Rast cijena aluminijuma na globalnom tržištu, podstaknut poremećajima u lancima snabdijevanja, geopolitičkim tenzijama i rastom cijena energije, ponovo stavlja fokus na efekat ovih kretanja na male i uvozno zavisne ekonomije.
Cijena aluminijuma na svjetskom tržištu porasla je sa oko 3.100 dolara po toni krajem februara na približno 3.400 do 3.450 dolara sredinom marta, što predstavlja rast od oko 8 do 11 odsto u periodu kraćem od mjesec dana.
Dok zemlje sa razvijenom industrijskom bazom bilježe koristi kroz veći izvoz i rast proizvodnje, Crna Gora se suočava sa suprotnim trendom – rast cijena ove sirovine za domaću ekonomiju znači prije svega veće troškove.
Umjesto industrijskog zamaha, domaća privreda osjeća pritisak kroz skuplji uvoz i otežano poslovanje kompanija koje aluminijum koriste kao osnovnu sirovinu. Upravo na tu razliku između nekadašnje i današnje pozicije crnogorske ekonomije ukazuje predsjednik Odbora udruženja metalurgije i metaloprerađivačke industrije Privredne komore Crne Gore, Boban Stanić.
„Rast cijene aluminijuma na globalnom tržištu ima određeni uticaj i na Crnu Goru, ali taj uticaj je danas znatno ograničen u odnosu na period kada je postojala snažnija domaća proizvodnja“, kaže Stanić.
Prema njegovim riječima, ključni problem leži u činjenici da Crna Gora trenutno nema razvijenu primarnu proizvodnju aluminijuma koja bi mogla direktno da iskoristi rast cijena na svjetskom tržištu.
„S obzirom na to da Crna Gora trenutno nema razvijenu primarnu proizvodnju aluminijuma u obimu koji bi mogao direktno da iskoristi rast cijena, efekti se više osjećaju kroz povećanje troškova za domaću privredu – posebno u sektorima koji koriste aluminijum kao sirovinu ili poluproizvod“, ističe on.
To u praksi znači da se globalni tržišni trendovi ne prelijevaju u veće prihode ili izvoz, već u dodatne troškove.
„Drugim riječima, rast cijene aluminijuma za Crnu Goru danas više znači skuplji uvoz i veće troškove, nego povećanje izvoza ili proizvodnje“, naglašava Stanić.
Rijetki proizvođači kod nas sada trpe dvostruki pritisak
Domaća metaloprerađivačka industrija dodatno je pogođena rastom cijena energenata. Proces prerade aluminijuma je energetski intenzivan, a kompanije u velikoj mjeri zavise od uvozne sirovine i cijena energije, uključujući prirodni gas.
„Preduzeća su suočena sa dvostrukim pritiskom – rastom cijene osnovne sirovine i rastom cijena energije, uz istovremene poremećaje na globalnom tržištu koji otežavaju stabilno poslovanje“, upozorava Stanić.
Dodatni izazov predstavlja i izražena nepredvidivost tržišta. Prema informacijama iz industrije, dobavljači u pojedinim slučajevima privremeno obustavljaju formiranje cijena ili ih mijenjaju u vrlo kratkim rokovima, što otežava planiranje i ugovaranje poslova.
Zlatno doba domaće metalurške industrije danas je prošlost
Današnja situacija u velikoj mjeri je posljedica strukturnih promjena kroz koje je prošla crnogorska industrija. Nekada je Kombinat aluminijuma Podgorica bio okosnica industrijske proizvodnje i jedan od najvećih izvoznika u zemlji, sa kapacitetima za primarnu proizvodnju aluminijuma. Uz njega, i Željezara Nikšić predstavljala je važan stub metalurškog sektora.
U takvim okolnostima, rast cijena aluminijuma na svjetskom tržištu imao je direktan i pozitivan efekat na ekonomiju – kroz izvoz, prihode i industrijsku aktivnost. Danas, nakon gašenja ključnih proizvodnih segmenata, posebno elektrolize u KAP-u, Crna Gora nema kapacitet da kapitalizuje takve trendove.
Zato se i ključna poruka svodi na jednostavnu, ali suštinsku ekonomsku činjenicu:
„Bez sopstvene proizvodnje, rast cijena sirovina za nas nije prilika, već dodatni trošak“, zaključuje Stanić.
U toj ocjeni sadržana je i šira dilema za budući razvoj crnogorske ekonomije – da li je moguće obnoviti industrijsku bazu i smanjiti uvoznu zavisnost, ili će globalna tržišna kretanja i dalje donositi više rizika nego koristi.
