Problem u kojem se našlo 20 hiljada građana Srbije, koji su zaduženi u švajcarskim francima stavilo je srpsko sudstvo pred ozbiljan ispit zbog očiglednog sukoba tumačenja propisa unutar pravnih instanci u državi, i interesa zainteresovanih strana, te je vjerovatno da će ovu stvar rješavati vrhovni kasacioni sud, tvrdi Dragiša Slijepčević sudija Ustavnog suda, a moguće da će ova stvar završiti pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Građani koji imaju kredite indeksirane u švajcarskim francima najavljuju podnošenje grupnih ili masovnih individalnih tužbi za raskid ugovora o kreditu, ne bi li riješili svoju životnu agoniju, u koju su uvučeni zbog promijenjenih tržišnih okolnosti, odnosno rasta kursa švajcarskog franka za koji je vezana otplata njihovih kredita u dinarima.
Slijepčević je iznio svoj privatni stav kojim postavlja pitanje “Da je Srbija jedina država u kojoj treba dozvoliti neosnovano bogaćenje banaka na štetu gradjana i privrede” pozivajući državne organe da onemoguće bogaćenje banaka primjenom valutne klauzule.
Potrošačke organizacije su pozvale građane da podnesu grupne tužbe ohrabrene ovim stavom g-dina Slijepčevića, koji smatra da su ovi krediti izgubili smisao za jednu ugovornu stranu, te da su podložni raskidu ugovora, kao i da je valutna klauzula svrsishodna samo do granica očuvanja vrijednosti jednakih davanja ugovornih strana.
Medjutim, u izjavi za “Politiku” Jelisaveta Vasilić, članica Savejta za borbu protiv korupcije i bivši sudija Višeg privrednog suda, upozorava da raskidom ugovora o kreditu, građani ne rješavaju definitivno problem, a mogli bi da se nađu u novom problemu, po kom kursu će se računati osnov za povraćaj glavnice.
“Raskid nije sporan, nego posljedice. Prema članu 132. Zakona o obligacionim odnosima, ako jedna strana traži raskid ugovora i sud to usvoji, strana koja je izvršila ugovor (banka koja je dala novac) ima pravo da joj se vrati sve što je dala”. Banka može da zahtijeva da se novac isplati prema ugovoru, ali ako je ugovor raskinut, može da postavi i drugačije uslove na sudu.
G-din Slijepčević smatra da se ova isplati može vršiti i u dinarima, sa zateznom kamatom od datuma prijema kreditnih sredstava, jer po njegovom mišljenju cilj valutne klauzule je očuvanja realne vrijednosti novca, odnosno same glavnice i da banka može samo zaradjivati po osnovu kamate.
Kako su ostali riješili problem?
Sve zemlje, koje su imale problem sa kreditima u švajcarskim francima, već su ga riješile – Hrvatska, Crna Gora, Mađarska, Austrija. Rješenja su se tražila u okviru prava potrošača, i tako bi i Srbija trebalo da učini, smatraju pravnici.
Naime, valutna klauzula je ništavna, ukoliko korisnik kredita nije adekvatno informisan o posljedicama ugovaranja ove klauzule i ako je došlo do narušavanja jednakosti davanja. U tim slučajevima, prema Direktivi EU 93-13, klauzula je ništavna. Ovaj stav su primijenili sudovi u Austriji u sličnim slučajevima, što bi mogao da prestavlji pravni osnov za zaštitu prava naših gradjana, ako ne pred srpskim sudstvom, onda pred Evropskim sudom za ljudska prava. Koliko je to dobar osnov za korisnike kredita govori i činjenica da srpske banke svoje klijente nisu obavijestili svoje o rizicima i mogućnostima narušavanja jednakosti ugovornih strane zbog promjena tržišnih okolnosti, već su ih nudili kao izuzetno povoljna rješenja.
Biljana Blanuša, Ekonomski online
