Radnička prava najugroženija u Evropi

Osnovna, demokratska prava radnika širom Evrope urušavaju se brže nego u bilo kojem drugom regionu svijeta, pokazuje globalni indeks prava Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) za 2024. godinu.

Indeks, čije je ovogodišnje izdanje 11. do sada, predstavlja sveobuhvatan pregled zakonskih prava radnika i rangira 151 zemlju na osnovu 97 pokazatelja, izvedenih iz konvencija Međunarodne organizacije rada i pravne nauke, navodi Social Europe.

Iako je Evropa često smatrana pozitivnim primjerom u poređenju sa ostatkom svijeta kada je riječ o pravima radnika, to više nije slučaj – “evropski socijalni model” brzo erodira, uz obiman napad na radnička prava i sindikalni pokret, navodi portal.

Najveći pad u jednoj deceniji

Na skali od jedan do pet plus (jedan je najbolji rezultat, a pet plus najlošiji), na kojoj se rangira stepen poštovanja prava radnika, Evropa u 2024. ima prosječnu ocjenu 2,73 i to djeluje solidno u poređenju s najlošijim regionom na svijetu, Bliskim Istokom i sjevernom Afrikom, gdje je prosječna ocjena 4,74.

Međutim, rejting Evrope je u posljednjih deset godina pao sa 1,84 u 2014. godini, kada je indeks prvi put objavljen. To je najveći pad u jednoj deceniji, uzimajući u obzir sve regije svijeta.

Finskoj je rejting snižen sa jedan na dva, zbog napada vladajuće koalicije na osnovna radnička prava. Reforme, ograničavanje prava na štrajk, podrivanje pregovora o platama i smanjenje socijalne zaštite, predstavljaju napad bez presedana na socijalne modele i sindikalna prava u Finskoj i drugim nordijskim zemljama.

Švicarska je pala s ocjene dva na tri, pošto su vlasti jednostrano suspendirale tripartitno posredovanje bez objašnjenja. Kirgistan je pao s četiri na pet, zbog represije vlade nad nezavisnim sindikatima. Rusija i Ukrajina su ponovno uvedene u indeks 2024. godine, s ocjenom pet.

Primjeri zloupotreba prava u protekloj godini postoje širom Evrope. U Belgiji i Francuskoj su štrajkovi kriminalizirani, a štrajkači stigmatizirani. Pretjerano široka definicija osnovnih usluga korištena je za ograničavanje ili zabranu štrajkova u Albaniji, Mađarskoj, Moldaviji, Crnoj Gori i Velikoj Britaniji.

Poslodavci u Armeniji i Poljskoj su se miješali u sindikalne izbore, dok su u Grčkoj, Nizozemskoj i Sjevernoj Makedoniji stvoreni nedemokratski, “žuti” sindikati koji su pod utjecajem poslodavaca, s ciljem sprečavanja nezavisnog, demokratskog predstavljanja radnika, navodi se.

Rumunija i Bugarska ‘svijetle tačke’

Dvije svijetle tačke su Rumunija i Bugarska. Rumunija je popravila ocjenu s četiri na tri, pošto je Vlada proširila pravo na štrajk i učinila kolektivno pregovaranje obaveznim u preduzećima s više od deset zaposlenih. U Bugarskoj su sindikati pobijedili u 25-godišnjoj borbi za zakonom garantovano pravo zaposlenih da se organizuju u sindikate.

Ipak, brojke su širom Evrope sumorne – 73 posto zemalja narušilo je pravo na štrajk, 54 posto narušilo je pravo na kolektivno pregovaranje, 41 posto je uskratilo radnicima pravo da osnuju sindikat i da mu se pridruže.

Također, 16 zemalja je ometalo registraciju sindikata, u 13 zemalja radnici su imali ograničen pristup pravdi ili ga uopšte nisu imali, šest zemalja je ograničilo slobodu govora i okupljanja, u 12 zemalja je bilo hapšenja radnika, a u četiri nasilnih napada na radnike, prenijela je Beta.

Izvor: Aljazeera Balkan

Podijeli ovaj članak