Direktorica marketinga u Hipotekarnoj banci Ana Ristić u razgovoru za „Dan” je kazala da je još uvijek teško biti poslovna žena na Balkanu, ali da je izazov i sam pokušaj da se u tome uspije s obzirom na to da se radi o sredini u kojoj žena uživa veliko poštovanje ali uglavnom kada je u pitanju njena uloga majke.
Dan: Kako je to biti poslovna žena u Crnoj Gori?
Ristić: Uvijek kada mi postave ovo pitanje u meni se stvori miks dijametralno suprotnih osjećanja. Ali ako bih morala da izaberem jednu riječ za odgovor ta riječ bi bila – teško. Teško, ali izazovno i lijepo! Veliki je izazov graditi karijeru u društvu gdje žena uživa veliko poštovanje ali uglavnom u ulozi majke. Kako i bez te značajne i lijepe uloge nametnuti sebe i kao poslovnu ženu. Sa druge strane, kada u tako koncipiranoj društvenoj svijesti ipak postanete i relevantan činilac poslovnog života zajednice – uspjeh je veliki, lijep i samo vaš.
Biti poslovna žena na Balkanu je po meni slično bavljenju ekstremnim sportom.
Dan: Postoji li razlika između poslovne žene u Srbiji i poslovne žene u Crnoj Gori?
Ristić: Naizgled razlike nema, ali kada malo dublje zagrebete naići ćete na velike razlike. Poslovne žene u Srbiji prije svega imaju veću mogućnost izbora. Nema tu neke mudrosti, tržište je veće, konkurencija je veća, a samim tim i mogućnost da uspijete. Sa druge strane, u Srbiji je već godinama unazad ustaljeno da žene zauzimaju značajnije poslovne pozicije, a sve češće su i vlasnice biznisa. Za ovih godinu i po dana koliko sam u Crnoj Gori imala sam priliku da upoznam divne i jako sposobne žene kojima uglavnom nedostaje doza liderstva ili svijesti da mogu puno više. U Crnoj Gori ćete češće sresti poslovne žene sa dvoje i nerijetko troje djece što je vrijedno svake pohvale.
Dan: Da li žena u Crnoj Gori može da zaradi više nego muškarac i na koji način?
Ristić: Ja bih radije razmišljala o tome da li žene na Balkanu mogu da zarade više nego što sada zarađuju? I moj odgovor bi bio da. Upravo mislim da je upražnjen ogroman prostor za sve one žene koje će imati malo više vjere u sebe jer posvećenost i znanje u velikoj mjeri već imaju.
Dan: Da li su žene još uvijek diskriminisane i kako se taj problem može riješiti?
Ristić: Nažalost, diskriminacija u poslu je nezaobilazna. U društvu gdje je primarna očekivana uloga žene majka najčešće ćete se suočiti sa činjenicom da se žene inicijalno „odmjeravaju” kada će rađati i koliko će porodiljsko odsustvo „koštati” kompaniju. Zvanična statistika je i dalje poražavajuća i malo je žena na odlučujućim pozicijama u privatnom ili državnom sektoru. U Hipotekarnoj banci je statistika malo drugačija. Oko 20 odsto je više zaposlenih žena, a u top-menadžmentu je taj odnos pola-pola, jednak je broj žena i muškaraca na najvišim pozicijama. U praksi sam se, nažalost, često susrela i sa situacijom da su žene diskriminisane upravo od strane drugih žena.
Kao da nam nedostaje to jedinstvo i poštovanje koje je u muškom svijetu prisutnije. Rijetko ćete čuti muškarca da uspjeh kolege ili poznanika definiše kroz ljubavne afere, nepotizam ili slično.
Moja poruka svim ženama je da moramo da jačamo jedinstvo i podršku jedne ka drugoj.
Dan: Da li je u poslu kojim se Vi bavite više žena ili muškaraca i ko taj posao obavlja odgovornije?
Ristić: Statistika u marketarskom svijetu je možda malo ravnopravnija ali vjerujem da podjednako dobro taj posao obavljaju i žene i muškarci. To je kreativni zanat koji podjednake mogućnosti daje svima bez obzira na pol.