• Za građanina koji traži relativno siguran povrat, opcija državnih obveznica pruža garanciju investicije uz poznatu kamatu i poznat rok – ocijenio je za Bankar finansijski konsultant mr Stevan Gajević.

Vlada Crne Gore je 9. oktobra 2025. godine objavila da po prvi put emituje državne obveznice namijenjene građanima, u ukupnom iznosu od 50 miliona eura. To znači da prosječan građanin, uz minimalni ulog od 500 eura, može da postane kreditodavac svojoj državi. Obveznice imaju rok dospijeća od dvije godine i fiksnu kamatnu stopu od 3,75 % godišnje.

Finansijski konsultant mr Stevan Gajević objašnjava da je država vrlo ozbiljan dužnik u smislu rizika, jer praktično ne postoji klasičan rizik bankrota.

„Za građanina koji traži relativno siguran povrat, ova opcija pruža garanciju investicije uz poznatu kamatu i poznat rok“, ističe on. Minimalni ulog od 500 eura čini ulaganje dostupnim širokom krugu građana, a ne samo onima sa većim kapitalom.

Prema njegovim riječima, ovakvi potezi pospješuju razvoj domaćeg finansijskog tržišta, jačaju kulturu štednje i finansijsku pismenost, te povećavaju povjerenje građana u institucije. „Kada ljudi imaju direktan odnos sa državom kroz instrument poput obveznica, jača njihov interes za ekonomsku politiku, budžet i javne finansije“, kaže Gajević.

Bolja alternativa od gotovine i depozita

Gajević smatra da je kupovina državnih obveznica često bolja alternativa od držanja većih iznosa gotovine ili depozita u bankama. „U Crnoj Gori, ali i u drugim zemljama, značajan dio novca građana stoji kao depoziti u bankama — često uz niske kamatne stope i uz rizik da inflacija ‘pojede’ realnu vrijednost ušteđevine“, objašnjava on.

Dostupne obveznice sa godišnjim prinosom od 3,75 % mogu pružiti bolju zaštitu od inflacije i jasniji realni prinos od većine bankarskih štednih proizvoda.

Makroekonomski efekti i reakcija banaka

Jedan od makroekonomskih benefita emisije obveznica jeste redistribucija štednje. Dio sredstava koji je trenutno deponovan u bankama može se preliti u državne obveznice, naročito ako građani procijene da je prinos bolji od kamate na depozite.

Ipak, kako je emisija ograničena na 50 miliona eura, njen efekat na likvidnost bankarskog sistema biće minimalan. „U nekom budućem scenariju, ukoliko bi država emitovala značajniji iznos obveznica, na primjer 500 miliona eura, banke bi mogle privremeno da osjete pritisak na likvidnost jer bi građani raskidali depozite da bi kupovali obveznice“, napominje Gajević.

Budući da šest banaka učestvuje u distribuciji obveznica, emisija je i svojevrsni signal bankarskom sektoru. „Banke će vjerovatno morati da prilagode svoje ponude depozita — da povećaju kamatne stope ili razviju nove proizvode kako bi zadržale klijente, posebno imajući u vidu visoke kamate na kredite“, dodaje on.

Emisijom ovih obveznica država se zadužuje jeftinije nego na međunarodnim tržištima, što donosi dodatne koristi domaćim ulagačima.

Šta ova emisija znači za građane

Građani mogu da računaju na fiksni godišnji povrat od 3,75 %, bez tržišnih kolebanja. Za dve godine ulaganja jasno mogu da izračunaju koliki će prinos ostvariti. Ovo je povoljnije od držanja novca „ispod jastuka“, štednje po viđenju ili oročenja uz niske kamate.

Obveznice, ipak, nijesu instrument za hitne fondove. One su manje likvidne od gotovine ili depozita i ne mogu se prodati u svakom trenutku na tržištu — novac je vezan do dospijeća.

Gajević upozorava i na rizik inflacije:

„Ukoliko inflacija bude znatno viša od 3,75 %, realni prinos može biti nizak ili čak negativan.“ Trenutno su inflatorna očekivanja povišena, ali ne toliko da bi u potpunosti poništila prinos.

Važno je provjeriti i poreske aspekte, odnosno da li se na kamatu plaća porez i koliki su eventualni dodatni troškovi, iako se tvrdi da je upis besplatan za fizička lica. Postoji i oportunitetni trošak — novac uložen u obveznice ne može se koristiti za druge investicione prilike u tom periodu.

Rizici i alternative ulaganja

Glavni rizici ulaganja u obveznice su:

• Inflacija, koja može „pojesti“ realni prinos ako izmakne kontroli,
• Loše upravljanje javnim finansijama, koje bi u ekstremnim scenarijima moglo otežati servisiranje obaveza,
• Ograničena likvidnost — novac se ne može povući prije roka bez gubitaka.

Kada je riječ o alternativama, Gajević navodi da mogućnosti ulaganja u Crnoj Gori nijesu naročito široke. Pored državnih obveznica, građani mogu razmotriti ulaganja u zlato, nekretnine i bankarske depozite.

• Zlato pruža zaštitu od inflacije i nesigurnosti, naročito u kriznim vremenima, iako u periodima stabilnog rasta obično stagnira.
• Nekretnine nude stabilan dugoročni prinos kroz rentu, ali zahtijevaju visoke početne troškove i imaju manju likvidnost.
• Depoziti su najlikvidniji, ali donose niske kamate koje često ne pokrivaju inflaciju.

„Najbolje je kombinovati različite oblike ulaganja — obveznice kao siguran temelj, dio kapitala u zlatu kao zaštitu, a nekretnine za dugoročni prinos. Ključ je u ravnoteži, praćenju inflacije i racionalnom raspoređivanju kapitala“, savjetuje Gajević.

povratak starog instrumenta ulaganja

Emisija državnih obveznica za građane važan je korak jer omogućava sigurno investiranje, bolju zaradu od klasične štednje i aktivno uključivanje građana u finansijsku stabilnost države.

„Ovaj tip ulaganja postojao je i u SFRJ i u Kraljevini Jugoslaviji i bio je vrlo popularan kod našeg naroda. Postojale su i korporativne obveznice. To je instrument koji može pomoći da se smanji zavisnost države od skupih inostranih izvora i donese transparentniji odnos između države i građana“, podsjeća Gajević.

On na kraju napominje da ovaj vid ulaganja nije bez mana:

„Postoje rizici inflacije, likvidnosti i mogućih makroekonomskih turbulencija. Zato građanima preporučujem da ne stavljaju ‘sva jaja u jednu korpu’, već da kombinuju državne obveznice, zlato, nekretnine i depozite kako bi imali uravnotežen portfolio,“ zaključio je Gajević, za Bankar.

Kako su prošle “narodne” obveznice u regionu posljednjih godina

U državama bivše Jugoslavije posljednjih nekoliko godina raste interesovanje za emisije državnih obveznica namijenjenih građanima.

Podsjetimo, Hrvatska je 2023. lansirala prvu “Narodnu obveznicu” – dvogodišnji papir sa kuponom od 3,65%, dok je drugo izdanje iz 2024. (trogošnja ročnost) najavljeno sa minimalnom stopom od 3,10%.

Slovenija je 2024. ponudila trogodišnje obveznice za fizička lica uz 3,40% godišnjeg prinosa.

Sjeverna Makedonija je 2023. pokrenula “Razvojnu obveznicu za građane” na dvije godine, sa kuponom od 5%, dok su kasnije aukcije državnih papira donijele prinose od 3,25% do 5,10%, u zavisnosti od roka (1–15 godina).

Srbija već duže nudi “štedne obveznice” preko Pošte i banaka, uglavnom u dinarima, sa prinosima u rasponu od 4,5% do 6%, dok su emisije u eurima znatno skromnije.

Bosna i Hercegovina nema zaseban retail program – građani kupuju obveznice pod istim uslovima kao i institucionalni investitori.

Ovi primjeri pokazuju da države regiona sve češće koriste obveznice kao alat za mobilisanje štednje građana, nudeći prinose veće od klasičnih depozita, uz podizanje finansijske pismenosti i razvoja domaćih tržišta kapitala.

Ž. Radulović