U slikovitom vinskom gradiću, oko 100 kilometara od Frankfurta, nalazi se skriveni bunker koji je decenijama bio jedna od najbolje čuvanih tajni Njemačke. Izgrađen 1962. godine, prostrana struktura je čuvala alternativne njemačke marke, koje su bile spremne za slučaj da protivnici Zapadne Njemačke iz perioda Hladnog rata preplave tržište falsifikovanim novčanicama u pokušaju izazivanja hiperinflacije.
Na kraju, zamjenska valuta nije bila potrebna i uništena je 1988. godine. Međutim, zabrinutost među Njemcima zbog sigurnosti njihovog novca i dalje postoji. Samo nešto više od godinu dana prije odluke o tome hoće li se uvesti digitalna verzija eura, otprilike polovina ljudi u najvećoj ekonomiji Evrope ne može ni zamisliti da ga koristi.
Privatnost je glavna briga, a Njemci su po ovom pitanju najuznemireniji među vodećim članicama eurozone. Trajna preferencija za gotovinu odražava takve stavove: predsjednik Bundesbanke Joachim Nagel opisuje je kao “svetu”.
Posjeta bunkeru u Kohemu ovog mjeseca potvrdila je takva osjećanja. Grupa lokalnih penzionera, koja je tek nedavno saznala za postojanje objekta, bila je skeptična prema mogućnosti uvođenja digitalnog eura.
Jedna bivša bankarska službenica rekla je da je već sada osjećala da nema kontrolu nad svojim troškovima zbog korišćenja kartica i online plaćanja. Drugi su smatrali da bi digitalna valuta mogla učiniti Njemačku opasno zavisnom od tehnologije.
Hans Heinrich Kloeppel, koji je 2010. godine otišao u penziju iz Deutsche Posta i pomogao u organizaciji ekskurzije, najčešće koristi gotovinu, mada “više iz navike, pretpostavljam.” Znakovito je da niko osim Kloeppela nije želio otkriti svoje ime.
Evropska centralna banka, koja razvija digitalni euro i koja će donijeti konačnu odluku o njegovom uvođenju krajem 2025. godine, svjesna je strahova koji ga okružuju.
Radi zaštite privatnosti i sigurnosti, planira koristiti tehnike poput enkripcije podataka i hashiranja kako bi se spriječila direktna povezanost između transakcija i specifičnih korisnika.
Pored toga, valuta će biti dostupna putem kartice — ne samo na mobilnim telefonima — za offline korišćenje. Takođe, trudiće se da dopre do manje digitalno pismenih građana i ponudi ranjivim grupama, uključujući azilante, priliku da je koriste.
“Zamišljamo digitalni euro kao digitalni oblik gotovine koji se može koristiti za sva digitalna plaćanja, koegzistirajući s fizičkom gotovinom, ne ostavljajući nikoga po strani,” rekla je predsjednica ECB Christine Lagarde u oktobru na društvenoj mreži X, kada je pokrenuta pripremna faza projekta.
Nije samo Njemce — čije se korišćenje kartica postepeno povećava — koje treba uvjeriti. Zemlje poput Austrije, Slovačke i Malte su čak još sklonije gotovini, dok susjedne članice eurozone poput Holandije gotovo u potpunosti preferiraju digitalna rješenja.
Štaviše, mlađi Njemci nisu toliko zabrinuti za privatnost. Jedno istraživanje je pokazalo da bi trećina ljudi starijih od 65 godina odbila pružiti lične podatke online — čak i radi poboljšanja kvaliteta usluge — u poređenju sa samo 10% mladih od 18 do 24 godine.
Nagel, šef Bundesbanke, optimističan je da čak i njegovi stariji sunarodnici mogu biti uvjereni u prednosti digitalnog eura.
“Stariju generaciju pridobijam tako što im kažem da gotovina neće nestati,” rekao je u julu na samitu Grupe 20 u Rio de Janeiru. “Iako ne mogu uvjeriti moju 92-godišnju majku, starija generacija — kojoj ću uskoro pripadati kada budem stariji od 60 godina — je danas toliko digitalno pismena da iskreno više ne moram posebno da im objašnjavam šta se dešava. Oni razumiju šta se događa.”
U bunkeru, koji je nekada čuvao čak 15 milijardi alternativnih njemačkih maraka, organizator ekskurzije Kloeppel podijelio je sumnje svojih saputnika u vezi s digitalnim eurom, ali je takođe ponudio tračak nade.
“Ne možete se zatvoriti pred tim,” rekao je. “Morate se prilagoditi takvim novim razvojnim tokovima.”
Bloomberg.com
