Strateške sirovine poput aluminijuma i čelika postale su glavna vijest proteklih sedmica, budući da se upravo oko njih lome koplja za uvođenje carina.
Prvo su Sjedinjene Države najavile uvođenje carina na pomenute robe Meksiku i Kanadi, pa ih praktično istog dana odložile na mjesec dana. Naknadno je, pak, odlučeno da će od 13. marta carine biti uvedene i to za sve zemlje, bez izuzetaka. Uticaj carina na čelik biće osjetan, ali ne i presudan, s obzirom na to da su američki izdaci na čelik lani premašili vrijednost proizvodnje svega 11 odsto, stoji u ovonedjeljnim analizama Crnogorskog udruženja poslodavaca.
Očekuje se da će uvođenje carina najviše pogoditi sektore poput automobilskog, vazduhoplovnog i građevinskog. Međutim, proizvodnja čelika u SAD-u nije rasla još od 2017. godine kao odgovor na carine koje su tada uvedene, dok je uvoz opadao budući da je i potrošnja bila u padu. Veće efekte carina osjetiće aluminijum, budući da je SAD proizveo samo 750 hiljada tona primarnog aluminijuma, dok je neto uvezao 2,2 miliona tona, pa tako SAD ipak više zavisi od uvoza aluminijuma nego čelika. U nastavku godine očekujemo, kažu u CUP-u, dalji rast cijene aluminijuma iznad 2.600 dolara po toni.
Ako SAD uvede carine na proizvode kompanija iz EU-a, oni postaju skuplji, što može smanjiti njihovu prodaju. Ako EU odgovori uvođenjem carina na proizvode iz SAD-a, oni postaju skuplji za potrošače u EU-u.
Uvođenje carina SAD-a državama iz drugih dijelova svijeta može takođe stvoriti probleme za EU. Pogođene zemlje mogu preusmjeriti svoje proizvode, koji su preskupi za prodaju u SAD-u, ka Evropi, čime se povećava konkurencija kompanijama iz EU-a. Budući da je globalna ekonomija veoma isprepletena, mogu se poremetiti lanci snabdijevanja za mnoga preduzeća iz EU-a i otežati nabavka određenih proizvoda po razumnim cijenama.
Nesigurnost izazvana uvođenjem carina i mogućim posljedicama može dovesti do toga da preduzeća odlože investicije, čime se stvara dodatna prepreka ekonomskom rastu.
Međutim, uvođenje carina može dovesti i do toga da zemlje povećaju saradnju s EU-om kako bi napravile protivtežu SAD-u.
EU već ima trgovinske sporazume sa zemljama i regionima iz cijelog svijeta, što potrošačima omogućava veći izbor, niže cijene, povećanje trgovine i veći broj radnih mjesta.
(Izvor: Seebiz)
