Ruska rublja nije od juče pod pritiskom. Od početka ove godine, ruska nacionalna valuta je, u odnosu na euro i dolar, izgubila oko 30 odsto od vrijednosti.
Mnogi analitičari smatraju da je pad rublje počeo mnogo ranije. Rusija, kao i brojne druge zemlje u tranziciji, nisu bile dobro pripremljene na najave Američke centralne banke (FED) o postupnom „gašenju“ ultralabave monetarne politike.
Posljedica toga bilo je masovno povlačenje stranog investicionog kapitala iz zemalja u tranziciji. U njima je taj kapital bio investiran privremeno, zbog niskih kamatnih stopa u zapadnim industrijskim državama. Zemlje u tranziciji obećavale su veće stope ekonomskog rasta i više kamate.
Zbog odliva kapitala najviše su ugroženi Brazil i Rusija, i to zato što vrijeme kada su te zemlje važile za spasioce koji će svijet izvući iz globalne krize, nisu iskoristile za sprovođenje strukturnih reformi.
Otežavajuća okolnost za Rusiju, koja ionako „preživljava“ uglavnom od prodaje fosilnih izvora energije, još je i činjenica da su Amerikanci, zahvaljujući frakingu, postali neto izvoznik nafte i gasa, što je prouzrokovalo veliki pad cijena energenata, a zbog čega strada najviše Rusija.
Sada se Vladimiru Putinu sveti to što se oslanja isključivo na nekolicinu oligarha iz energetskog sektora kao i proizvođača naoružanja – na ljude koji su mu politički naklonjeni.
Putin nije uspio da u Rusiji stvori jaku privrednu kičmu, a to je ono što se u Njemačkoj zove „mitelštand“ (srednje velika preduzeća, uglavnom firme u porodičnom vlasništvu, prim. red.). Da toga ima, to bi svojom ekonomskom snagom moglo da djeluje kao svojevrsna „tampon-zona“ protiv svih eksternih šokova i zapadnih sankcija.
Naprotiv, na Zapadu se pojačava utisak da onaj ko je u Rusiji uspešan i zna da zaradi novac, ali čija se faca ne sviđa ruskom predsjedniku, taj za tren oka može da ima posla sa pravosuđem i apsurdnim optužbama. Posmatrači u svakom slučaju svjedoče o sistematskoj i veoma opterećujućoj pravnoj nesigurnosti, koja blokira rast i investicije, i zbog čega se i ne otvaraju nova radna mjesta.
Na susretu Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC) u dalekom Pekingu, Putin može verbalno da interveniše koliko god želi – njegove intervencije pomoći će samo kratkoročno.
Ruska centralna banka već se predala u pokušaju stabilizuje kurs rublje, i to nakon što su se njene devizne rezerve od početka ove godine „otopile“ sa 511 na 429 milijardi dolara. Šefica Centralne banke Elvira Nabiulina pušta rublju da slobodno oscilira na tržištu, a u slučaju nužde, navodno ipak želi da interveniše. Da li će to efekta na duži rok? Ne bih se kladio.
