Dok se sa trgova šalju slike “rekordnih dočeka i “uspješne turističke politike”, jedno ključno pitanje ostaje ogoljeno: što je Crna Gora zaista dobila za 2,6 miliona eurajavnog novca potrošenog na novogodišnje programe u svega nekoliko opština? Fotografije su obišle region. Podaci nijesu. Nema podataka o noćenjima, nema analize potrošnje, nema izvještaja o povratu ulaganja. Postoji samo račun koji plaćaju građani.
U zemlji sa hroničnim sezonskim turizmom, ograničenim budžetom i nestabilnom eko nomijom, trošenje miliona na muzički spektakl nije pitanje ukusa ili “dobrog marketinga”, već pitanje javne odgovornosti. Jer bez mjerljivih efekata, 2,6 miliona eura nije investicija to je trošak. Kratak, glasan i prolazan. A upravo takav model se iz godine u godinu predstavlja kao uspjeh.
SLIKA I STVARNOST
Upravo tu pukotinu između slike i stvarnosti otvaraju rijetki glasovi koji odbijaju da mjere turizam aplauzima i decibelima. Među njima su Zeljka Krivokapić-Milićević, osnivačica Klaster centra za razvoj turizma i Ranko Jovović, predsjednik Odbora za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore sagovornici Pobjede koji, svaki iz svoj e profesionalne perspektive, upozoravaju na istu stvar: novogodišnji spektakli možda
pune trgove, ali ne grade sezonu, ne stvaraju proizvod i ne ostavljaju trajnu vrijednost. Oni nijesu protiv slavlja. Oni su protiv zablude da je gužva isto što i razvoj. I protiv politike koja uspjeh mjeri slikom trga u ponoć, umjesto opstankom turizma u februaru.
Ako govorimo iskreno, novogodišnji koncerti na otvorenom donose kratkotrajan promet, ali ne grade turističku budućnost kaže Krivokapić-Milićević.
Prema podacima Nacionalne turističke organizacije i lokalnih TO, u periodu oko Nove godine bilježi se: porast dolazaka u trajanju od dvije do tri noći, najveća koncentracija gostiju u svega nekoliko urbanih centara, slabiji efekat van gradskih jezgara.
– To nije produženje sezone, to je kratki bljesak. Turizam se ne mjeri brojem ljudi na trgu u ponoć, već brojem noćenja, potrošnjom po gostu i njihovim povratkom. A o tome nemamo javne podatke. To je promotivni trošak, nije investicija odgovara Krivokapić-Milićević.
Ona smatra da investicije stvaraju trajnu vrijednost, jačaju identitet destinacije, ostavljaju infrastrukturu, znanje i lokalnu korist.
– Novogodišnji koncerti traju nekoliko sati, zavise od izvođača/žanra muzike i ne stvaraju dugoročnu dodatu vrijednost. Da je to investicija, danas bismo imali javno dostupnu analizu: koliko je uloženo, koliko se vratilo i ko je profitirao. Pošto toga nema govorimo o trošku koji traje jednu noć, a plaćaju ga građani cijele godine, pritom ne smijemo zaboraviti koliko smo ekonomski nestabilna i nejaka zemlja, i da taj luksuz nas košta i novca i buduće perspektive naglašava Krivokapić-Milićević. Smatra da se uspjeh ne mjeri aplauzom, već zaradom, a da su ključni indikatori: broj ostvarenih noćenja, prosječna potrošnja po gostu, popunjenost privatnog i hotelskog smještaja, učešće lokalnih proizvođača i ugostitelja, povratak gostiju u narednim mjesecima. Bez ovih podataka, svaka priča o uspjehu ostaje subjektivni utisak tvrdi Krivokapić-Milićević dodajući da uprkos izjavama pojedinih lokalnih vlasti, ne postoje objedinjeni, javno dostupni podaci koji potvrđuju mjerljivu korist za cijeli lanac turističke privrede.
Neko jeste radio dobro tih nekoliko dana, ali turizam nije individualni slučaj on je sistem. Ako mali proizvođači, zanatlije, domaći ugostitelj i i ruralna domaćinstva nijesu dio te priče, onda korist ostaje ograničena. Posebnu pažnju izaziva pitanje izbora sadržaja. U zemlji koja se promoviše kao destinacija divlje prirode, organske hrane, tradicije i sporog, kvalitetnog života, mi za Novu godinu uvo zimo sadržaj koji može da se vidi u svakom gradu regiona. Pritom, izvođenje je na trgovima, uz buku i nekomfor. To svakako neće biti izbor ni šire populacije naših građana niti visokoplatežnih turista. Čemu onda sve to? Za koga i kome? Znamo matematiku? Imamo strategiju? Koji je cilj?- pita Krivokapić-Milićević. Nedostatkom osvješćivanja ove prakse koja je samo kopirana iz regiona, kaže, gubi se ono najvrednije autentičnost.
– Dobijamo kvantitet dolazaka, bez povratnog turiste, bez kvaliteta koji će turistička destinacija trajno konzumirati kroz profit turističke i ostale privrede u Crnoj Gori. U vremenu brzog digitalnog rasta, utrkivanja u dostizanju što veće viralnosti, moramo biti svjesni da imperativ mora biti ka originalnom i traženom, a to mi imamo prirodno, neistraženo, domaće. Ne trebamo ništa izmišljati niti kopirati, mi smo mala zemlja sa dugom, svijetlom tradicijom i kulturom, sa prosječnih 270 sunčanih dana u godini, toplim morem, biljnim i životinjskim bogatstvom, nacionalnim parkovima kojima turiste ostavljamo bez riječi, ukusnom kuhinjom i dobrim domaćinima i čuvarima tradicije. A folklor i muzika naših krajeva je poseban segment koji zaokružuje cjelinu – kazala je Krivokapić-Milićević.
Kao alternativu, Klaster centar za razvoj turizma zagovara ETHOS Concept. Model podrazumijeva: jedan grad jednu tematsku feštu, višednevne programe, više manjih scena, lokalne muzičare, kulturno-umjetnička društva, ansamble, obavezne novogodišnje bazare kao promociju crnogorske proizvodnje i gastronomije, sadržaje za sve uzraste i sve budžete.
(Izvor: Pobjeda
