Ulazak u S&P 500 može transformisati sudbinu kompanije, pa je povjerenje u proces selekcije ključno za investitore i tržišta. Međutim, nova studija pokazuje da su kompanije koje su kupovale S&P kreditne rejtinge imale veću vjerovatnoću da budu uključene u indeks, što otvara pitanja o uticaju komercijalnih interesa na izbor firmi.
NJUJORK – Malo koji berzanski indeks ima veći značaj za investitore od S&P 500. Bilioni dolara direktno prate ovaj indeks, a još više njih se mjeri u odnosu na njega. Uključivanje u indeks često podiže cijenu akcija kompanije, smanjuje trošak kapitala i donosi prestiž. Mnogi upravni odbori čak vezuju kompenzacije menadžmenta za učinak u odnosu na ovaj indeks.
S obzirom na njegov uticaj, članstvo u S&P 500 trebalo bi da se određuje objektivno i transparentno. Međutim, kako pokazuje nedavno objavljeno istraživanje Kuna Lija, Keli Liu i autora teksta, proces dodavanja kompanija ostavlja značajan prostor za diskreciju, što potencijalno stvara podsticaj firmama da kupuju S&P kreditne rejtinge kako bi povećale šanse za ulazak u indeks. Ključni nalaz ukazuje da su kompanije koje su nedavno dobile S&P rejting imale veću vjerovatnoću da budu uključene nego one koje su rejting kupile od Moody’sa, piše Project Syndicate.
Kada je rad prvi put objavljen 2021. godine, S&P je snažno odbacio ovu interpretaciju, naglašavajući da njegov indeksni komitet funkcioniše nezavisno od rejting biznisa, uz takozvani „kineski zid“ između ta dva segmenta. Prema navodima kompanije, tim koji odlučuje o indeksu ne komunicira s analitičarima za rejtinge o pojedinačnim firmama. Ipak, podaci pokazuju obrasce koje je teško uskladiti s potpunim razdvajanjem ovih funkcija.
S&P objavljuje detaljne kriterijume za uključivanje u indeks, uključujući minimalnu tržišnu kapitalizaciju, likvidnost, finansijsku održivost i sektorsku zastupljenost. Međutim, analiza podataka od 1980. do 2018. pokazuje da ti kriterijumi objašnjavaju najviše 15% odluka o uključivanju. Mnoge firme koje su ispunjavale sve uslove nijesu bile primljene, dok su neke uključene uprkos tome što su djelovale ispod praga.
Iako diskrecija sama po sebi nije problem – jer S&P nikada nije tvrdio da je metodologija potpuno mehanička – ona uvijek otvara pitanje podsticaja.
U tom kontekstu, istraživači su analizirali da li kompanije koje su nedavno kupile S&P kreditni rejting imaju veću vjerovatnoću da uđu u indeks. Iako S&P ne objavljuje cijene rejtinga, procjene ukazuju da se kreću od nekoliko hiljada do nekoliko miliona dolara. Rezultati pokazuju jasnu razliku: vjerovatnoća ulaska u indeks za kompanije bez članstva iznosila je 15,5%, dok je za one koje su nedavno kupile S&P rejting iznosila 21,4%.
Jedno objašnjenje može biti da S&P favorizuje brzorastuće firme, koje su prirodno sklonije izdavanju duga i traženju rejtinga. Međutim, da je to jedini razlog, isti obrazac bi se vidio i kod firmi koje su kupile rejting od Moody’sa – što nije slučaj.
Ponašanje kompanija dodatno sugeriše da vjeruju u vezu između kupovine rejtinga i ulaska u indeks. Kada spajanja firmi iz S&P 500 otvore prostor za nove članove, velike kompanije koje nijesu u indeksu značajno povećavaju kupovinu S&P rejtinga. Suprotno tome, nakon promjene pravila 2002. godine, kojom su strane firme postale nepodobne za uključivanje, interes za S&P rejtinge među njima naglo je opao.
Jedno benignije objašnjenje jeste da S&P tokom procesa ocjenjivanja dobija dodatne informacije koje pomažu pri odlučivanju. Međutim, to bi značilo korišćenje neobjavljenih informacija, što nije u skladu sa zvaničnom metodologijom. Takođe bi bilo u suprotnosti s tvrdnjama o nezavisnosti između rejtinga i indeksnog komiteta.
Na kraju, analiza performansi kompanija nakon ulaska u indeks nije pokazala da diskrecione odluke – uključujući one povezane s kupovinom rejtinga – donose bolje rezultate od strogo kriterijumskih odluka.
Bez obzira na to da li se članstvo u S&P 500 zaista može „kupiti“, podaci sugerišu da se kompanije ponašaju kao da može. A kada firme vjeruju da plaćanje rejtinga povećava njihove šanse za ulazak u indeks, kredibilitet cijelog procesa dolazi u pitanje.
