Primjena ESG standarda u Crnoj Gori mora biti strateški vođena i inkluzivna, uz ravnotežu između regulatornih zahtjeva i realnih kapaciteta tržišta – kazala je u intervjuu za Bankar Biljana Gligorić, savjetnica guvernerke Centralne banke Crne Gore (CBCG) za ESG i inovacije.
- U vremenu kada održivost postaje imperativ, a ne opcija, finansijski sektor u Crnoj Gori nalazi se pred izazovom da ESG standarde ( Environmental, Social, Governance, tj. kriterijume koji se koriste za procjenu uticaja kompanija na životnu sredinu, društvo i upravljane, s ciljem odgovornog i održivog poslovanja) pretoči u praksu – ne samo kao regulatornu obavezu, već i kao stratešku prednost, pa je Gligorić je za naš portal, objasnila koliko smo kao društvo i tržište spremni za zelenu tranziciju, kako izgledaju prvi koraci u implementaciji održivih finansija i šta su ključni izazovi.
Ona je ukazala da finansijske institucije u Crnoj Gori, posebno kreditne institucije koje imaju matične banke u zemljama EU, već primjenjuju ESG prakse kroz znanje i alate prenesene iz matičnih država, a kao najveće izazove pomenula je nedostatak tehničkih kapaciteta, relevantnih podataka i regulatorne predvidljivosti, dok ESG izvještavanje postaje alat reputacione i investicione prednosti.
Gligorić ukazuje da, ipak, rodna ravnoteža na vodećim pozicijama još nije postignuta, te da, naprimjer, u bankarskom sektoru, koji je jedan od najregulisanijih i najtransparentnijih, žene zauzimaju tek 24% mjesta u upravnim i nadzornim odborima; ali inicijative kao što su “We Finance Code”, “Women on boards” i “Mapa puta ka održivim finansijama” mogu donijeti promjenu – uz dosljednu implementaciju.
-Kako vidite trenutno stanje primjene ESG standarda u Crnoj Gori, i koji su najveći izazovi koje su kompanije suočene prilikom njihove implementacije?
Svakako su teme povezane sa ESG rastući trend i sve više ih je zastupljeno u svakodnevnom radu, posebno velikih kompanija, što smatram odličnim za ekonomije svijeta, pa samim tim i našu. Finansijski sektor u Crnoj Gori, mogu slobodno reći, prednjači u ovoj oblasti, posebno kreditne institucije koje imaju matične banke u zemljama EU, što im znatno olakšava transfer znanja i upotrebu određenih alata i praksi, unutar grupacija.
CBCG kao regulator i supervizor bankarskog sektora, često i u saradnji sa Udruženjem banaka, radi na tome da sve banke u sistemu mogu da uhvate priključak na ovu temu. Stav Centralne banke Crne Gore je da je za dobrobit naše ekonomije i društva, stvaranje platforme za razmjenu znanja i okvira za pravilnu primjenu ESG principa, preduslov kome svi treba da damo doprinos. Same kreditne institucije imaju dovoljno prostora da kasnije, kreiraju svoje finansijske proizvode i da se bore na tržištu, ali u ovoj fazi je važno primjenjivati i princip pravedne tranzicije gdje niko ne treba da ostane iza, makar to bile i, uslovno rečeno, manje kreditne institucije.
Što se tiče privrednika, izazova sa kojima se oni suočavaju je mnogo. Posebno je takva situacija nakon pandemije, naše tržište je malo i zaista nije lako opstati na njemu. ESG standardi za sada nijesu, a još dugo i neće biti obavezujući za naša preduzeća, ali reputaciono oni polako postaju važni. Izazovi sa kojima se privreda suočava u pogledu primjene ESG principa leže kako u nedostatku znanja kako da ih inkorporiraju u svoj svakodnevni rad, tako i u poznavanju širine tema koja ESG obuhvata, od odnosa prema životnoj sredini pa sve do upravljačkih struktura i odnosa prema zaposlenima.
Takođe, neophodno je uvesti nove metrike i baze podataka i sve to zahtijeva ne tako male resurse, i ma koliko ova tema bila važna i koliko god se za nju zalagali, moramo razumijeti izazove sa kojima će se kompanije srijetati. Smatram da je najvažnije naći mjeru da se tema ne obesmisli. Upravo svjedočimo da EU počinje da shvata da će se prenormiranje koje tržište ne može da izdrži možda vratiti kao bumerang i EU počinje da smanjuje određena očekivanja i administrativne barijere, kroz Omnibus paket.
Primjena ESG standarda i generalno zaokret ka održivom razvoju je veoma dinamičan i kompleksan proces koji traži puno resursa u prvoj fazi, i za društva i privredu kao što je naša, sa ograničenim resursima, neophodna je i sinergija kroz stvaranje partnerstva, dijeljenje resursa, da bi se kroz taj proces što bezbolnije prošlo.
Ljudi sa znanjem i integritetom da postanu okosnica razvoja
Kako vidite budućnost zelene ekonomije u Crnoj Gori, i koje ključne korake koje treba preduzeti kako bi se zemlja uspješno integrisala u globalne trendove održivog razvoja i zelene ekonomije?
Smatram da je to jedina moguća budućnost, uprkos kratkotrajnim kolebanjima na strani globalnih sila. Nemamo niti jedan razlog da, kao društva nastanjena na ovoj prelijepoj planeti, odustanemo od tog puta. Dakle, prvi korak je da ostanemo posvećeni tom cilju i da istinski u njega vjerujemo.
Kada je ovaj preduslov ispunjen, sve je mnogo lakše. S druge strane, ukoliko se u tu ideju ne vjeruje, i ako nemamo takvu viziju, onda je sve mnogo teže, da ne kažem nemoguće. Ono što je sada već izvjesno, globalni tokovi novca uveliko prepoznaju inicijative koje su održive i vrlo često ih zahtijevaju ukoliko se želi da se do tog novca za investicije dođe. Najveća prepreka, pored spomenutog nedostatka vizije i volje, jeste nedostatak tehničkih znanja i kapaciteta koji mogu da iznesu tako krupne, često složene procese. Moramo da kao, uslovno rečeno, malo društvo, budemo dovoljno vješti da ove prepreke prevaziđemo i ja to jedino vidim kroz prepoznavanje ljudi sa vizijom i onih sa znanjem, koje ćemo svi progurati u prvi plan, dati im sve neophodne resurse za djelovanje i zatim im omogućiti da inovativne incijative šire i ostvaruju. Ljudi sa znanjem i integritetom moraju da postanu okosnica našeg razvoja.
Gdje smo kod rodne ravnopravnosti, i kako žene da krenu od srednjeg ka top menadžmentu
– Pošto se poseban fokus ESG-a stavlja na ravnopravno učešće žena u biznisu, koliko je, po Vama, danas struktura žena na glavnim (a ne samo srednjim) pozicijama u korporacijama i javnoj upravi Crne Gore zadovoljavajuća, i koje su ključne prepreke koje one suočavaju u dostizanju tih pozicija?
Ravnopravno učešće žena u donošenju ekonomskih i strateških odluka predstavlja jedan od stubova ESG agende, posebno kroz socijalnu komponentu koja podrazumijeva inkluziju, jednake šanse i održive organizacione strukture. Međutim, podaci ukazuju da je Crna Gora još daleko od ravnoteže na najvišim pozicijama. Iako žene čine značajan procenat radne snage i često su prisutne na srednjem nivou menadžmenta, njihova zastupljenost u vrhovima odlučivanja, kako u javnoj upravi, tako i u korporativnom sektoru, nije zadovoljavajuća. U bankarskom sektoru, koji je jedan od najregulisanijih i najtransparentnijih, žene zauzimaju tek 24% mjesta u upravnim i nadzornim odborima. Sličan disbalans ogleda se i u širem institucionalnom okviru. Indeks rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori za 2023. godinu iznosio je 59,3 – što je za 9,3 indeksna poena manje od prosjeka EU (27). Najveći jaz je zabilježen u oblasti novca, gdje je vrijednost indeksa niža za 20,7 poena u odnosu na EU prosjek. U domenu moći, odnosno zastupljenosti žena u pozicijama odlučivanja, Crna Gora ima indeks od samo 44,1, dok u poddomenima političke i društvene moći dostiže vrijednosti od 53,2, odnosno 46,5. Posebno zabrinjava podatak da poddomen ekonomske moći, koji mjeri zastupljenost žena u donošenju ekonomskih odluka, iznosi svega 34,7 na skali od 1 do 100.
Prepreke sa kojima se žene u Crnoj Gori suočavaju pri dostizanju vodećih pozicija su višeslojne. Najprije, snažno su prisutni ukorijenjeni društveni stereotipi prema kojima se liderstvo i dalje doživljava kao pretežno muški prostor. Tradicionalna očekivanja vezana za porodične i profesionalne uloge dodatno opterećuju žene, naročito u sektorima poput energetike, građevine i IT-a. Nedostatak pristupa profesionalnim mrežama i mentorstvu, kao i ograničeni fleksibilni radni uslovi, često otežavaju njihovo napredovanje. Pored toga, iako postoje zakonski mehanizmi koji podržavaju ravnopravnost, njihova implementacija u praksi nije dosljedna, a sistemska podrška – poput dostupne i kvalitetne dječje njege, nije dovoljna niti adekvatna.
Da bi napredak bio moguć, neophodno je da ESG pristup ne ostane samo formalni okvir, već da postane pokretač suštinskih promjena. Kao što je pokazao MMF u svom izvještaju za 2024, zatvaranje jaza u učešću muškaraca i žena na tržištu rada moglo bi povećati BDP Crne Gore za gotovo 14 procentnih poena. Uvođenje žena u centre odlučivanja nije samo pitanje pravičnosti – to je pitanje ekonomske efikasnosti i održivog razvoja.
-Koji programi ili inicijative bi bile potrebne da bi se podržao veći broj žena na rukovodećim pozicijama u korporacijama i javnoj upravi, i kako bi se to moglo postići uskladu sa nacionalnim strategijama za rodnu ravnopravnost?
Podrška ženama u preuzimanju rukovodećih pozicija zahtijeva sistemski pristup koji povezuje regulatorne, institucionalne i edukativne mjere, usklađene sa nacionalnim strategijama za rodnu ravnopravnost. U Crnoj Gori već postoje značajne inicijative koje su pokrenute u saradnji sa međunarodnim partnerima poput EBRD-a i OEBS-a, a koje predstavljaju dobru osnovu za dalji razvoj. Inicijativa “We Finance Code“, kojoj se Crna Gora među prvim zemljama pridružila, a čiji je nacionalni koordinator CBCG, fokusira se na poboljšanje pristupa finansiranju za biznise koje vode žene, čime se direktno jača njihov ekonomski kapacitet. Zatim, projekat “Women on Boards” usmjeren je na pripremu poslovne zajednice za primjenu EU direktiva koje promovišu rodnu ravnotežu u odlučivanju, dok izmjene Zakona o kreditnim institucijama, koje uključuju obavezu rodno neutralnih politika zapošljavanja, predstavljaju važan iskorak u regulatornom okviru.
Međutim, da bi ove inicijative dale konkretne rezultate, potrebno ih je dopuniti nizom dodatnih mjera. Kreiranje nacionalnih i sektorskih mentorskih programa, u kojima bi iskusne liderke iz javnog i privatnog sektora podržavale mlade žene, pomoglo bi u razvoju samopouzdanja, liderskih vještina i profesionalne mreže. Takođe, fleksibilni radni aranžmani i bolji institucionalni mehanizmi podrške, poput dostupnih vrtića i servisa za brigu o djeci, olakšali bi ženama usklađivanje karijere i porodičnog života. Uvođenje preporučenih smjernica ili kvota za rodnu zastupljenost u upravljačkim strukturama može u pojedinim slučajevima predstavljati efikasnu privremenu mjeru kojom se prevazilazi duboko ukorijenjena sistemska nejednakost.
Važno je i da institucije usklade svoje interne politike sa principima rodne ravnopravnosti, uključujući obavezne rodne analize u zapošljavanju, napredovanju i procjeni učinka. Paralelno s tim, treba razvijati javne edukativne kampanje i treninge za menadžere, kao i mehanizme praćenja i transparentnog izvještavanja o zastupljenosti žena u strukturama odlučivanja. Samo integrisanim pristupom – gdje su državne institucije, poslovna zajednica, civilni sektor i akademija u međusobnoj sinergiji – moguće je postići održivu transformaciju. Centralna banka Crne Gore, kroz svoje regulatorne inicijative i liderstvo, već pokazuje primjer dobre prakse, a takav model bi trebalo da postane standard i za ostale institucije i kompanije koje žele da posluju u skladu sa ESG principima.
-Na koji način se ESG izvještavanje može poboljšati u Crnoj Gori, i koje su najvažnije informacije koje bi kompanije trebale uključiti u svoje izvještaje, kako bi se povećala transparentnost?
ESG izvještavanje, kao što sam spomenula, do 2028. neće biti obavezujuće za naše kompanije, a i tada će početi da bude obavezujuće samo za velika preduzeća. S druge strane, to ne znači da za preduzeća, bilo koje veličine, ne bi bilo korisno da prate ovu oblast i pripremaju se za izvještavanje o održivosti. Što prije krenu da se bave ovim temama, prije će uhvatiti priključak u procesu kako moderna kompanija treba da izgleda. A to, bez sumnje, jeste kompanija koja primjenjuje ESG standarde i istinski ih razumije. Važno je razumjeti da ovu temu nikako ne treba posmatrati kao obavezu, posebno ne nametnutu spolja, već kao ogromnu šansu za našu ekonomiju. Ako se tako posmatra, tada bi preduzeća na bilo kom stadijumu razvoja, od startapa do velikih, mogli da razmišljaju kako se njihovo djelovanje odražava na prirodu, na društvo i na ekonomiju.
Kao prvi korak na ovom putu, kompanije mogu da se upoznaju sa nekim od internacionalnih okvira za izvještavanje kao što je ESG okvir unutar Global reporting initiative – GRI, sa čijeg sajta se mogu besplatno skinuti paketi indikatora sa metodologijama, što će im potpuno razjasniti šta se i na koji način izvještava. Set indikatora zavisi od industrije kojoj pripada biznis i narednih godina će GRI razvijati posebne sektorske pakete indikatora koji će umnogome da urede ovu oblast još detaljnije. Svako izvještavanje, ali i preskakanje nekog indikatora, govori javnosti o toj kompaniji. U pitanju je moćan alat za pojačavanje reputacije određene kompanije, ali i ne samo reputacije. Naime, već sada je ESG score nešto što postaje važan parametar prilikom odlučivanja investitora da li se neka kompanija istinski vodi načelima održivosti, što je čini daleko pogodnijom za ulaganje.
Da se ne dogodi lažno predstavljanje za “zeleno” ili za društveno odgovorno
-Možete li nam dati neke okvirne detalje i predstaviti ciljeve i osnove ‘Mape puta finansijskog sektora ka održivim finansijama?’
Osnovni ciljevi Mape puta jesu prepoznavanje smjernica i grupe aktivnosti koje bi mi kao sektor trebalo da uradimo u naredne četiri godine, kao naš doprinos održivijem razvoju društva. Tri su pravca tih aktivnosti. Prvi i trenutno najvažniji, a možda i najzahtjevniji je upravljanje rizicima, na način da klimatske rizike bolje prepoznajemo smanjujući potencijalne štete nastale njihovim djelovanjem, kako u privredi, a samim tim i u finansijskom sistemu. Drugi pravac je vezan za stvaranje okvira za jačanje toka novca ka projektima koji direktno podržavaju održivi razvoj, dok se treći odnosi upravo na ESG izvještavanje i internu transformaciju nas kao aktera finansijskog sektora. Svaki od ovih pravaca zahtijeva aktivnosti koje se tiču podizanja nivoa znanja, prikupljanja i kreiranja određenih setova podataka, izrade tehničkih smjernica, zatim kreiranje supervizijskih očekivanja i slično. U pitanju je dugogodišnji proces, a aktivnosti će se realizovati kroz sinergiju sva tri regulatora finansijskog sistema – Centralne banke Crne Gore, Agencije za nadzor osiguranja i Komisije za tržište kapitala, kao i Ministarstva finansija.
Mapa puta finansijskog sektora ka održivim finansijama je rezultat rada međuinstitucionalne radne grupe formirane od strane Savjeta za finansijsku stabilnost Crne Gore, što takođe pokazuje istinsko razumijevanje važnosti ove teme jer je prepoznata na nivou najvažnijeg tijela u finansijskom sektoru.
-Ima li mjesta pojedinim ocjenama da je, u posljednje vrijeme, korporacijama ESG najčešće instrument PR ciljeva (u smislu broja pozitivnih objava) – ali ne i suštinskog održivog upravljanja?
Moram se složiti sa tim da je ESG moćan PR instrument, ali dokle god kompanije ove principe istinski integrišu, odnosno dokle god ne ulaze u zonu greenwashinga, sve je u redu. Više puta sam spominjala da ESG i jeste važan reputacioni alat kojim se privlače kupci ili klijenti i logično je da se uspjesi u toj oblasti pojavljuju kao motiv promotivnih kampanja. Ono što je važno jeste da se tema ne obesmisli, da ne dođe do zasićenja, a nikako ne smije da se dogodi da se nešto lažno predstavlja kao “zeleno” ili društveno odgovorno. Važno je da se ESG ne tretira kao kratkotrajni trend koji će proći. U pitanju je kompleksna tema, veoma transformativna, kako spolja tako i unutra, za kompanije i institucije i cjelokupne ekonomije i ako se njoj tako pristupi, čitav set očekivanja koje će se pred kompanije postavljati biće nešto što će biti dobro prihvaćeno unutar njih samih. Vjerujem da će klijenti koji uoče da ta posvećenost nije zasta iskrena, umjeti da kazne takvo ponašanje i sve je manji broj kompanija koje su spremne da rizikuju reputaciju zarad kratkoročne koristi.
(Bankar.me)
