Sutkinja Osnovnog suda Milena Brajović odbacila je prigovor države o apsolutnoj nenadležnosti ovog suda u sporu po tužbi Irene Radović i ponovo utvrdila da je Skupština nezakonito razriješila sa mjesta viceguvernerke u avgustu prošle godine.
Komentarišući odluku njeni advokati Goran Rodić i Siniša Gazivoda ukazuju da je sud uvažio njihovu argumentaciju baziranu na ustavnim odredbama i praksi Evropskog suda za ljudska prava po pitanju postojanja njegove nadležnosti da preispituje skupštinske odluke.
U obrazloženju sutkinja Brajović navodi da bi bilo suprotno Ustavu i Evropskoj konvenciji za ljudska prava da osnovni sud, čija je nadležnost ranije potvrđena odlukom Vrhovnog suda u ovom sporu, ne ispituje zakonitost odluke o razrješenju.
Time bi bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu, jer ne postoji izričita ustavna ili zakonska odredba po kojoj viceguverner ne može pokrenuti sudski spor protiv odluke o razrješenju. Ukazuje i da nije ispunjen ni drugi uslov za eventualno uskraćivanje sudske zaštite, jer ne postoji državni, odnosno društveni interes zbog kojeg se sporna odluka ne bi trebalo preispitivati pred sudom. Takav interes postoji jedino u slučajevima nacionalne i javne bezbjednosti. Prema mišljenju sutkinje, odlučivanje u ovom sporu nije miješanje jedne grane vlasti u ovlašćenja druge, jer je riječ o ravnoteži i međusobnoj kontroli koju propisuje Ustav.
Tumačenjem te odredbe Ustava jasno je da odlučivanje Skupštine mora biti predmet ispitivanja, koje jedino može sprovesti sudska grana vlasti stoji u obrazloženju presude. Sutkinja smatra da CBCG nije ispoštovala zakonsku proceduru za prekid radnog odnosa, jer nije poslala prethodno pisano upozorenje tužilji o postojanju razloga za razrješenje, niti joj je dat rok od najmanje pet radnih dana za izjašnjenje. Smatra paušalnim i nedokazanim navode u prijedlogu za razrješenje da Radović nije pokazala odgovarajući nivo stručnosti te da su njeni prijedlozi mogli imati ozbiljne posljedice po stabilnost bankarskog sistema.
Ovo je druga presuda Osnovnog suda u ovom sporu, nakon što je Viši sud ukinuo prvostepenu presudu kojom je sutkinja Brajović utvrdila nezakonito razrješenje. Vrhovni sud je potom donio načelni pravni stav da skupštinske odluke o imenovanju i razrješavanju funkcionera ne mogu preispitivati sudovi, osim kada je to izričito propisano zakonom.
Pitanje zakonitosti razrješenja moglo bi se postaviti samo kao prethodno pitanje i to u sporu koji je pokrenut zbog nastanka štete kao posljedice nezakonitog razrješenja. Pred istim sudom u toku je i spor koji je zbog mobinga i diskriminacije Radović pokrenut.
