U davna vremena običaj je bio da se po božićno drvce ide u obližnju šumu. Danas bi to značilo paprenu kaznu, a po drvce se ide u prodavnicu. Nije isključeno da je i vaše drvce stiglo – čak iz Danske!
Miris piljevine i svježih jelovih iglica ispunjava vazduh. U pozadini se čuju uzbuđeni glasovi djece i roditelja. Za mnoge pravi božićni ugođaj počinje tek kada s porodicom biraju božićno drvce. A mnoga stabla koja se prodaju već su prošla dug put – stigla su kamionima iz Danske.
„Poslije Njemačke, Danska je najveći proizvođač u Evropi“, kaže Claus Jerram Christensen iz Danskog udruženja proizvođača božićnih drvaca. „Ali, budući da imamo malo stanovnika i da nam samima ne treba mnogo stabala, mi smo najveći svjetski izvoznici. Čak veći i od SAD-a.“
Iz male Danske svake godine u svijet krene oko devet miliona stabala. Polovina završi u Njemačkoj – najvažnijem tržištu za danske proizvođače. Razlog su kratki transportni putevi i dugogodišnje trgovačke veze između dvije zemlje, objašnjava Christensen. Međutim, stabla se šalju i širom Evrope, pa čak i dalje.
„Izvozimo i u Dubai, Vijetnam ili Hong Kong. Naravno, u manjim količinama, ali i to se računa“, kaže Christensen. „Kada stabla idu dalje, obično ih šaljemo brodom. Ipak, u Dubai su već letjela i avionom. Iz te regije u Dansku se uvozi mnogo robe, a na povratku avioni obično nijesu puni. Tada mogu ponijeti i naša božićna drvca.“
Danska nekada nije imala jelke
U Danskoj se božićna drvca uzgajaju na 20 hiljada hektara površine. Tokom 2024. godine to je donijelo prihod od oko 160 miliona eura. Ključ uspjeha zove se nordmanska jela. Ona je osamdesetih godina prošlog vijeka potisnula smrču kao najpopularnije božićno drvce u Evropi. Danci su prvi prepoznali njen potencijal.
A nordmanska jela izvorno uopšte ne raste u Danskoj, objašnjava Christensen: „Kod nas nema mnogo autohtonih vrsta. Zato imamo tradiciju da šumari putuju u druge zemlje tražeći vrste koje možemo koristiti u drvnoj industriji. Jednom su se vratili iz Gruzije s nordmanskom jelom. Zapravo je trebalo da posluži kao građevinsko drvo, ali je jedan dalekovidi šumar rekao: Ovo bi bio prelijep božićni bor.“
Svako drvce je lijepo
I nije bio jedini koji je tako mislio. Tamnozelene, mekane iglice i puni, čvrsti ogranci brzo su nordmansku jelu učinili omiljenom širom Evrope. Nedostatak joj je što ne širi tako snažan miris kao smrča, ali njene iglice nijesu ni približno bodljikave. Danas je za oko 80 odsto Njemaca ona prvi izbor. A kako Danci znanje o uzgoju i prodaji prenose s generacije na generaciju, i dalje su među najvažnijim proizvođačima.
Svend Kristiansen radi za jednog od najvećih proizvođača u Danskoj i lično prodaje stabla. Za njega je to poseban posao – u svakom stablu ima mnogo truda i vremena. Prosječno božićno drvce treba gotovo deset godina da naraste do prodajne veličine. Plastično drvce za Kristiansena nikada ne bi bilo opcija.
„Imao bih grižu savjesti. Dužni smo da tradiciju Božića prenesemo na našu djecu i unuke. A u to spada i pravo božićno drvce.“
Kristiansenova kompanija izvozi u sedamnaest zemalja, među kojima su Njemačka, Engleska i Holandija. „Lijep je osjećaj znati da toliko ljudi širom Evrope možemo obradovati za Božić“, kaže on. Ipak, najljepše mu je kada zajedno s kupcima bira savršeno drvce.
„Dobar božićni bor za svaku porodicu znači nešto drugo. Tu emocije igraju veliku ulogu. Ponekad je zabavno vidjeti na šta ljudi obraćaju pažnju. Ali na kraju, kada su drvca okićena – sva su lijepa.“
Svoj božićni bor Kristiansen bira među onima koja ostanu nakon što se većina proda neposredno pred Božić. Tada izbor više nije veliki, ali je do sada uvijek uspijevao da pronađe pravo drvce i za svoju porodicu, prenosi Seebiz.eu.
