Procjenu prilikom prodaje Naftne industrije Srbije (NIS) 2008. godine radila je revizorska kuća Deloitte, koju je angažovala Vlada Srbije, a tada je procijenila da je vrijednost po prinosnom metodu bila 2,2 milijarde eura za 100 odsto vlasništva NIS-a bez rudnog bogatstva, izjavio je profesor Ekonomskog fakulteta Dragan Đuričin.
„Međutim, NIS je prodat za 400 miliona plus, mislim da je precizna cifra 420 miliona i prodato je 50 procenata kompanije plus jedna akcija, dakle većinski paket, što je značajno manje od dijela koji bi predstavljalo 50 procenata procijenjene vrijednosti od 2,2 milijarde eura“, rekao je on za TV Prva, prenosi Politika.
Đuričin je naveo i da je procjena najdelikatniji konsultantski posao, ali da prilikom prodaje NIS-a nije došlo do sastanka procjenitelja prodavca i procjenitelja kupca.
Podsjetio je i da su ugovorom o prodaji NIS-a bile predviđene i značajne investicije, kao i da će biti izgrađen gasovod Južni tok, ali do toga nije došlo.
„U početku, ruski partner je eksploatisao značajno naše rudno bogatstvo po simboličnoj rudnoj renti, koja je bila nekoliko puta manja nego u susjednim zemljama i za gas i za naftu. Mislim da su naše rezerve praktično istrošene do sada, a to je vjerovatno bio i jedan od razloga visokog profita koji je u jednoj godini iznosio čak milijardu eura“, rekao je Đuričin, dodajući da se to desilo 2018.
Prema njegovim riječima, to je jako značajan podatak, jer država Srbija ima 30 odsto vlasništva i kada imate neto dobit od milijarde, dobijete 300 miliona eura u budžet. On je dodao da ne treba zaboraviti i da je država poklonila stanovništvu besplatne akcije NIS-a od onog ostatka od 49 odsto.
„Zato smo mi naše učešće u međuvremenu smanjili zbog toga što su građani prodavali akcije na tržištu investitorima i znači, umjesto da imamo 49 odsto, mi zbog toga sad imamo 30 odsto. Prema tome, prodali ste porodično srebro po cijeni gvožđa. Imate nisku cijenu, smanjili ste udeo u vlasništvu i na neki način suzili prostor za punjenje budžeta“, rekao je Đuričin.
Podsjetio je i da je u trenutku prodaje NIS bio kompanija koja je generisala gubitke ili simbolične dobitke, jer se loše upravljalo tom kompanijom.
„To je bila tipična posljedica takozvane partijske svojine — da vam partijski kadrovi dolaze, a postajalo je i pravilo da se finansiranjem opšte i zajedničke potrošnje, sporta, upravo bave javna preduzeća kao što je bio NIS, tako da je on bio osuđen na nisku profitabilnost. A onda su došli Rusi koji su bili vrlo efikasni u eksploataciji rudnog bogatstva, nafte i gasa i to je, između ostalog, uz tehnološko inoviranje, uticalo na ogroman rast njihovog prihoda“, rekao je profesor.
On je precizirao i da je Deloitte tada za procjenu vrijednosti NIS-a angažovalo Ministarstvo privrede odlukom Vlade Srbije na korektan način, ali da se nešto desilo u međuvremenu na političkom nivou.
Đuričin je dodao i da u tom trenutku, 2008. godine, nije bilo interesa zapadnih kompanija za kupovinu NIS-a i da on misli da je to bio „prećutni sporazum velikih igrača na globalnom tržištu nafte i gasa da se ustupi ruskom investitoru ova zona uticaja“.
„Imam utisak da druge kompanije u tom trenutku nijesu bile zainteresovane i da je to bio razlog zašto nismo išli na tender“, rekao je Đuričin, dodajući da je država tada odredila Borka Stefanovića da bude posrednik u pregovorima.
Profesor je ocijenio i da bi, da je država zadržala 49 odsto NIS-a, vjerovatno prelazak na većinsko vlasništvo danas bio lakši.
“Sada su sankcije uvedene i njihov jedini cilj je da se smanji mogućnost finansiranja rata u Ukrajini. Mi moramo da se ponašamo prema tom cilju američke vlade, odnosno njihovog Ministarstva finansija, i da nađemo rješenje koje će obezbijediti da oni dobiju satisfakciju u onome što rade, ali istovremeno da pazimo da ne ugrozimo interese našeg partnera i da ne ugrozimo naš ugled među investitorima. Rješenje koje se predlaže sa američke strane nas dovodi u situaciju da kvarimo odnos sa prijateljskom zemljom koja nam pomaže u geopolitičkom pozicioniranju u vezi sa Kosovom i Metohijom i nekim drugim pitanjima, i da šaljemo loš signal partneru koji nam isporučuje gas“, rekao je Đuričin.
