U takozvanoj ‘gig ekonomiji’, odnosno ekonomiji honorarnih poslova, globalno radi od 4,4 do 12 posto radno sposobnog stanovništva. To je između 154 do čak 435 miliona ljudi, prema procjenama Svjetske banke objavljenim u publikaciji “Rad bez granica: prednosti i opasnosti digitalnog gig rada”, sveobuhvatnog izvještaja koji daje jasan pregled tržišta rada nastalog zahvaljujući razvoju tehnologije.
I dok je procjenu tačnog broja ljudi koji zarađuju putem digitalnih platformi teško napraviti, jer ne postoje pouzdani podaci, ono što je sigurno jeste da je riječ o ekonomiji koja raste i u koju se uključuje sve više radne snage.
Potražnja za tzv. platformskim radnicima, odnosno onima koji rade putem digitalnih platformi (što nisu samo dostavljači i vozači već i freelanceri raznih profila) od 2016. do prvog kvartala 2023. porasla je čak 41 posto. Takođe, ovakva vrsta rada nosi brojne prednosti, ali i nedostatke.
Zahvaljujući pojavi digitalnih platformi, brojni slabo plaćeni zaposleni svoj budžet, izvan redovnog radnog vremena, mogu popraviti radeći honorarno za neku od svjetskih ili lokalnih platformi.
Takođe, platformski rad omogućava fleksibilnost i uključivanje na tržište rada osjetljivim društvenim grupama poput žena, mladih, migranata i osoba sa invaliditetom. Pored toga, rad putem digitalnih platformi omogućava niskokvalifikovanim radnicima da usvoje ključne digitalne vještine.
Stanje u Evropskoj uniji
Podaci iz 16 evropskih zemalja i Norveške pokazali su da je u posljednjih godinu dana 3% stanovništva radilo barem jedan sat putem digitalnih platformi.
Bez zaštite
Međutim, novi oblici rada nastali pojavom digitalnih platformi nose i brojne izazove. Riječ je o poslovima u kojima radnici često nemaju nikakvu zaštitu – na njih se u velikoj većini država ne odnose zakoni o radu, a često nisu ni socijalno, ni penziono osigurani. Posljedično, poslodavac, odnosno algoritam, im može sutra otkazati saradnju.
Ne treba čuditi stoga da je platformski rad, prema podacima iz publikacije Svjetske banke, mnogo rašireniji u zemljama u razvoju nego u razvijenim zemljama. Takođe, procjene kažu da su ‘gig poslovi’ glavni izvor prihoda za 132,5 miliona ljudi. Ostatak od 302,5 miliona ljudi takve poslove radi povremeno.
Na svjetskoj je razini 545 digitalnih radnih platformi koje sjedište imaju u 63 zemlje, a klijente u njih čak 186. Čak trećina od ukupnog broja platformi mogu se smatrati lokalnima, pokazuje publikacija Svjetske banke. Takođe, zemlje s niskim i srednjim dohotkom čine 40 posto prometa na digitalnim platformama, a u tome prednjače Indija i Ukrajina od zemalja s niskim dohotkom te Rusija i Brazil od zemalja sa srednjim dohotkom.
No, ko su tzv. platformski radnici, odnosno oni koji rade putem platformi? Publikacija Svjetske banke daje određenu sliku.
Podaci na svjetskoj razini kažu da najveći broj platformskih radnika, njih 54 posto, radi manje od deset sati sedmično. Više od 20 sati sedmično radi njih 29 posto, a 18 posto između 10 i 20 sati sedmično. Poslove putem digitalnih platformi uglavnom obavljaju mladi ljudi (njih više od 40 posto imaju od 15 do 24 godina), te većinom muškarci.
Glavni su im motivatori uključivanja u rad putem platformi fleksibilnost (23 posto) i dodatna zarada (17 posto). Samo 13 posto njih angažovaće se u ovom novom obliku rada kako bi bili “svoj gazda”. Oni kojima su platformski poslovi sporedna aktivnost, što znači da na njih troše između 10 i 19 sati sedmično, zarađuju 25 do 50 posto svojih prihoda.
Kompanije će, s druge strane, za ‘gig radnicima’ najčešće (60 posto) posegnuti kada su im potrebne posebne vještine koje u tom trenutku nemaju unutar firme te zato što im je to fleksibilnija opcija, posebno u smislu troškova, u odnosu na stalno zaposlene (40 posto).
Profil takvih radnika na razini Evrope djelimično je dao Eurostat kroz eksperimentalnu statistiku. Uzorak podataka iz 16 evropskih zemalja i Norveške (među kojima nema Crne Gore) pokazao je da je u posljednjih godinu dana tri posto stanovništva u dobi od 15 do 64 godine radilo barem jedan sat putem digitalnih platformi.
Najveći broj ljudi koji se u Evropi odlučuje na online rad su visokoobrazovani (4,3 posto), a najmanje oni nižeg srednjeg obrazovanja (1,8 posto). Takođe, pokazuje statistika Eurostata, muškarci su skloniji ovoj vrsti poslovnog angažmana od žena (3,2 prema 2,8 posto). Velika većina platformskih radnika u anketiranim evropskim državama nije bila ni na koji način osigurana. Zdravstveno osiguranje nije imalo njih 54 posto, a njih 62 posto nije imalo nikakvu zaštitu u slučaju gubitka posla.
Kakva je situacija u Crnoj Gori po pitanju platformskih radnika još uvijek nije poznato. Iako smo među rijetkim zemljama Evropske unije koja je regulisala rad putem digitalnih platformi, na konkretnije podatke o tome koliko sati sedmično ili mjesečno platformski radnici rade, kakvi su im ugovori i koliko u prosjeku zarađuju, moraćemo čekati do početka sljedeće godine kada će biti objavljeno izvještaj o radu korišćenjem digitalne radne platforme.
Regulacija, koja se vodi putem informatičkog sistema – Jedinstvene elektronske evidencije rada (JEER) – na snagu je stupila početkom ove godine, a digitalne radne platforme koje posluju u Crnoj Gori (Wolt, Bolt, Uber i Glovo) svoje su poslovanje s novim propisima morale uskladiti do početka jula.
Trenutno dostupni podaci koje su nam dostavili iz Ministarstva rada pokazuju samo koliko imamo platformi, koliko je fizičkih osoba za njih radilo od početka godine te koliko je agregatora (posrednika između platformi i radnika).
Ispada da je od početka godine za digitalne radne platforme u Crnoj Gori radilo tek 17.092 osoba dok su platforme imale sklopljenu poslovnu saradnju s 1712 agregatora. Međutim, ovo nisu potpuni podaci jer nije poznat tačan broj tzv. “slobodnjaka” na tržištu, a što mogu biti novinari, informatički stručnjaci, razni kreativci.
Nivo digitalnih vještina
Tehnologija nam danas omogućava razne mogućnosti rada, mogućnosti koje prije samo nekoliko godina nismo mogli zamisliti. No, online svijet za radnike predstavlja i opasnost jer sa sobom nosi određene nesigurnosti. Autori publikacije Svjetske banke kažu da vlade mogu iskoristiti benefite koje nosi ‘gig ekonomija’ i to za podizanje nivoa digitalnih vještina svojih stanovnika, ali i većih mogućnosti zarade i podizanja dohotka.
Da bi uspjele uspostaviti ravnotežu između radnika i platforme, vlade s platformama moraju pregovarati oko proširenja socijalnih prava kroz pažljivo dizajnirane programe. Pored toga, moraju uspostaviti model kolektivnog pregovaranja, trenutno potpune nepoznanice među radnicima koji svoj dohodak ostvaruju “online”.
Veću sigurnost u obavljanju poslova putem platformi, kao i sprječavanje lažnog samozapošljavanja, nalaže uostalom i evropska direktiva koju je Evropski parlament izglasao u aprilu ove godine. Takvu praksu države tek trebaju uspostaviti.
(Poslovni.hr)
