Novi trend na tržištu rada zabrinuo je kompanije širom svijeta, a 2026. godina već je nazvana godinom „odmazde“. Riječ je o fenomenu u kojem zaposleni, nezadovoljni toksičnim radnim okruženjem, odlučuju da odmah napuste svoja radna mjesta, bez ikakve najave ili otkaznog roka.
Ovaj potez nadovezuje se na dva druga karijerna trenda iz prethodnih godina: „tiho otpuštanje“ – praksu minimalnog zalaganja kako bi se zadržala plata, i „glasno otpuštanje“ – kada zaposleni odlazi vrlo javno, često uz lavinu kritika na račun posla. Prema izvještaju portala za zapošljavanje Monster, gotovo polovina američkih radnika priznaje da je posljednjih godina pribjegla „odmazdi“.
Zanimljivo je da se na ovakav korak ne odlučuju samo mladi ljudi. Trend je primjetan i kod iskusnih zaposlenih koji u kompaniji provedu više od dvije godine prije nego što dođu do tačke pucanja.
Toksično okruženje kao glavni motiv
Smatra se da ova praksa uglavnom proizlazi iz postavljanja granica prema toksičnim radnim mjestima. Nezadovoljstvo zaposlenih raste zbog problema sa upravom, radnim vremenom ili opterećenjem poslom.
„Iznenadni otkazi nijesu samo pojedinačni odlasci, već su znaci upozorenja koji bljesnu kroz kulturu radnog mjesta“, kaže Vicki Salemi, stručnjakinja za karijeru u Monsteru. „Kada radnici odu bez prethodne najave, to je često zato što su izgubili povjerenje u upravu ili osjećaju da se njihovi glasovi ne čuju.“
Izvještaj potvrđuje da su toksična radna mjesta, loše upravljanje i osjećaj potcijenjenosti glavni razlozi za trenutni otkaz, dok je svega 4% ispitanika navelo platu kao problem.
Domino-efekat na okruženje
Iako niko ne može kriviti zaposlenog što preuzima kontrolu nad svojom karijerom, ovakvi odlasci imaju posljedice. Oko 60% američkih zaposlenih reklo je da su, nakon „odmazde“, njihove kolege morale da preuzmu dodatno radno opterećenje, piše Unilad.
Posljedice se osjećaju kroz kašnjenja projekata, preopterećenost preostalih zaposlenih i pad morala tima. Sve to može dodatno doprinijeti istom toksičnom radnom okruženju koje je i dovelo do početnog odlaska. Ipak, čak 90% zaposlenih podržalo bi kolegu koji se odluči na ovakav potez ako je to direktan odgovor na loše uslove rada.
Kako se kompanije mogu suočiti sa ovim problemom?
Ključna preventivna mjera za kompanije je stvaranje pozitivnog i podsticajnog radnog okruženja, uz stabilan i pristupačan menadžment koji sluša brige zaposlenih i pravovremeno rješava probleme.
Izvještaj takođe predlaže uspostavljanje jasnog okvira za napredovanje u karijeri, nagrađivanje dugoročnog rada i prepoznavanje jedinstvenih vještina i perspektiva svakog pojedinca. Pravedna i konkurentna plata takođe je važan faktor za zadržavanje zaposlenih.
„Na današnjem konkurentnom tržištu rada, proaktivno rješavanje ovih problema može značiti razliku između iznenadnog gubitka talenata i izgradnje lojalne, dugoročne radne snage“, zaključuje se u izvještaju.
Što ako razmišljate o odlasku „iz osvete“?
Emily Button-Lynam, osnivačica konsultantske firme EBC, rekla je za Harper’s Bazaar da je „ključni savjet da ne donosite ishitrene odluke, naročito one vođene emocijama“.
„Uvijek savjetujem svojim klijentima da provedu neko vrijeme procjenjujući da li je napuštanje posla jedina opcija. Korisna vježba može biti da se zapitate što za vas znači uspjeh i da istražite kakav život želite da živite u budućnosti i kako vas posao koji sada radite može dovesti do toga.“
Ona takođe predlaže da razmislite o tome što bi vas moglo motivisati da ostanete – više odgovornosti, fleksibilnosti, novca ili priznanja. O tome treba otvoreno razgovarati sa poslodavcem kako biste vidjeli što je moguće u vašoj trenutnoj ulozi.
Izvor: Unilad
