Najnovija eskalacija sukoba na Bliskom istoku ponovo je otvorila pitanje sigurnosti globalnog snabdijevanja energijom – ali ovog puta sa bržim i intenzivnijim prelijevanjem posljedica na tržišta. Ono što je do juče bio regionalni bezbjednosni rizik, danas se sve više pretvara u globalni ekonomski šok.
Izvršni direktor Shella Wael Sawan upozorava da su poremećaji već zahvatili azijska tržišta, gdje se bilježe konkretne mjere smanjenja potrošnje energenata, te da se isti obrazac vrlo brzo može preslikati i na Evropu.
“Posljedice se šire poput talasa”, rekao je Sawan. “Vidimo da južna Azija prva snosi teret, koji se zatim seli na jugoistočnu i sjeveroistočnu Aziju, a ulaskom u april sve više i na Evropu.”
Hormuški tjesnac kao epicentar globalnog poremećaja
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca predstavlja ključni šok za globalno tržište energenata. Riječ je o strateškoj tački kroz koju prolazi približno petina svjetske trgovine naftom i tečnim prirodnim gasom.
Takav poremećaj ne znači samo kratkoročni logistički problem, već dubinsku destabilizaciju tržišnih očekivanja. Premija rizika ugrađena u cijene energenata rapidno raste, a trgovci i države počinju da se ponašaju defanzivno – akumuliraju zalihe i obezbjeđuju alternativne pravce snabdijevanja.
Istovremeno, vojno-političke aktivnosti dodatno povećavaju neizvjesnost. Zapadne sile rade na ponovnom otvaranju pomorskih ruta, dok paralelni diplomatski i vojni pritisci dodatno komplikuju situaciju.
Cijene energenata signaliziraju ulazak u kriznu fazu
Tržišta su već reagovala snažnim rastom cijena, što je najbrži indikator prelaska iz faze rizika u fazu krize. U svega nekoliko sedmica cijene nafte porasle su oko 40%, dok je gas poskupio i do 60%.
Ovakva dinamika ima dvostruki efekat: sa jedne strane povećava troškove za industriju i domaćinstva, a sa druge podstiče globalnu preraspodjelu energenata prema tržištima koja su spremna da plate više.
“Veliki dio američkog tereta sada se preusmjerava u Aziju jer su spremni da plate više”, objasnio je Ashley Kelty, analitičar u kompaniji Panmure Liberum.
Evropa ulazi u direktnu konkurenciju za energente
Za razliku od Azije, koja već sprovodi mjere smanjenja potrošnje – uključujući skraćivanje radne sedmice i ograničenja korišćenja energije – Evropa se tek nalazi na početku potencijalnog odgovora.
To znači da bi evropske vlade uskoro mogle biti primorane da aktiviraju krizne mehanizme slične onima iz 2022. godine: racionalizaciju potrošnje, administrativne mjere i snažnije upravljanje energetskim rezervama.
“Zato nastojimo da sarađujemo sa vladama i upozorimo ih na mehanizme koje će možda morati da pokrenu – uključujući mjere za smanjenje potražnje, odluke o skladištenju, nabavci zaliha i tako dalje”, dodao je Sawan.
Nestašice kao krajnji scenario, ali cijene kao neposredni problem
Iako se fizički nedostatak energenata i dalje smatra ekstremnim scenarijem, tržišni učesnici sve više upozoravaju da bi produžena kriza mogla promijeniti tu procjenu.
“Trenutno su ljudi manje zabrinuti za fizičku sigurnost snabdijevanja, a više za cijene. Sjetite se, čak i na vrhuncu prošle energetske krize, kada smo izgubili ogromne količine gasa iz Evrope, ipak smo uspjeli da obezbijedimo snabdijevanje”, rekao je izvor iz britanske energetske industrije.
Međutim, ključni rizik leži u nivou cijena, a ne samo dostupnosti:
“Jasno je da postoji tačka, možda u junu ili julu, kada cijene toliko porastu da se postavlja pitanje da li je Evropa spremna toliko da plati. U tom trenutku cijene bi mogle biti toliko visoke da domaćinstva i kompanije počnu samostalno da sprovode racionalizaciju.”
Makroekonomske posljedice: inflacija i rizik recesije
Rast cijena energenata tradicionalno ima snažan inflatorni efekat, ali u ovom slučaju postoji dodatni sloj rizika – potencijalno istovremeno usporavanje ekonomskog rasta.
Finansijski sektor već signalizira takav scenario. Produženi cjenovni šok mogao bi natjerati centralne banke na restriktivniju monetarnu politiku, čime bi se dodatno pritisnula potražnja i investicije.
U takvom okruženju, Evropa bi se mogla suočiti sa klasičnim „stagflacijskim“ pritiskom – kombinacijom visoke inflacije i slabog rasta.
