Balkan je otpisan

May 21, 2018

“Evropske sale za čekanje nemaju izlaz“, tak glasi naslov dan poslije samita u Sofiji u albanskom dnevnom listu Gazeta Shqiptare. Beogradska Politika je precizno citirala predsjednika Savjeta EU, Donalda Tuska, da Evropa „neće zaboraviti Balkan“. Decentni oproštajni pozdrav. Poslije Sofije niko više ne može da vjeruje u ono što vrh Evropske unije i dalje hrabro ponavlja: da je budućnost Balkana u Evropi.

Da EU „neće zaboraviti Balkan“ obistiniće se, po svemu sudeći, na gorak način. Skoro dvije decenije perspektiva učlanjivanja za šest malih država bila je najbitniji impuls za mir, stabilnost i reforme. Čak i onda kad je odocnila nada sve više odmicala u sve dalju budućnost, bila je dovoljna da npr. malu Makedoniju opet povrati sa diktatorske stranputice na stazu demokratije. Ni jedan režim u regionu nije mogao sebi dopustiti da raskine sa Briselom ili Berlinom. A u svim balkanskim državama je riječ moćnika iz Evrope bila prihvatana sa više povjerenja nego u njihovim sopstvenim zemljama. Ljudi na Balkanu su vjerovali da njihovi političari, sve dok ostaju na uzdi Brisela, ipak neće previše zabrazditi.

To je nakon Sofije već prošlost. Posljednjih godina su moćnici na Balkanu ionako počeli da se diskretno raspituju za rezervna rješenja i da njeguju svoje veze sa Moskovom, Ankarom ili Katarom. To nije bilo okretanje leđa Evropi, kako se uvijek s gunđanjem zlokobno zaključivalo. Ne, elite na Balkanu su prosto nanovo definisale svoje veze sa EU. Jer, niti oni sebe vide kao buduće članove EU, niti ih tamo kao takve posmatraju. Nego samo kao „partnere“.

Novac će i dalje da teče, i to su im takođe u Sofiji garantovali. Ali, neće više teći bez kontrausluge. Balkan treba da drži izbgjelice dalje od Evrope: to je jasni prevod retorike o bezbjednosnim pitanjima i borbi protiv terorizma koja od Sofije na ovamo dominira. A kako će to „partneri“ u regionu obavljati, to Evropa uopšte ne želi precizno da zna. Oružje, subvencije i slično, ali bez kontrole: za balkanske oligarhije i lokalne gospodare je to više nego primamljiva ponuda. Za njihove podanike je sve, samo to ne. Oni će više nego do sada praviti sopstveno, individulano učlanjenje u EU i ići za poslom i školovanjem u Njemačku, Austriju ili negdje drugo.

Ako Evropa i stvarno zaboravi Balkan, onda će joj se Balkan uskoro opet još glasnije javiti. Ne samo kroz masovne egzoduse, koji su odavno počeli, a 2015. dosegli dosadašnji vrhunac. Nacionalne elite na Balkanu će se potruditi da opet zakuvaju konflikte sa odgovarajućim komšilukom, umjesto da ih riješe. Što je, iz njihove vizure, i vrlo logično: što kritičnija sutuacija – time veća spremnost Evrope da se finansijski angažuje. Jer, Balkan je interesantan samo ako se ponovo počne pucati.