U 21. vijeku, pa i u iskusnim ekonomijama svijeta, vrijednost i snaga jedne privrede ogledaju se, između ostalog, i kroz aktivnosti tržišta kapitala. U Crnoj Gori, ali i u zemljama regiona, berze su prilično utihnule, smatra investicioni i finansijski analitičar i autor knjige Tajne investiranja, Vladimir Đukanović. Dodaje da je znanje o tržištu kapitala na izuzetno niskom nivou, od čega, vjeruje, potiče i čuveni balkanski strah od rizika.
U kratkoj analizi za portal Bankar.me, Đukanović poručuje da je aktivacija tržišta kapitala nužnost ako kao država težimo razvoju.
„Pa, u Crnoj Gori je tržište izuzetno malo. Generalno, tržište kapitala na čitavom Balkanu je izuzetno malo i, iskreno govoreći, bez ujedinjenja Balkana u jednu zajedničku platformu – slaba vajda. A najbitnije je krenuti s tržištem obveznica“, napominje Đukanović.
Svijest o prednostima ulaganja na berzi treba podizati, dok se sumnje građana mogu otkloniti samo edukacijom, poručuje Đukanović, koji je svoju zavidnu karijeru izgradio radeći u kompaniji J.P. Morgan koja se smatra simbolom čuvenog Volstrita s kraja 19. i početka 20. vijeka. Da bi tržište uopšte postalo privlačno građanima, smatra on, nominalna vrijednost kupovine obveznica trebalo bi da bude svedena na hiljadu ili pet stotina eura. Uz direktnu kupovinu obveznica preko Centralnog registra i bez posredničke provizije, domaće tržište kapitala, smatra brzo bi “oživjelo”.
„Ponavljam: tržište obveznica. Treba spojiti svakog građanina Crne Gore sa opcijom da ulaže u neku lokalnu firmu koja je kvalitetna, koja je zdrava, umjesto da ode u banku i da pozajmljuje novac na šest odsto – to može da pozajmi od građana, po pet odsto. Sa druge strane, građani mogu da dobiju pet odsto prinosa, umjesto da u banci zarađuju kao sada jedan i po, ili dva odsto “, pojašnjava finansijski ekspert.
Napominje da je od regionalnih tržišta kapitala Bosna i Hercegovina napravila najveći napredak. To su postigli, kaže Đukanović, tako što su svakog mjeseca tržištu kapitala ponudili korporativne obveznice i na taj način svojim građanima omogućili da ih kupuju i ostvaruju prinos. Ovo bi, smatra Đukanović, moglo da bude primjer i za našu zemlju.
„Tako da bi Crna Gora morala, prvo, da se fokusira da otvori to tržište, da promoviše da se firme ne oslanjaju samo na banke: obveznice su takođe oblik duga. Umjesto da novac da banka, sredstva se pozajmljuju od građana, fondova i tako dalje. Prednost za firme je što bi, u teoriji, kamatne stope trebalo da budu niže“, ističe Đukanović.
Čak i uspješni privrednici kod nas malo znaju o tržištu kapitala. Veliki dio kapitala i dalje se čuva u sefovima ili u kešu, bez ikakvog prinosa. Ovakav finansijski konzervatizam, osim što nema benefita, tokom vremena vlasniku novca najčešće donosi gubitke.
„Mi smo u ovom regionu izuzetno slabo obrazovani o osnovnim postulatima. Znate kako, šezdeset dva odsto Amerikanaca su na neki način investirani u američko kapitalno tržište. Na Balkanu je taj procenat manji. To je, mislim, manje od jedne desetine odsto. A, s druge strane, imamo više od 110 milijardi eura ‘u slamaricama’, u zemljama bivše Jugoslavije“, ocjenjuje jedan od najuspješnijih brokera sa prostora Balkana, koji je karijeru gradio, između ostalog, radeći u investicionoj kući “John Levin & Co”, a kasnije i kao partner u kompaniji za upravljanje investicijama “Cirsio Capital”.
Tržište kapitala je, osim građanima, nepoznanica i za najveći dio domaćih privrednika koji investiranje na berzama smatraju neizvjesnim. Ipak, ulaganje u nekretnine, kojem često pribjegavaju, značajno je rizičnije, napominje Đukanović. Upozorava i da novac koji „sjedi“ gubi vrijednost, dok ulaganja na berzama, osim što pokreću privredu, podstiču i zdraviji odnos prema kapitalu.
Crna Gora kao atraktivna turistička destinacija, za koju i dalje postoji interesovanje stranih investitora, u ovom smislu bi trebalo da načini strateške korake jer upravo aktivna berza je dobar impuls da se to interesovanje još pojača, poručuje Đukanović za Bankar.me.
(Ivana Boljević)
