Koliko puta ste čuli da obrazovani stručnjaci ne mogu da nađu posao? Sigurno više nego jednom. Možda ste i sami jedan od njih. Sa druge strane, svakodnevno se pojavljuju oglasi za nova upražnjena radna mjesta. Postavlja se pitanje – kako je moguće da ni visoko obrazovanje ni stručnost ne daju garancije? Šta nam onda može garantovati zaposlenje?
Danas nije dovoljno posjedovati samo stručna znanja i veštine. Poslodavci od zaposlenih očekuju dodatne kompetencije, kao što su, na primjer, transferzalne vještine. Čak i ako niste do sada čuli za njih, sigurno je da posjedujete neke. Ove vještine nazivaju se tako upravo zato što su primjenjive na bilo koji posao. Tu spadaju lični kvaliteti i stavovi koji vam pomažu da dobro radite sa drugima i ostvarite pozitivan uticaj na organizaciju kojoj pripadate. Podgrupa u okviru transferzalnih vještina jesu takozvane „meke” vještine.
Koje su to „meke” vještine?
Komunikacija je najpoželjnija od svih „mekih” vještina. Slaganje sa kolegama, slušanje i razumijevanje instrukcija i ukazivanje na greške bez ljutnje – sve su to vrline koje se uopšte ne podrazumijevaju. Brza promjena i prilagođavanje stilu i tonu komunikacije sagovornka može biti ključna za postizanje sporazuma ili ubjeđivanje mušterije da kupi neki proizvod.
Donošenje odluka – da, i to je vještina. Njeni aspekti su sakupljanje važnih informacija, traženje savjeta, sposobnost da se vidi šira slika, svijest o posljedicama neke odluke – sve su to parametri koji vode do donošenja dobre odluke. Stručnost nema nikakve veze sa neodlučnošću ili ishitrenošću.
Posvećenost – možda vam ova vještina više djeluje kao crta karaktera, ali i ona se vježba. A svaki poslodavac voli da u svom timu vidi pouzdane, poletne i vrijedne saradnike. Takvima treba vrlo malo supervizije ili dodatnih motiva.
Fleskibilnost i upravljanje vemenom – izaći iz zone komfora i imati stav da se sve može je rijetka vrlina koju svaki menadžer cijeni i prepoznaje. U kombinaciji sa efikasnim pravljenjem prioriteta i osjećajem da se sa malo utrošenog rada postigne maksimalan efekat, nije nemoguće ispoštovati naizgled nerealne rokove. „Žongliranje” sa više projekata u isto vrijeme je rado viđena vještina.
Liderstvo i vještina rješavanja problema idu ruku pod ruku. Inspirisati druge svojim primjerom ne odlikuje samo menadžere već i zaposlene. Dobar lider zna kada treba da izvrši zadatak, a kada da predloži inicijativu. Kada dođe vrijeme za inicijativu, tada i kreativnost i vještina rješavanja problema dolaze do izražaja.
Biti timski igrač i raditi pod stresom. Znanje i talenat pojedinca ne doprinose mnogo kada zadatak treba da izvrši tim saradnika. Vještina igranja u timu podrazumijeva otvorenost i spremnost da se u cilju završetka posla pomogne drugom, a u stresnim okolnostima ova i sve druge „meke” vještine najviše dolaze do izražaja.
Ovo su samo neke od „mekih” vještina, a ima ih još dosta.
Dobra vijest kada je riječ o transferzalnim, pa samim tim i „mekim” vještinama jeste da se one ne moraju dobiti samo rođenjem – one se vježbaju i uče. Njih svako može da ima. Svako ko odluči može za kratko vrijeme usavršiti one transferzalne vještine za koje smatra da mu nedostaju.