Srednja i istočna Evropa ulaze u fazu surovog prilagođavanja pod ogromnim geopolitičkim pritiskom, a pretpostavka da zemlje tih regiona dišu kao jedinstven blok davno je postala netačna. U razgovoru zasnovanom na najnovijem izvještaju “Grayling CEE Outlook 2026”, Nataša Teslić Štambuk, regionalna direktorka agencije Grayling, otkriva kako se od Baltika do Balkana svaka država nosi sa svojim izazovima na sopstveni način. Od poljskih milijardi za naoružanje, preko sudbonosnih izbora u Mađarskoj, do investicionog uzleta Srbije, jasno je da je umjesto ujednačenosti na scenu stupilo prilagođavanje.
Razjedinjena Evropa: od gvozdene zavjese do različitih puteva
“Pretpostavka da su zemlje srednje i istočne Evrope jedan jedinstveni blok zapravo je pogrešna”, ističe Teslić Štambuk na početku. Iako ih povezuje istorijska činjenica da su nekada bile iza “gvozdene zavjese”, njihovi putevi od devedesetih godina do danas drastično su se razlikovali. Neke, poput Poljske, Češke i Slovenije, brzo i uspješno su sprovele evropske integracije. Druge, poput Mađarske, zapinju u unutrašnjim problemima, dok su Rumunija i Hrvatska, nakon sporijeg starta, uhvatile korak i sada bilježe solidan napredak. Na kraju spektra je Srbija, koja još uvijek stagnira u dilemi između Evrope i Istoka.
Ove razlike, vidljive i u stabilnim vremenima, postaju još izraženije pod pritiskom globalnih kriza. Rat u Ukrajini i sukobi na Bliskom istoku dodatno pojačavaju napetosti i primoravaju svaku zemlju da reaguje u skladu sa svojim unutrašnjim političkim stavovima i vrijednostima. “U takvim nestabilnim situacijama te razlike još više dolaze do izražaja”, objašnjava Teslić Štambuk. Najočitiji primjer su Poljska i Mađarska, dvije susjedne zemlje Ukrajine koje na istu prijetnju reaguju potpuno suprotno.
Geopolitička raskršća: Poljska ulaže u vojsku, Mađarska pred izborima
Poljska je, suočena sa direktnom prijetnjom na svojim granicama, odlučila da postane vojna sila. Sa izdvajanjima za odbranu koja se približavaju impresivnim pet odsto BDP-a, Varšava se pozicionira u sam vrh svjetskih vojnih sila. Teslić Štambuk naglašava da je takva ambicija dugoročno održiva jer je Poljska uspjela da poveže bezbjednosne ciljeve sa ekonomskom snagom. “Oni imaju vrlo dobru osnovu odakle mogu investirati. Uz godišnje projekcije rasta od 3,5 odsto, Poljska ima temelje da postane ne samo regionalni, već i globalni igrač i snažan faktor unutar NATO-a”, kaže ona. Ključ uspjeha leži i u širokom političkom konsenzusu i snažnoj podršci javnosti za ovakva ulaganja.
Istovremeno, Mađarska se nalazi na političkoj prekretnici koja bi mogla odrediti pravac ne samo za Budimpeštu, već i za čitavu Evropsku uniju. Predstojeći izbori prvi put u šesnaest godina su neizvjesni. Stranka Fidesz premijera Viktora Orbana suočava se sa ozbiljnim izazivačem, strankom Tisa koju vodi Péter Magyar, bivši član Fidesza koji “vrlo dobro poznaje političke igre”. Dok Orbanova kampanja počiva na snažnoj evroskeptičnoj retorici, nazivajući opoziciju “briselskim marionetama”, Tisa nudi proevropsku alternativu. “Ako Viktor Orban zadrži vlast, može se očekivati nastavak zaoštravanja odnosa s EU. Ako Tisa pobijedi, možemo vidjeti približavanje Briselu i pokušaj odmrzavanja evropskih fondova”, analizira Teslić Štambuk.
Adria region: ambicije i rizici na putu prema Zapadu
Na jugu regiona, Srbija i Hrvatska slijede različite strategije za pozicioniranje na globalnoj mapi. Srbija sve nade polaže u projekat EXPO 2027, koji vlada koristi kao zamajac za privlačenje investicija i unapređenje međunarodnog imidža. U toku su velika ulaganja u sajamski kompleks, putnu i energetsku infrastrukturu, a Evropska komisija predviđa ekonomski rast podstaknut upravo tim radovima. Ipak, projekat nosi i značajne rizike. “Trošak od 1,3 milijarde eura zaista je veliki teret za državni budžet, a postoji opasnost da izgrađena infrastruktura nakon događaja ostane neiskorišćena. Srbija mora nastaviti s reformama cjelokupnog društva, a ne samo infrastrukture”, upozorava Teslić Štambuk.
S druge strane, Hrvatska svoju budućnost vidi u pristupanju Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). Iako se članstvo često doživljava kao statusni simbol, Teslić Štambuk tvrdi da je ono mnogo više. “To nije samo statusni simbol, već i podsticaj za dalja reformska kretanja. Kao što nas je proces ulaska u EU primorao na prilagođavanja, tako i put prema OECD-u može Hrvatsku učiniti transparentnijom i sigurnijom za investitore”, objašnjava ona. Ulazak u klub 38 najrazvijenijih zemalja svijeta poboljšao bi kreditni rejting i privukao novu vrstu investitora koji ulažu isključivo u zemlje članice OECD-a, što bi u konačnici moglo dovesti do stabilnijeg ekonomskog rasta.
Gledajući širu sliku, izazovi s kojima se suočavaju zemlje srednje i istočne Evrope, iako ozbiljni, djeluju kao “slatke muke” u poređenju s krizama u drugim djelovima svijeta. Jedno je sigurno: region je daleko od homogene cjeline, a njegova budućnost zavisiće od sposobnosti svake zemlje da se prilagodi i pronađe svoj put u doba velike neizvjesnosti.
Izvor: Bloomberg Adria
