STAV
Agencija za nadzor osiguranja je u skladu sa ulogom koja joj je povjerena, a u cilju obezbjeđenja adekvatne zaštite interesa osiguranika, stabilnosti i razvoja tržišta osiguranja u Crnoj Gori, iskazala kategorički negativan stav prema predloženom amandmanu ukazujući na značajne rizike i moguće posljedice u slučaju prihvatanja amandmana koji za cilj ima isključivanje Elektroprivrede Crne Gore iz principa teritorijalnosti osiguranja, koju definiše član 6 Zakona o osiguranju. Teritorijalnost pružanja usluga osiguranja je uobičajena praksa u susjednim državama. Izuzeci od principa teritorijalnosti se na drugim tržištima propisuju samo za rizike koje je nemoguće osigurati kod domaćih društava za osiguranje, odnosno osiguravača koji imaju dozvolu nacionalnog regulatornog organa za obavljanje poslova osiguranja na teritoriji konkretne zemlje, ili za vrlo specifične rizike kao što su to npr. vazduhoplovni i pomorski transport te strana fizička lica koja su posebna kategorija lica, ali se izuzeci od primjene teritorijalnosti nigdje ne određuju za bilo koju konkretnu kompaniju, nezavisno od njene veličine, značaja i vlasništva. Čak ni u zemljama EU, koje zajedno čine jedinstveno tržište, osiguravači iz država članica ne mogu pružati usluge osiguranja na drugim nacionalnim tržištima država članica EU bez prethodne notifikacije i ispunjavanja zakonskih uslova koje zahtijevaju nacionalni regulatorni organi, pa samim tim imovinu i lica u državama članicama EU mogu osiguravati samo oni osiguravači koji imaju dozvolu nacionalnog regulatornog organa za obavljanje poslova osiguranja na tim tržištima.
Usvajanjem ovog amandmana bi se omogućilo Elektroprivredi Crne Gore da samostalno ugovara osiguranje na stranom tržištu, bez učešća domaćih osiguravajućih kompanija i van regulatornog nadzora od strane Agencije za nadzor osiguranja Crne Gore. Na ovaj način bi se po našem mišljenju, direktno ugrozio interes upravo EPCG kao najveće državne kompanije jer bi ostvarivanje prava iz ugovora o osiguranju zaključenih sa stranim osiguravajućim društvima na taj način bilo upitno i očekivano predmet sudskih sporova i međunarodnih arbitraža. Ukoliko bi se usvajanjem ovog amandmana napravio izuzetak za EPCG, očekivano bi bilo da će u narednom periodu slična izuzeća zatražiti i druge brojne državne kompanije koje trenutno osiguravaju svoju imovinu, odgovornost i zaposlene kod domaćih osiguravajućih društava, koje rizike iznad sopstvenog samopridržaja reosiguravaju na međunarodnom tržištu kod najrenomiranijih svjetskih reosiguravajućih kompanija.
Očekivanje menadžmenta EPCG je da bi direktnim ugovaranjem osiguranja van Crne Gore, kod inostranih osiguravača sa potencijalno nižim međunarodnim rejtingom u odnosu na dosadašnje, moglo Elektroprivredi Crne Gore donijeti uštede kroz niže cijene premije osiguranja u odnosu na sadašnje ali uz ogromne rizike vezane za ostvarivanja prava iz ugovora o osiguranju, posebno kada se uzme u obzir vrijednost i kompleksnost imovine i postrojenja, čije osigurane sume prelaze 1,06 milijardi eura, pri čemu je osigurana suma imovine 659,80 mil. eura, a osigurana suma po riziku loma mašina 405,19 mil. eura. U poslednje četiri godine, imovinu i odgovornost EPCG su u saosiguranju osiguravale po dvije domaće kompanije te se samim tim može isključiti prisustvo monopola. Zbog visokog učešća „prljave tehnologije“ za proizvodnju struje u Crnoj Gori (Termoelektrana Pljevlja), koju karakteriše značajna emisija CO2, i efekata primjene politike karbonske neutralnosti EU i njene prateće regulative, kao i korporativne primjene složenih ESG standarda u poslovanju jednog broja evropskih osiguravajućih grupacija koje posluju i u Crnoj Gori, došlo je do toga da tri domaća društva za osiguranje ne mogu da daju ponudu za osiguranje EPCG. Na međunarodnom tržištu je prisutan globalni trend povećanja premije reosiguranja zbog učestalosti isplate šteta nastalih usled katastrofalnih događaja širom svijeta, koje su oslabile kapitalne potencijale vodećih svjetskih reosiguravača, što je očekivano dovelo i do rasta premije za reosiguranje imovine EPCG.
Narušavanje principa teritorijalnost bi imalo i druge moguće negativne efekte na dalji razvoj osiguranja u Crnoj Gori, koje je mogu slobodno reći, najuređenija grana ekonomije u Crnoj Gori i najuređenije tržište osiguranja u regionu, gdje smo uspjeli da postignemo izuzetan stepen zaštite prava potrošača. Na tržištu osiguranja u Crnoj Gori posluje pet društava za neživotno i četiri društva za životno osiguranje koje su u vlasništvu velikih osiguravajućih grupacija, koje svoje matične kuće imaju u razvijenim zemljama EU što ujedno garantuje i primjenu najviših standarda poslovanja. Kao najbolja potvrda ove tvrdnje govori podatak da su društva za osiguranje tokom 2023. godine u Crnoj Gori zaključila rekordnih 704 hiljade ugovora o osiguranju a u istom periodu isplatila 74,655 odštetnih zahtjeva u ukupnom iznosu od 49,9 miliona eura. Na ovoliki broj isplaćenih šteta tokom prošle godine Agencija za nadzor osiguranja je zaprimila svega 75 prigovora.
Posebnu zabrinutost zbog sadržine predloženog amandmana iskazujem, osim za sigurnost crnogorske privrede i građana, i za aspekat očuvanja stabilnosti i budućeg rasta poreskih prihoda države od crnogorske industrije osiguranja, značajan odliv domaćeg kapitala i u narednom vremenskom periodu, značajnog smanjenja broja visokostručnih i iznadprosječno plaćenih radnih mjesta u Crnoj Gori u osiguravajućim društvima, društvima za posredovanje i zastupanje u osiguranju i u bankama koje su ovlašćene za zastupanje u osiguranju.
Moram da naglasim da društva za osiguranje koja rade u sektoru osiguranja u Crnoj Gori imaju značajnu ulogu i kao institucionalni investitori, pri čemu domaća osiguranja tradicionalno najviše ulažu u crnogorske državne obveznice u koje je zaključno sa krajem 2023. godine investirano više od 200 miliona eura, odnosno više od dvije trećine ukupne aktive društava.
Ostali ali ne i manje važni razlozi za očuvanje zakonske odrednice obaveznog osiguravajućeg pokrića kod domaćih osiguravača na koje želim da ukažem su sigurnost korisnika osiguranja u pogledu nadzora solventnosti, stabilnosti i finansijske pozicije osiguravača, kontinuiran nadzor boniteta reosiguranja na koje domaća društva prenose dio preuzetih rizika, što je posebno značajno upravo kod osiguranja velikih poslovnih sistema kao što je Elektroprivreda Crne Gore. Očuvanjem principa teritorijalnosti se obezbjeđuje i kontinuirana pravna sigurnost i nacionalna jurisdikcija prilikom naplate odštetnih zahtjeva kao i praćenje sprovođenja sudskih odluka ali i kontinuitet razvojnog potencijala tržišta osiguranja u Crnoj Gori.
Kada je u pitanju aspekt adekvatnog upravljanja rizicima i transfera znanja, osiguranjem velikih državnih kompanija kod crnogorskih društava za osiguranje, posebno složenih sistema kao što je to EPCG koja ima kompleksne rizike poslovanja, daje se podsticaj domaćim osiguravačima, ali i državnim kompanijama da usavršavaju svoje poslovne procese, kvalitetnije samostalno upravljaju vlastitim rizicima, uvećavaju vrlo specifična stručna znanja u preuzimanju složenih rizika i prenošenju istih u reosiguranje, što sveukupno povećava ukupni kvalitet poslovanja kroz obostrani transfer znanja između osiguravača i kompanija.
Marko Ivanović, predsjednik Savjeta Agencije za nadzor osiguranja Crne Gore
