EU zabrinuta zbog kineskih investicija u Maroku

U žbunovitim brdima izvan marokanskog lučkog grada Tangera, najnovija manifestacija moći kineske automobilske proizvodnje ubrzano niče na lokaciji od 500 hektara, isklesanoj iz poljoprivrednog zemljišta.

Ovce još pasu sve do visokih zidina Tehnološkog grada Muhameda VI u Tangeru, doma rastućeg klastera kineskih proizvođača autodjelova — od kočnica do komponenti baterija — koji se nadaju da će pomoći u pokretanju evropske revolucije električnih vozila.

Međutim, u Briselu raste zabrinutost da bi milijarde dolara koje kineske kompanije planiraju da ulože u Maroko mogle pretvoriti ovu sjevernoafričku zemlju u odskočnu dasku za snažno subvencionisanu robu koja prijeti da preplavi evropsku industriju.

Komesar EU za trgovinu Maroš Šefčovič rekao je da su ulaganja u Maroko simptom kineskih napora da se izbori s industrijskim viškovima kod kuće putem „pretovara“ izvoza preko drugih trgovinskih partnera u Evropu.

„To postaje veliko, veliko pitanje za evropsku ekonomiju“, rekao je Šefčovič za FT.

Usred rastućih trgovinskih tenzija, Brisel već jača svoju trgovinsku odbranu protiv Kine i takvih navodnih trgovinskih posrednika. Prošle godine Evropska komisija presudila je da Rabat i Peking „nepravedno subvencionišu“ aluminijumske felge koje se iz Maroka isporučuju kroz program infrastrukturnih ulaganja inicijative „Pojas i put“.

Faktor carina EU

Zvaničnici EU rekli su da bi moglo biti teško razlikovati stvarnu kinesku industrijsku saradnju s Marokom od pokušaja zaobilaženja uvoznih carina EU.

EU je uvela carine do 45 odsto na kineska električna vozila. OECD procjenjuje da Kina subvencioniše industriju stopom između tri i osam puta većom od svojih zemalja članica, često koristeći povoljne kredite koje je teško otkriti i protiv kojih je teško preduzeti mjere.

Međutim, kineske kompanije koje su prošle sedmice prisustvovale konferenciji za investitore u Kazablanki, najvećem gradu Maroka, tvrdile su da je zemlja ključno čvorište u evropskim lancima snabdijevanja automobilima. I Renault i Stellantis, vlasnik Peugeota, imaju velike fabrike u toj zemlji, što komplikuje svaku mjeru trgovinske zaštite.

Junjie Cai, direktor projekta u kineskom proizvođaču kočnica APG, koji će ove godine otvoriti pogon vrijedan 70 miliona dolara u zoni Tanger Tech, rekao je da će fabrika kombinovati lokalnu radnu snagu i materijale s kineskim zalihama i tehnologijom.

„Evropske, marokanske i kineske kompanije mogu dijeliti koristi od ove saradnje. To takođe obezbjeđuje zalihe blizu njihovih fabrika u Evropi po konkurentnim cijenama“, rekao je.

Udruženje evropskih proizvođača automobila, industrijski lobi EU, odbilo je da komentariše potencijalne izazove koje predstavlja Maroko.

APG-ova fabrika pridružiće se skoro desetini kineskih kompanija u zoni Tanger Tech. Fabrika Sentury Tire već je u pogonu, a BTR New Material Group, najveći svjetski dobavljač anoda za baterije, gradi svoju fabriku.

Kineska ulaganja u drugim djelovima Maroka uključuju gigafabriku vrijednu 1,3 milijarde dolara kineskog proizvođača baterija Gotion High-tech — koji je 25 odsto u vlasništvu njemačkog proizvođača automobila Volkswagen — koja se gradi u Kenitri, 200 kilometara niz atlantsku obalu od Tangera.

Mehdi Laraki, predsjednik Marokansko-kineskog poslovnog savjeta, rekao je da delegacije potencijalnih kineskih investitora stižu u prosjeku dvije do tri puta sedmično od početka pandemije kovida-19.

Brojne pogodnosti za investitore

Marokanski pristup stranim investitorima uključuje petogodišnje oslobođenje od poreza na poslovanje, mladu radnu snagu, zelene energetske inpute radi smanjenja obaveza prema EU po pitanju poreza na ugljenik, kao i pristup tržištu od 2,5 milijardi potrošača kroz oko 50 nacionalnih sporazuma o slobodnoj trgovini, uključujući one sa EU i SAD.

Ti sporazumi o trgovini bez carina glavna su atrakcija za kineska preduzeća, prema konsultantskoj kompaniji Fitch Solutions, koja je u ovogodišnjem izvještaju navela da se „nearshoring proizvodnje“ smatra načinom ublažavanja carinskog rizika.

Marokanski ministar trgovine Ryad Mezzour prošlog decembra izjavio je da zemlja očekuje da će do kraja 2026. imati „kompletan lanac vrijednosti“ sposoban da snabdijeva do 500.000 električnih vozila godišnje.

Marokanski zvaničnici odbacuju tvrdnje da će njihove posebne ekonomske zone postati zadnja vrata prema EU za višak kineske proizvodnje i tako produbiti krizu deindustrijalizacije u proizvodnim silama poput Njemačke.

„Znamo da EU raspravlja o industrijskoj politici, ali mislimo da Maroko može biti jedan od najboljih partnera u tome. Biće to obostrano korisna situacija“, rekao je Yassine Elahyani, šef sektora industrija u nastajanju u Marokanskoj agenciji za investicije i razvoj izvoza.

Elahyani je na konferenciji u Kazablanki, koju je organizovala advokatska firma Dentons, podsjetio kineske investitore da poštuju takozvana „pravila porijekla“, koja zahtijevaju da roba bude dovoljno transformisana u Maroku kako bi mogla da se izvozi u EU bez carina.

Južni Mediteran i Kina

Ahmed Aboudouh iz programa za Sjevernu Afriku tink-tenka Chatham House rekao je da je rastuća nestabilnost na Bliskom istoku povećala privlačnost zemalja južnog Mediterana za kineske investitore.

„Kina ima kapacitet da dominira cijelim vertikalnim lancem snabdijevanja — od prerade fosfata koji se koristi u proizvodnji baterija, a kojih Maroko ima ogromne rezerve, do fabrika baterija, puteva i željeznica, pa sve do samih luka“, rekao je Aboudouh. „To je ono što brine EU — i trebalo bi da je brine.“

Rabat teško može ignorisati zabrinutost Brisela. EU je najveći trgovinski partner Maroka, a trećina njegovog izvoza, vrijedna više od 26 milijardi eura u 2025. godini, ide u taj blok. Više od polovine toga dolazi iz sektora mašina i transporta.

Bob Savic, šef međunarodne trgovine u Global Policy Instituteu u Londonu, rekao je da slučaj aluminijumskih felgi ilustruje kinesku strategiju korišćenja Maroka kao mosta ka EU za industrijsku robu srednje vrijednosti, poput metala i automobilskih komponenti.

„Kineski inputi se šalju u Sjevernu Afriku, prolaze ograničenu obradu, a zatim se izvoze u EU u okviru preferencijalnih trgovinskih sporazuma“, rekao je, dodajući da rastuće evropske carine na kinesku robu podstiču takvo preusmjeravanje, prenosi Seebiz.eu.

Slični Članci