Evropska unija nalazi se pred jednom od najvažnijih trgovinskih odluka ove godine. Ako Evropski parlament potvrdi sporazum postignut sa administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa, dvije najveće svjetske ekonomije izbjeći će novu rundu carinskog sukoba koji bi mogao ugroziti trgovinsku razmjenu vrijednu oko dva biliona dolara godišnje.

Za evropske kompanije, posebno proizvođače automobila, hrane, pića, tekstila i industrijske opreme, ova odluka nije samo političko pitanje. Riječ je o predvidljivosti poslovanja, planiranju investicija i očuvanju konkurentnosti na jednom od najvažnijih izvoznih tržišta.

Ipak, uprkos optimizmu koji prati glasanje u Evropskom parlamentu, brojni privrednici upozoravaju da sporazum predstavlja tek početak složenijih pregovora koji tek slijede.

Sporazum koji je zaustavio eskalaciju

Trgovinski dogovor postignut je prije gotovo godinu dana tokom sastanka Donalda Trumpa i evropskih predstavnika u Turnberryju u Škotskoj.

Njegova osnovna svrha bila je da spriječi dalju eskalaciju carinskog sukoba između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država.

Sporazum predviđa smanjenje ili uklanjanje određenih carina s obje strane Atlantika, uključujući ukidanje evropske carine od 10 odsto na uvoz američkih automobila, dok su američke carine za veliki broj proizvoda ograničene na 15 odsto.

Za kompanije koje posluju na oba tržišta to znači niže troškove, veću predvidljivost i manje rizika u planiranju poslovanja.

Zbog toga evropska industrija snažno podržava ratifikaciju sporazuma.

Automobilska industrija među najvećim dobitnicima

Najveći interes za dogovor pokazuje automobilski sektor, koji je posljednjih godina bio među najpogođenijima carinskim tenzijama.

Evropski proizvođači već prilagođavaju svoje strategije novim okolnostima.

Na primjer, Volvo Cars planira da dio proizvodnje svojih popularnih modela XC60 preseli u fabriku u Južnoj Karolini kako bi dodatno optimizovao troškove i smanjio izloženost budućim trgovinskim rizicima.

Takvi potezi pokazuju koliko su carine postale važan faktor u donošenju investicionih odluka.

Danas se odluke o lokaciji proizvodnje više ne donose samo na osnovu troškova rada ili logistike, već i na osnovu političkih i regulatornih rizika.

Dva biliona dolara trgovine zavise od političke stabilnosti

Petnaest evropskih poslovnih udruženja koja predstavljaju proizvođače automobila, tekstila, kozmetike, hrane i pića upozorilo je da je stabilnost trgovinskih odnosa ključna za očuvanje ekonomskog rasta.

Njihov argument je jednostavan.

Kompanije mogu da ulažu, zapošljavaju i šire poslovanje samo ako imaju jasnu sliku budućih uslova poslovanja.

Stalne prijetnje novim carinama stvaraju neizvjesnost koja usporava investicije i povećava troškove.

Zato se sporazum između Brisela i Vašingtona posmatra kao svojevrsno primirje koje ekonomiji daje prostor za planiranje.

Ali upravo je riječ „primirje” možda i najtačniji opis trenutne situacije.

Zašto evropske kompanije još nijesu mirne?

Iako se očekuje potvrda sporazuma, brojna otvorena pitanja ostaju neriješena.

Najveća neizvjesnost odnosi se na nove američke carine koje bi trebalo da stupe na snagu tokom ljeta.

Pojedini evropski zvaničnici otvoreno upozoravaju da niko ne može sa sigurnošću predvidjeti hoće li Bijela kuća u potpunosti poštovati dogovorene uslove.

Dodatnu zabrinutost izazvale su Trumpove prijetnje o mogućim stopostotnim carinama na francuska vina.

Takvi potezi podsjećaju evropske kompanije da trgovinska politika i dalje može postati instrument političkog pritiska.

Za poslovnu zajednicu najveći problem nije visina carina, već nepredvidljivost njihovog uvođenja.

Sukob se više ne vodi samo oko carina

Iako se javna rasprava uglavnom fokusira na carinske stope, stvarni sporovi između Evropske unije i SAD-a danas se sve više odnose na regulatorna pitanja.

Američka administracija traži ublažavanje određenih evropskih pravila koja se odnose na poreze na ugljenik, održivost poslovanja, zaštitu životne sredine i nadzor lanaca snabdijevanja.

S druge strane, Brisel smatra da su upravo takva pravila neophodna kako bi se obezbijedila poštena tržišna utakmica i zaštita evropskih standarda.

To pokazuje kako trgovinski odnosi ulaze u novu fazu.

Više nije riječ samo o tome kolika će biti carina na određeni proizvod.

Riječ je o tome čija će pravila poslovanja postati globalni standard.

Čelik, aluminijum i alkoholna pića ostaju otvorena pitanja

Evropska unija želi da SAD zamijeni postojeće carine od 50 odsto na čelik i aluminijum sistemom bescarinskih kvota.

Istovremeno, proizvođači vina i žestokih pića traže povratak modelu međusobne trgovine bez carina.

Njihovi argumenti imaju čvrstu ekonomsku osnovu.

Tokom perioda između 1997. i 2018. godine, kada su obje strane primjenjivale režim nultih carina, trgovina alkoholnim pićima između Evrope i SAD-a porasla je za čak 450 odsto.

To je jedan od najjasnijih primjera kako uklanjanje trgovinskih prepreka može podstaći rast cijele industrije.

Šta ovaj sporazum znači za evropsku ekonomiju?

Najvažnija poruka nije da su trgovinski problemi između Brisela i Vašingtona riješeni.

Naprotiv.

Sporazum pokazuje koliko su Evropska unija i Sjedinjene Američke Države međusobno zavisne uprkos političkim nesuglasicama.

Trgovinska razmjena vrijedna dva biliona dolara prevelika je da bi postala žrtva dugotrajnog carinskog rata.

Istovremeno, sve je jasnije da će budući sukobi biti manje povezani s klasičnim carinama, a više s regulatornim pravilima, klimatskim standardima, održivošću i tehnološkom konkurencijom.

Za evropske kompanije to znači da period potpune sigurnosti još nije stigao.

Ali potvrda sporazuma ipak predstavlja važan korak ka stabilnijem poslovnom okruženju u trenutku kada globalna ekonomija već prolazi kroz brojne geopolitičke i tržišne izazove.

U svijetu u kojem neizvjesnost postaje novo normalno stanje, predvidljivost trgovinskih odnosa postaje jedna od najvrednijih konkurentskih prednosti.

(Financa.ba)