Američki predsjednik Donald Trump objavio je u utorak da su SAD izvele napad u južnom Karibima na brod koji je navodno prevozio drogu, a koji je isplovio iz Venezuele i bio u rukama bande Tren de Aragua. Prema Trumpovoj objavi na društvenoj mreži Truth Social, u rijetkoj američkoj vojnoj operaciji na američkom kontinentu poginulo je 11 osoba, sve pod egidom zaustavljanja protoka narkotika iz Latinske Amerike. Uz objavu na svojoj društvenoj mreži, Trump je podijelio i kratki video u kojem se vidi mali gliser koji eksplodira u plamenu. Snimak je crno-bijeli i ne može se jasno vidjeti je li na brodu bilo 11 ljudi, niti se uočavaju veće količine droge, no to zapravo nije ni bitno jer Trumpu droga nije na pameti, već kao i uvijek kroz istoriju – venezuelanska nafta.
No krenimo redom.
Trump već neko vrijeme priprema teren i optužuje bandu Tren de Aragua za trgovinu drogom i to pod patronatom ili kontrolom samog venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura. Da banda radi to što radi je zasigurno istina (ne postoje dokazi da je banda pod kontrolom Madura), iako Venezuela nije ni približno glavni krivac za velike količine droge na američkom tlu. Tu još uvijek glavnu ulogu imaju Kolumbija, Peru, Bolivija i Ekvador. Venezuela dolazi tek iza njih, ali je trenutno označena kao najveća prijetnja.
America sunk a Venezuelan boat earlier today apparently…. 🤨
According to the Pentagon: "We can confirm the U.S. military conducted a precision strike against a drug vessel operated by a designated narco-terrorist organization."#Venezuela #war #navy #military #drone #drugs pic.twitter.com/jdHovsyzgU
— Mrgunsngear (@Mrgunsngear) September 2, 2025
Naravno, to nije zbog činjenice da je nafta uvijek bila ključna za sukobe SAD-a i Venezuele, i da Venezuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu. Tačnije, prema podacima OPEC-a i US Energy Information Administration Venezuela ima oko 303 milijarde barela sirove nafte, dok recimo Saudijska Arabija ima tek oko 170 milijardi barela.
Da, karteli postoje i mogu biti faktor, ali glavni pokretač američkih ambicija je, kao i uvijek, kontrola i uticaj nad naftom i energetskim resursima.
Reakcija Madura
Nakon Trumpove objave, venezuelanska državna televizija prikazala je Madura i prvu damu Ciliu Flores kako šetaju ulicama Madurinog rodnog kvarta.
Pred licem imperijalističkih prijetnji, Bog je s nama. Iz kvarta Caracasa… kažem vam, biće mira u Venezueli, s punom suverenošću – poručio je Maduro.
Maduro nije direktno komentarisao napad, ali je optužio SAD da „dolaze po bogatstva Venezuele“ uključujući naftu i gas.
Trump i državni sekretar Marco Rubio objavili su napad ranije u utorak, neposredno prije Rubiovog puta u Meksiko i Ekvador na razgovore o kartelima, bezbjednosti, carinama i drugim pitanjima. Rubio je godinama kritikovao Madura i druge lijeve vlade u Latinskoj Americi te podržavao opozicione lidere. Još 2018, tokom Trumpovog prvog mandata, rekao je za Univision da postoji „jak argument“ za upotrebu američke vojske u Venezueli, a optuživao je i venezuelanske vlasti za saradnju s krijumčarima droge.
Na pitanje hoće li Trump izvoditi operacije na venezuelanskoj teritoriji, Rubio je bio neodređen.
Suočićemo se s narko-kartelima gdje god se nalazili i gdje god djeluju protiv interesa SAD-a – rekao je.
Regionalne implikacije
Operacija dolazi nakon što su SAD prošlog mjeseca najavile pojačanje pomorskog prisustva u vodama Venezuele kako bi se borile protiv prijetnji latinoameričkih kartela. Madurova vlada odgovorila je raspoređivanjem trupa duž obale i granice s Kolumbijom te podsticanjem Venezuelanaca da se pridruže civilnoj miliciji.
Maduro insistira da SAD grade lažnu priču o trgovini drogom kako bi ga prisilile da napusti vlast. On i drugi zvaničnici često navode UN-ov izvještaj prema kojem krijumčari pokušavaju prebaciti samo pet odsto kolumbijskog kokaina kroz Venezuelu.
Najnoviji UN-ov Svjetski izvještaj o drogama pokazuje da su različite južnoameričke zemlje, uključujući Kolumbiju, Ekvador i Peru, prijavile veće zapljene kokaina u 2022. nego 2021, no izvještaj ne pripisuje Venezueli dominantnu ulogu koju Bijela kuća navodi posljednjih mjeseci.
Povećana trgovina kokainom posebno je osjetna u Ekvadoru, koji je posljednjih godina zabilježio talas smrtonosnog nasilja povezanog s lokalnim i transnacionalnim kriminalnim grupama, posebno iz Meksika i balkanskih zemalja – navodi se u izvještaju.
Maduro je u ponedjeljak izjavio da bi „ustavno proglasio republiku u oružju“ ako bi njegova zemlja bila napadnuta od strane američkih snaga u Karibima.
I prije samog napada Trump je rasporedio ratne brodove u južnim Karibima, i to ne bilo kakve. Radi se o USS Lake Erieu i nuklearnoj podmornici USS Newport News dok su se USS San Antonio, USS Iwo Jima i USS Fort Lauderdale uputili prema obali Venezuele s 4.500 američkih vojnika, uključujući 2.200 marinaca. Američki pravni stručnjaci upozoravaju da bi raspoređivanje u venezuelanske vode moglo biti protivno Zakonu o ratnim ovlašćenjima iz 1973. godine jer predsjednik ne može sprovoditi vojnu akciju bez odobrenja Kongresa.
Istorijski sukobi i trenutna kriza
Od prvih dana naftne industrije u Venezueli početkom 20. vijeka, odnosi te zemlje sa Sjedinjenim Američkim Državama oblikovani su složenom mješavinom ekonomskih interesa, geopolitičkih ambicija i političkih sukoba. Dok su rani američki investitori dolazili u Caracas uglavnom zbog sirove nafte, kasnije se Vašington počeo sve intenzivnije miješati u unutrašnje političke procese Venezuele, podržavajući ili tolerišući pučeve, sankcije i vojne intervencije koje su najčešće služile dugoročnim strateškim ciljevima.
Dolaskom Huga Cháveza 1999. i potom Nicolása Madura, Venezuelu je zahvatila ideološka i ekonomska revolucija, koja je pogoršala već postojeće tenzije s Vašingtonom. Dok je Chávez koristio naftu kao instrument regionalnog uticaja, SAD je reagovao sankcijama i diplomatskim pritiscima, često opravdavajući svoje poteze tvrdnjama o povezanosti režima s kriminalnim mrežama i krijumčarenjem droge. Istorija jasno pokazuje da su, iza retorike o kartelima i „narko-terorizmu“, glavni motivi gotovo uvijek bili geopolitički i energetski – kontrola nad najvećim naftnim rezervama na svijetu.
Danas, kada američke snage uništavaju brodove navodno povezane s krijumčarenjem iz Venezuele, istorijski obrazac se ponovo potvrđuje. Iako Vašington govori o borbi protiv droge, kontekst dugogodišnjih intervencija jasno sugeriše da je riječ o strateškoj akciji u regionu bogatom naftom, s potencijalno dalekosežnim političkim i ekonomskim posljedicama.
SAD, suočen s rastućom konkurencijom Rusije, Kine i Irana na globalnom energetskom tržištu, posmatra Venezuelu kao ključnu tačku. Kontrola ili destabilizacija Caracasa omogućava Vašingtonu da ograniči savezništva koja bi mogla izazvati poremećaje u snabdijevanju naftom te osigurava da energetski tokovi ostanu u okvirima pogodnim za američke interese. Istorija pokazuje da se, u kriznim trenucima Venezuele, retorika o narkoticima i bezbjednosti često koristi kao prikriveni instrument za ostvarivanje političke i strateške dominacije.
Ono što je istorija jasno pokazala jeste da Venezuela, kao zemlja s najvećim naftnim rezervama svijeta, nikada nije bila samo lokalna politička priča. Svaka kriza, svaki puč ili američka akcija reflektuje širi obrazac: energija i geopolitički interes često nadilaze službene narative o kriminalu ili bezbjednosti. Današnji događaji, uključujući bombardovanje brodova i pojačano američko vojno prisustvo, samo su najnovija epizoda dugogodišnjeg sukoba u kojem su nafta, moć i međunarodni uticaj glavni akteri, dok retorika o kartelima služi kao prikriveni legitimitet za intervenciju.
Izvor: lidermedia.hr
