizu svojih najviših nivoa u posljednje četiri sedmice. Rast je podržan slabljenjem američkog dolara, koji nastavlja da pada zbog zabrinutosti investitora zbog nepredvidive trgovinske politike SAD-a koja je narušila povjerenje u američku imovinu.

Uprkos nedavnom jačanju cijena, investitori ostaju oprezni zbog znakova velike ponude. International Copper Study Group nedavno je udvostručila svoju prognozu viška za ovu godinu na gotovo 300 hiljada tona, navodeći veliku proizvodnju rude iz Južne Amerike.

Izvor: lidermedia.hr