Posljednjih mjeseci na svjetskim tržištima vidljiv je trend dedolarizacije (posebno u svjetlu Trumpovih carinskih prijetnji).
Azija, predvođena Kinom, sve se više okreće od dolara. Njegova vrijednost pala je za deset odsto ove godine u poređenju sa korpom valuta, pa dolar vidljivo gubi svoju moć, a postoje i nagađanja znači li to i početak propadanja američkog carstva.
Ako gledamo samo pojedinačne valute (i stoga ne uključujemo zlato u izračun), dolar je, s udjelom od 58 odsto, i dalje premoćno svjetska rezervna valuta broj jedan, jer euro, na drugom mjestu s udjelom od 20 odsto, znatno zaostaje. Pa ipak – udio dolara bio je 65 odsto prije deset godina, a više od 70 odsto na početku ovog vijeka.
Dugoročni pad vrijednosti američkog dolara najbolje ilustruje činjenica da je dolar od 1971. naovamo izgubio preko 86,5% svoje vrijednosti, zbog čega se upravo sada mnoge zemlje pobornice dedolarizacije žale da za svoju naftu dobijaju dolare koji se vremenom sve više pretvaraju u „bezvrijedan papir“.
S druge strane, zlato je ’70-ih postalo predmetom razmjene na tržištu plemenitih metala i njegova cijena od tada kontinuirano raste. Ako bismo gledali kumulativno, ona je čak 4900% viša nego prije 50 godina. Jedan od glavnih uzroka koji leži iza rasta potražnje i cijene zlata jest to što se ono smatra tradicionalnim instrumentom zaštite od visoke i hiperinflacije. Zlato se istorijski dokazalo kao jedan od najsigurnijih i najefikasnijih oblika zaštite vrijednosti imovine na dugi rok.
