Ova ljetnja sezona u Crnoj Gori počela je sporije nego prethodnih godina, a turistički sektor se suočava sa nizom problema – od infrastrukturnih ograničenja, saobraćajnih gužvi i nedostatka pouzdanih podataka, do rasta cijena koji gosti sve češće ocjenjuju kao neopravdan. Potpredsjednik Udruženja turističkih agencija Crne Gore Miloš Bulatović za Bankar.me kaže da su poskupljenja rezultat povećanja PDV-a, inflacije i viših troškova, ali da kvalitet ponude često ne prati taj rast. Ipak, ostaje umjereni optimista, vjerujući da će hotelski sektor zadržati promet sličan prošlogodišnjem, dok bi privatni smještaj mogao zabilježiti pad.

U intervjuu za naš portal govori i o prodaji aranžmana, navikama crnogorskih turista, ključnim emitivnim tržištima, padu interesovanja za Bliski istok, kao i o nelojalnoj konkurenciji stranih agencija i nužnosti promjene zakonodavnog okvira. Bulatović ističe da Crnoj Gori hitno treba jedinstveni turistički informacioni sistem i bolji model zakupa plaža, kako bi destinacija ostala konkurentna i privlačna na evropskoj turističkoj mapi.

Kako ocjenjujete dosadašnji tok ljetnje turističke sezone i kakva su vaša očekivanja od ove sezone? 

Početak ljetnje turističke sezone bio je nešto sporiji (ne samo zbog saobraćaja) u odnosu na prethodne godine, uz niz izazova – od globalne nestabilnosti i vremenskih nepogoda, do lokalnih infrastrukturnih problema. Sezona je sada u jeku i primjetno je da nema gužvi kojih je nekada bilo.

Nažalost, pouzdani podaci o turističkom prometu u Crnoj Gori i dalje izostaju, što otežava analizu i planiranje. Jedan od nedostataka crnogorskog turizma je upravo izostanak jedinstvenog turističkog informacionog sistema, po uzoru na sisteme kakve već godinama uspješno koriste zemlje poput Hrvatske (npr. eVisitor). Radi se o alatu koji bi omogućio efikasno praćenje turističkog prometa u realnom vremenu, bolju kontrolu neregistrovanog smještaja, evidenciju boravišnih taksi, kao i donošenje odluka na osnovu tačnih i ažurnih podataka. O ovome se govori već godinama, ali konkretnih pomaka nema, iako bi implementacija ovakvog sistema značajno doprinijela razvoju i transparentnosti sektora, posebno u segmentu statistike, planiranja i upravljanja destinacijom.

Poseban izazov ove godine predstavlja tržište Izraela, koje je zbog bezbjednosne situacije u određenom periodu potpuno obustavilo letove, iako su operacije djelimično nastavljene tokom jula. Protesti i politička nestabilnost u Srbiji – našem ključnom emitivnom tržištu – dodatno su uticali na slabiji pocetak. Uz to, brojni faktori poput nepovoljnih vremenskih uslova, drugačijeg rasporeda praznika, smanjenja kupovne moću u Evropi itd. Osim toga odrazio se i strateški nerad upravo ove godine. U godini posle korone bili smo jedna od rijetkih zemalja bez mjera, Rusi i Ukrajinci su nam držali sezone par godina na aparatima a da toga svjesni nisu bili ljudi koji upravljaju destinacijom, jednostavno, sezone su nam se dešavale do sada, ali srećno smo prolazili, a sada imamo sreće da nije još gore.

Cijene u Crnoj Gori su sve više u fokusu gostiju – nerezonsko povećanje PDV-a i troškova dovelo je do rasta cijena, dok utisak gostiju često nije u skladu s onim što plaćaju.  Situaciju dodatno komplikuje model zakupa plaža – visoke zakupnine rezultiraju skupim ležaljkama i drugim uslugama na plažama što negativno utiče na doživljaj destinacije.

Smatramo da se morao naći bolji model, da država zaradi koliko joj treba, a da se sezona ne ugrozi. Izgleda da u Morskom dobru i ostalim ministarstvima niko nije razmišljao o turističkoj sezoni, jer da jesu našli bi model kao Italija koja  je koncesije na svoje plaže dala po minimalnim cijenama na periode od preko dvadeset godina. Na taj način zakupci ne moraju da postavljaju astronomske cijene ležaljki i usluga na plažama. Tu su i saobraćajne gužve, radovi i infrastruktura koja ne prati tempo razvoja turizma.

Ipak, ostajemo umjereni optimisti. Hotelski sektor, koji ima organizovan pristup prodaji i promociji, najvjerovatnije će na kraju godine zadržati nivo prometa sličan prošlogodišnjem… S druge strane, privatni smještaj, bez adekvatne promocije i podrške, vjerovatno će zabilježiti pad.

Zaključno, turistička sezona se i dalje odvija, i teško je dati konačnu ocjenu bez tačnih podataka. Međutim, jasno je da Crnoj Gori treba strateško prilagođavanje – redefinisanje turističke ponude, bolja kontrola cijena, uređeniji prostori, efikasniji saobraćaj i snažnija promocija. Samo na taj način možemo ostati konkurentni i relevantni na evropskoj turističkoj mapi.

Kako ocjenjujete dinamiku prodaje aranžmana za ovu ljetnju sezonu u poređenju sa prethodnim godinama i da li su cijene turističkih aranžmana ove godine porasle? 

Dinamika prodaje aranžmana ove sezone pokazuje blagi rast u odnosu na prethodnu godinu, ali je i dalje ispod realnog potencijala koji tržište Crne Gore može da ostvari. Cijene turističkih aranžmana su svakako porasle, što je najvećim dijelom posljedica povećanja stope PDV-a, inflatornih pritisaka i opšteg rasta troškova poslovanja.

Crna Gora, nažalost, postaje sve skuplja destinacija, ali poskupljenja nijesu proporcionalno praćena poboljšanjem kvaliteta usluge i sadržaja, što direktno utiče na našu konkurentnost. Gosti sve češće ističu nesklad između cijene i vrijednosti koju dobijaju za svoj novac.

Dodatni izazov je i činjenica da infrastruktura ne prati tempo razvoja turističke ponude – od saobraćaja do uređenja prostora – što dodatno otežava stvaranje pozitivnog iskustva kod posjetilaca i utiče na njihovu odluku o povratku.

Koje su trenutno najtraženije destinacije među crnogorskim turistima? Da li se one mijenjaju u odnosu na prethodne godine? 

Egipat i Grčka i dalje su među najtraženijim destinacijama crnogorskih turista. Razlog je jednostavan – nude dobar odnos cijene i kvaliteta, razvijenu all-inclusive ponudu i stabilne vremenske uslove tokom cijele sezone. Turska, a posebno Istanbul, bilježe kontinuirano interesovanje – kako zbog kulturnog i gastronomskog bogatstva, tako i zbog povoljnih aranžmana i avio-povezanosti. U posljednje vrijeme sve više turista koristi i low-cost avio-kompanije preko aerodroma u Tirani, što je značajno promijenilo dinamiku putovanja. Posebno su popularne destinacije poput Dubaija, Praga, Rima, Pariza i dr. koje su uz pristupačne cijene i jednostavne konekcije postale lako dostupne široj populaciji. Postoje i brojne shuttle bus veze iz Podgorice ka Tirani, koje su upravo i nastale kao odgovor na porast interesovanja za putovanja sa tog aerodroma. Ova praksa je naročito rasprostranjena među mlađim putnicima i onima koji traže pristupačne, ali atraktivne opcije.

U suštini, preferencije se suštinski nijesu promijenile – i dalje dominiraju destinacije sa povoljnim avio-vezama, jasnom ponudom i atraktivnim cijenama – ali se kanali i navike putovanja polako mijenjaju, prilagođavajući se novim prilikama na tržištu.

Koliko je poraslo interesovanje crnogorskih građana za putovanja na Bliski istok? Kako procjenjujete bezbjednosnu situaciju kada je riječ o aranžmanima ka Bliskom istoku? 

Interesovanje za putovanja na Bliski istok je u posljednjim mjesecima primjetno opalo, prvenstveno usljed aktuelnih geopolitičkih dešavanja i povećanih bezbjednosnih rizika u pojedinim zemljama tog regiona. Građani Crne Gore su tradicionalno vrlo osjetljivi na pitanje bezbjednosti i u najvećem broju biraju destinacije koje im ulivaju osjećaj sigurnosti, stabilnosti i predvidivosti.

Koji su trenutno najveći izazovi sa kojima se suočavaju turističke agencije i da li Crna Gora ima dovoljan broj licenciranih turističkih vodiča? 

Turističke agencije u Crnoj Gori suočavaju se sa nizom ozbiljnih i višedecenijskih izazova, ali ključni problem je svakako postojanje zastarjelog i nefunkcionalnog zakonodavnog okvira. Na snazi je zakon koji ne štiti domaći turistički proizvod niti domaće turističke agencije. Još je veći problem to što se ni taj loš zakon ne primjenjuje dosljedno. Nažalost, tako je već 30 godina.

To je omogućilo da se u Crnoj Gori bez ikakvih ozbiljnih kriterijuma otvaraju turističke agencije od strane stranaca – iz Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Turske, Kine, Poljske i zemalja regiona – koje formalno posluju u Crnoj Gori, ali faktički sav posao obavljaju iz svojih matičnih zemalja. Ove agencije često imaju jednog ili nijednog zaposlenog u Crnoj Gori, dok se kompletna operativa, prodaja i kontrola odvijaju van naše zemlje. Na taj način se ogroman novac iznosi iz Crne Gore, bez stvarne koristi za domaću ekonomiju.

Ovakva praksa je dovela do toga da se ne ulaže u domaći kadar, da se naši građani rijetko zapošljavaju u sektoru incoming turizma, i da danas imamo samo nekoliko ozbiljnih domaćih agencija koje uopšte funkcionišu kao promoteri crnogorskog turizma. Time se gubi i lokalni identitet i kvalitativna kontrola turističke ponude.

Još jedan veliki izazov je nizak prag za ulazak u agencijski posao – zakon ne zahtijeva nikakve ozbiljne kvalifikacije ili reference a i te koje se zahtjevaju  se zloupotrebljavaju na način da se ne traži za dokaz referencije da je neko radio tri godine u turizmu na tutističkim poslovima ugovor o radu, već potvrda od nerelevantnih kompanija, koje bez ikakve odgovornosti štancaju potvrde, a ljudi iz Ministarstva na osnovu toga daju licence. Tako danas praktično bilo ko može dobiti licencu – čak i osoba koja je prethodno radila kao, recimo, taksista ili pomoćni radnik u kuhinji – i predstavljati turističku ponudu Crne Gore. Ovo nije izolovan slučaj – dešavalo se više puta. Takva praksa ozbiljno urušava kredibilitet destinacije.

Zato je neophodno uvesti stručnu provjeru i obavezno polaganje ispita za poslovođu turističke agencije, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, Malti i drugim zemljama EU. Time bi se profesionalizovao sektor i obezbijedilo da se turističkim agencijama bave ljudi sa znanjem i iskustvom.

Zabrinjavajuće je i to što, za razliku od Hrvatske koja ima oko 1.500 registrovanih agencija na milionski broj turista, Crna Gora sa značajno manjim prometom ima čak 750 – upravo zbog zakonske rupe koja omogućava da se agencije osnivaju samo za jednu sezonu, često od strane stranaca, s ciljem da „zarade na brzinu“, a nerijetko i da prevare pružaoce usluga. Dešava se da ostanu dužni hotelima, vodičima i prevoznicima, pa agenciju ugase i otvore novu pod drugim imenom. Isti ljudi, bez ikakve provjere, ponovo dobiju licencu u roku od mjesec dana.

Uz sve navedeno, iako Crna Gora formalno ima dovoljan broj licenciranih vodiča, njihova angažovanost u praksi je otežana, jer većina njih nije registrovana kao preduzetnik. Turističke agencije su često prinuđene da ih angažuju putem ugovora o djelu, što je komplikovano i finansijski neodrživo, posebno u sezoni kada postoji potreba za većim brojem vodiča u kratkom roku. Potrebno je sistemsko rješenje koje bi omogućilo fleksibilan, zakonit i efikasan model angažovanja vodiča, bez povećanja administrativnog i fiskalnog opterećenja.

Udruženje je izrazilo određene rezerve prema pojedinim rješenjima iz Nacrta zakona o turizmu i ugostiteljstvu. Možete li izdvojiti ključne primjedbe i dati prijedloge kako bi zakon bio primjenjiviji i održiviji za agencije? 

Naša ključna primjedba odnosi se na nedostatak zaštite domaće turističke privrede i nelojalnu konkurenciju stranih subjekata. Trenutni zakon ne prepoznaje realne izazove na tržištu i omogućava stranim turoperatorima da registruju firme sa simboličnim prisustvom u Crnoj Gori – često jednim zaposlenim i minimalnim troškovima – dok cjelokupan posao i naplata ostaju van zemlje. Takvo poslovanje omogućava da se godišnje iznese više od 20 miliona eura iz crnogorskog turizma, legalno ili sivo, uz minimalni doprinos lokalnoj zajednici.

Još je gore što se te agencije nerijetko ponašaju van zakonskih okvira – nude neregistrovani smještaj, organizuju izlete bez fiskalnih računa, koriste OTA kanale (poput Bookinga, GetYourGuide i drugih) bez ikakve fiskalne ili poslovne registracije u Crnoj Gori.

Naš cilj je da zakon postane alat za fer tržište, profesionalizaciju sektora i zaštitu domaće privrede. Uvjereni smo da bi primjenom gore navedenih mjera, Crna Gora mogla povećati prihode od turizma za više od 50 miliona eura godišnje i značajno smanjiti sivu ekonomiju.

Kako se agencije bore sa konkurencijom online platformi i direktnog bukinga preko globalnih servisa? 

Ozbiljan problem je činjenica da mnoge od tih globalnih platformi posluju bez fiskalne registracije u Crnoj Gori, čime izbjegavaju plaćanje poreza i doprinosa, iako ostvaruju značajan promet koristeći lokalnu infrastrukturu. Time ne samo da dolazi do gubitaka za državnu kasu, već se dodatno otežava fer tržišna utakmica.

Turističke agencije, s druge strane, odgovaraju na izazove online konkurencije jačanjem svoje osnovne prednosti – lokalnog znanja, fleksibilnosti i ličnog pristupa. Kreiraju se tematska i specijalizovana putovanja, aranžmani „po mjeri klijenta“ i usluge koje uključuju podršku prije, tokom i nakon putovanja. To su vrijednosti koje online platforme ne mogu da ponude.

Međutim, agencije se takođe suočavaju sa nelojalnom konkurencijom i sve težim uslovima poslovanja. Dok su one obavezne da posluju transparentno i poštuju lokalne propise, globalne OTA platforme nerijetko izbjegavaju takve obaveze. Zato je od ključne važnosti da se uvede zakonska obaveza fiskalizacije svih platformi koje ostvaruju promet na teritoriji Crne Gore.

Koliko dobra avio-povezanost utiče na odluke crnogorskih turista pri izboru destinacije, ali i stranaca za posjetu našoj zemlji? Da li je trenutna ponuda letova zadovoljavajuća? 

Avio-povezanost predstavlja jedan od ključnih faktora u donošenju odluka o putovanjima – kako za crnogorske turiste pri izboru inostranih destinacija, tako i za strane goste koji razmatraju posjetu Crnoj Gori. Nažalost, trenutna ponuda letova nije na nivou koji bi odgovarao ambicijama razvoja turizma u zemlji.

Ograničen broj direktnih linija, sezonski karakter većine avio-veza i visoke cijene karata negativno utiču na konkurentnost Crne Gore kao turističke destinacije, naročito na tržištima koja zahtijevaju dobru i brzu dostupnost. S druge strane, crnogorskim građanima često su ograničene opcije za povoljan i praktičan odlazak na putovanja, što dodatno usložnjava tržište odlaznog turizma.

Poboljšanje avio-povezanosti – kroz uvođenje novih direktnih linija, povećanje frekvencije postojećih letova i produženje sezone avio-saobraćaja – trebalo bi biti strateški prioritet. Takve mjere ne samo da bi unaprijedile turističku dostupnost Crne Gore, već bi imale i šire ekonomske benefite za zemlju u cjelini.

(Izvor: Bankar.me)