Dana 17. jula 1902. godine mladi američki inženjer Willis Haviland Carrier završio je nacrte prvog modernog sistema klimatizacije. Izum nije nastao radi udobnosti ljudi, već zbog problema u štampariji u Brooklynu: papir se zbog vlage deformisao, a boje nijesu pravilno prijanjale. Carrier je riješio problem kontrolom temperature i vlažnosti vazduha – i slučajno promijenio ljudsku istoriju.
Malo je izuma koji su toliko promijenili svakodnevni život kao klimatizacija. Bez nje bi teško postojali veliki tržni centri, neboderi na Bliskom istoku, moderni centri podataka, savremena farmaceutska industrija ili ljetnji život kakav danas poznajemo.
Klimatizacija pokrenula eru ljetnjih blokbastera
Prvih decenija klimatizacija nije bila luksuz za građane, već alat industrije.
Najprije su hlađene štamparije, tekstilne fabrike i bolnice. Ubrzo su uslijedile robne kuće i bioskopi. Klima-uređaji postali su toliko važni da su promijenili navike miliona ljudi. U ljeto 1975. godine lansiran je prvi ljetnji filmski blokbaster – „Ajkula“ Stevena Spielberga. Do tada velikih premijera nije bilo tokom ljeta, kada su ljudi na godišnjim odmorima. Međutim, „Ajkula“ je bila prvi film koji je zaradio više od 100 miliona dolara. Gledanost je povećala činjenica da su ljudi tokom vrućina masovno odlazili u klimatizovane bioskope.
Tek nakon Drugog svjetskog rata klima-uređaji počinju da ulaze u domove.
Prva prodavnica u kojoj nije bilo „ni hladno ni vruće“
Tačnu „prvu klimu u Hrvatskoj“ teško je identifikovati, ali se, kao i u ostatku Evrope, klimatizacija najprije pojavila u reprezentativnim hotelima, bioskopima, bankama, velikim prodavnicama i industrijskim pogonima.
U Zagrebu je 1960. godine otvorena prva specijalizovana robna kuća Standard konfekcije, koja je, osim prvih pokretnih stepenica, imala još jednu novinu – centralno grijanje i poseban klima-uređaj, takozvani „air-condition“. Klimatizacija je tada bila toliko rijetka da je predstavljala marketinšku atrakciju.
Prema pisanju Večernjeg lista, u robnoj kući nije bilo ni hladno ni vruće: „Zimi se temperatura prilagođava niskim temperaturama, a ljeti u toj kući nikada nije vruće jer poseban uređaj hladi vazduh.“
Robna kuća u Praškoj ulici izgorjela je u požaru početkom 1982. godine, dok se prava ekspanzija klima-uređaja dogodila tek krajem 20. vijeka.
Tokom osamdesetih godina klima-uređaj je još bio simbol luksuza. Devedesetih je postao poželjan, a od početka 21. vijeka gotovo standardna oprema stanova, apartmana, poslovnih prostora i automobila.
Od zimskih do ljetnjih energetskih rekorda
Možda se najveća promjena vidi u elektroenergetskom sistemu. Nekada su najveća opterećenja električne mreže bilježena zimi, zbog grijanja i rasvjete. Danas se vrhunci potrošnje sve češće pomjeraju ka ljetu, tokom toplotnih talasa, kada milioni klima-uređaja istovremeno počinju da rade.
Rekordna potrošnja električne energije zabilježena je tokom toplotnog talasa, kada su za samo sat – između 20 i 21 čas – potrošena 3.363 MWh. Klima-uređaj je postao jedan od najvažnijih električnih uređaja modernog društva. Dogodilo se to 17. jula 2024. godine, tačno 122 godine nakon što je Carrier nacrtao prvi moderni klimatizacioni sistem.
Klimatizacioni paradoks
Tu počinje paradoks. Klima-uređaji spasavaju živote. Tokom toplotnih talasa smanjuju smrtnost starijih i bolesnih ljudi i omogućavaju normalan rad i život, posebno u velikim gradovima. Međutim, istovremeno troše ogromne količine energije i dodatno zagrijavaju okolinu, direktno izbacujući toplotu iz zatvorenih prostora na ulice i trgove. Na globalnom nivou odgovorni su za značajan dio emisija gasova sa efektom staklene bašte i potrošnje električne energije.
Zato se danas postavlja gotovo filozofsko pitanje: Jesmo li Carrierovim izumom pobijedili klimu ili smo samo kupili vrijeme? Istovremeno, on nas podsjeća na najveći izazov 21. vijeka: što se više zagrijavamo, potrebno nam je više hlađenja. A što se više hladimo, trošimo više energije i dodatno zagrijavamo planetu.
Možda zato pitanje našeg vremena više nije kako napraviti bolji klima-uređaj, već kako spriječiti da klima na kraju ipak pobijedi nas.
(Lidermedia.hr)
