Serija američkih carina i kontraudarne mjere carina pogođenih država podigle su nestabilnost na finansijskim tržištima na rijetko viđene nivoe, oslabile su potencijale globalnog rasta i katapultirale rizike. A rizici pristižu, kako cilja MMF u jednoj od svojih posljednjih analiza, u obliku rastućih dugova država koje se već bore s preopterećenim javnim finansijama, koje će se, uz to, morati prilagoditi novim izdacima poput odbrane.
Kako se države uglavnom samo refinansiraju, i to uglavnom izdavanjem državnih obveznica, rastući prinosi na obveznice velikih država poput SAD-a, ali i rast marži na tržištima u razvoju, dodatno komplikuju fiskalni pejzaž.
– Predviđamo da će se globalni javni dug ove godine povećati za 2,8 procentnih poena, što je više nego dvostruko više od procjena za 2024., gurajući nivoe duga iznad 95 posto BDP-a. Taj će se uzlazni trend vjerovatno nastaviti, s javnim dugom koji će se približiti sto posto BDP-a do kraja decenije, nadmašujući nivoe pandemije. Ovi se brojevi temelje na referentnim projekcijama World Economic Outlooka, odražavajući prije svega najave carina iz doba do 4. aprila, a kako se sada nalazimo usred još veće političke neizvjesnosti i promjenjivog ekonomskog pejzaža, nivoi duga bi mogli još porasti.
U takvom okruženju fiskalna se politika suočava s ključnim kompromisima, tačnije, mora smanjiti dug, izgraditi zaštitne slojeve protiv nestabilnosti i udovoljiti hitnim potrebama potrošnje usred slabijih izgleda za rast i viših troškova finansiranja – analiziraju centralni problem MMF-ovci.
Problem se već počinje nazirati – prinosi na američke državne obveznice počeli su rasti. Ne, doduše, samo zbog carinskih globalnih svađa nego (i) zbog Trampovog pokušaja da smijeni s čela FED-a čovjeka kojeg je u prvom mandatu sâm postavio, Džeroma Pauela. Tramp ga sili da spusti kamate, jer misli kako je inflacija pod kontrolom, a očekivanja od recesije rastu. Pauel uzvraća da FED trenutno ne kani mijenjati politiku kamatnih stopa dok ne budu jasnije posljedice Trampove tarifne politike.
No, stvari su već počele biti jasnije u obliku bježanja investitora iz dosad najsigurnije luke, američkih obveznica. A kako se veli ‘dok nekom ne smrkne drugom ne svane‘, Evropa se ima pravo pitati: ima li tu što za mene? Ili, hoće li možda investitori skrenuti po evropske obveznice? Ko zna, možda naiđu i na crnogorske.
Pozitivno za Crnu Goru
Zanimljivo, temu se iz nepoznatog razloga rijetko ko s tržišta kapitala usudio komentarisati. Odazvao se samo finansijski analitičar i investitor Neven Vidaković.
– Pad američkih obveznica dio je šireg procesa dedolarizacije koji proizlazi i iz straha investitora od poteza predsjednika Trampa. Ako gledamo posljednjih nekoliko sedmica, onda je pad 30-godišnje obveznice SAD-a bio značajan u procentima, ali je stopa prinosa još uvijek manja od pet posto i sama obveznica nije probila dno iz 2023. Znači, imamo nestabilnost, ali ne i trend. Pri tome su promjene cijena njemačke 10-godišnje obveznice manje iz razloga što je dio investitora doslovno pobjegao u obveznice EU, što je stabilizovalo cijene njemačkih i EU obveznica. Ali i ovdje nemamo trend, jer se nalazimo u vrlo uskom rasponu od sredine 2022. godine. Znači, tržište obveznica ima nestabilnost, ali ne i trend. Rast stabilnosti ili mogući blagi pad kamatnih stopa u EU zbog prelivanja će imati pozitivne učinke i na Crnu Goru.
Posebno zato što nam je omjer duga i BDP-a u padu posljednjih nekoliko godina i zato što nam je narastao kreditni rejting. Kao što je dan kasnije pokazao, Tramp neće otpustiti Pauela. Mislim da je to dio Trampove šire strategije prijetnji, ali i da je svima jasno kako bi smjena guvernera FED-a bio prevelik potres za cijeli svijet. Tako da ništa od toga. Moj je lični stav da se nalazimo na vrhuncu haosa i da se sada stvari moraju početi smirivati. Zauzete su pozicije, svi su stavovi definisani i sada mora doći do smirivanja – smirujuće zaključuje Vidaković.
No, nije grijeh nadati se da i kada se jednom stvari smire investitori neće pobjeći iz EU-a natrag u SAD, barem ne u stopostotnom dijelu. Posebno stoga što EU napokon cilja na razvoj tržišta kapitala (s kojim se nada finansirati i odbranu).
(Lidermedia)
