Sara Stijović je filmska rediteljka rođena u Podgorici. Trenutno radi na svom debitantskom filmu – dugometražnom kreatvnom dokumentarcu pod radnim naslovom „Đina“, podržanom od Filmskog centra Crne Gore i Filmskog centra Srbije. Na trećem Balkan Film Marketu, predstavljajući “Đinu”, osvojila je nagradu BEST PITCH for Documentary film.

„Đina“ je prvi crnogorski projekat ikada – a prošle godine i jedini evropski projekat – selektovan za prestižnu radionicu La Fabrique Cinéma de l’Institut Français 2020 u sklopu 73. Kanskog filmskog festivala.

U ovom razgovoru, koji je dio projekta Futureproof Crnogorskog Telekoma, Sara govori o tome kako je pronašla strast prema onome što radi, sa kojim se izazovima suočavala u karijeri i na koje je momente posebno ponosna. Futureproof je web aplikacija za otkrivanje idealnog zanimanja, razvijena kako bi podstakla mlade da prepoznaju karijere i zanimanja budućnosti, kao i da otkriju vještine za koje možda ne znaju da ih imaju.

Kako si odabrala svoju profesiju i pronašla strast prema filmskoj režiji?

Ne dolazim iz one grupe budućih filmskih stvaralaca koji su oduvijek znali da upravo to žele da postanu, već dolazim iz porodice likovnjaka, umjetnika. Odrastala sam uz keramiku, vajarstvo, slikarstvo i u periodu ranog djetinjstva imala sam tu divnu šansu da svakog dana učestvujem u procesu stvaranja umjetničkog djela. Očekivanje šta će izaći iz te keramičke peći, očekivanje rezultata umjetničkog procesa izazivalo je posebne emocije i uzbuđenje.

Nikada nijesam bila zainteresovana za likovne umjetnosti jer smatram da nemam dovoljno talenta za iste, ali sam bila zainteresovana za različite tehnike, i likovne umjetnosti sam gledala kao dio nečeg većeg. Na kraju je taj proces našao svoj rezultat upravo u filmu kroz pričanje priče: slikom, zvukom, muzikom…

Koji su najveći izazovi koje si morala da prevaziđeš da bi došla do ove tačke u karijeri?

Ne mogu reći da sam imala izazove koji su predstavljali neke velike probleme. Bilo je unutrašnjih borbi i nesigurnosti jer nijesam bila sigurna da li imam dovoljno talenta, ali sam s druge strane uvijek znala da to želim, da u to vjerujem, i da ću se truditi da uspijem. Svi ostali, potpuni normalni problemčići nijesu nešto što bi mogli nazvati preprekom na putu kojim želim da idem.

U kojoj mjeri je za tebe važna strast prema poslu koji radiš?

Morate mnogo da volite svoj posao da biste mogli, u mom slučaju, da snimite bilo kakav filmski kadar. Kreativni proces mora da proilazi iz strasti i ogromne ljubavi prema budućem poslu. Kada upišete režiju to je vaša potencijalna struka, ali ne i posao jer on zavisi od mnogo dodatnih faktora, i zato je važna ljubav prema tom procesu, jer je to motivacija za trud i rad u osvajanju onoga što može postati vaš posao.

Na koji si momenat u karijeri posebno ponosna?

U umjetničkom i poslovnom smislu su me posebno činili srećnom upravo mali trenuci koje sam osvajala, a koji su bili motivacija da idem dalje. Naravno, imati film na radionici Kanskog festivala je nešto na što jesam ponosna i što me čini jako srećnom.

Savjet mladim ljudima koji razmišljaju o izboru tvoje profesije?

Najvažnije je biti objektivan prema svom talentu, imati vjeru u sebe i biti svjestan da je talenat samo potencijal na kome mora mnogo da se radi. Treba vam puno hrabrosti, čisto srce i zdrav um, ostalo se nauči, savlada i riješi ako ste spremni da date svoj maksimum.