Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) vjerovatno će u julu početi da gradi vjetroelektranu (VE) Gvozd, a u planu je i gradnja Gvozda 2 od 30 megavata (MW), najavio je predsjednik Odbora direktora državnog elektroenergetskog preduzeća, Milutin Đukanović.
On je u intervjuu za Forbes Crna Gora najavio i druge značajne investicije, kao što su ugradnja osmog agregata u Hidroelektrani (HE) Perućica od 54 MW, prevođenje poplavnog talasa Zete u Krupac, zatim tunel Krupac-Slano, što će značajno povećati proizvodnju.
Plan EPCG, kako je kazao, je i da izgradi HE Kruševo za koju se sprema dokumentacija.
Govoreći o Željezari Nikšić, čiju je imovinu kupila EPCG, rekao je da imovina fabrike sada mnogo više vrijedi nego što je plaćena, ona ima potencijal za priključenje solarne elektrane od 60 MW i neki investitor bi samo za taj potencijal izdvojio najmanje 15 miliona eura.
EPCG je krajem 2022. godine kupila imovinu Željezare od turske kompanije Tosjali (Tosčelik) za 20 miliona eura.
Govoreći o Bilećkom jezeru, kazao je da postoji raspoloženje da se vrši valorizacija potencijala tog jezera i da je arbitraža sa Republiko Srpskom krajnja opcija.
Elektroprivreda (EPCG) je preduzeće koje ostvaruje najveći prihod u Crnoj Gori godišnje i bila je u top 10 kompanija u regionu po ostvarenom prometu. Šta najviše utiče na dobar rezultat u poslovanju?
Na dobar rezultat u poslovanju najviše utiče to što je električna energija jedna od najznačajnijih roba koje uopšte postoje na evropskom i svjetskom tržištu. Ovi rezultati su dobri iz više razloga. Imali smo u posljednje vrijeme značajan rast cijena električne energije u svijetu, u regionu i na berzama, ali takođe poslovodstvo koje je došlo u martu 2021. donijelo je neke veoma značajne odluke i to je uticalo da je Elektroprivreda danas stabilna i likvidna kompanija. Da nije bilo tih odluka, ne bismo danas ovako pričali o Elektroprivredi. Prešli smo na tržišni način poslovanja sa velikim potrošačima, vodeći računa o fizičkim licima, odnosno građanima. Jedna smo od rijetkih zemalja gdje nije došlo do povećanja cijena električne energije. Sačuvali smo građanima na stotine miliona eura.
I u prošloj godini Elektroprivreda je ostvarila dobre rezultate poslovanja, ali ipak taj trend ne bilježe sve ćerke kompanije. Očekujete li da će se to u narednom periodu promijeniti?
Trend poslovanja Elektroprivrede nesporno da je dobar, ali ćerke kompanije, ako ih posmatramo izolovano, možemo reći da imaju negativne poslovne rezultate, ali one su ipak ćerke firme EPCG. Konkretno za Solar gradnju – ona će imati određeni negativni rezultat u 2023. godini, ali kada gledamo samo efekte tih novih proizvođača električne energije, kada bi to gledali sa nivoa Elektroprivrede, tu bi već bio plus. Prema tome da prevedem – da je Solar gradnja dio Elektroprivrede, to bi bio plus. Isto tako, vi možete da uzmete da posmatrate odvojeno hidroelektrane i Termoelektranu (TE) Pljevlja i onda bi postavljali pitanje zbog čega su oni u minusu, ali su one dio EPCG i generalni rezultat je plus. To važi za Solar gradnju, za Željezaru, iako je situacija za Željezaru malo specifičnija. Javnost zna da u prethodnom periodu, a to je više od 30 godina, nemamo riješen status Željezare. Elektroprivreda se odlučila na kupovinu imovine Željezare, apostrofiram imovine jer mi nismo preuzeli nikakve obaveze prethodnog vlasnika Tosčelika i ta imovina je, po procjenama, već nekoliko desetina miliona vrijednija nego što je platila Elektroprivreda.
Šta će biti sa Željezarom? Da li to preduzeće ima budućnost bez ulaganja od najmanje 60 miliona, kako smatra stručna javnost? Može li Elektroprivreda da preuzme taj finansijski rizik?
Imovina Željezare sada mnogo više vrijedi nego što je plaćena, a još nije uračunato to da Željezara ima izvanredan potencijal da se priključi solarna elektrana snage 60 megavata (MW). Maltene danas kad bi na tržištu nekome saopštili da ima mogućnost da priključi elektranu snage 60 MW i to odmah, mislim da bi samo za taj potencijal izdvojio najmanje 15 miliona eura.
Takođe, van Željezare postoji zemljište koje je ovom procjenom kvalifikovano kao najniža vrsta, međutim, značajan dio toga zemljišta postaće gradsko-građevinsko zemljište. Konkurs za izradu idejnog arhitektonskog rješenja za izgradnju stambenog poslovnog kompleksa Sunčani grad završava se 30. aprila i tu ćemo imati tržne centre i možda izgradnju od 500 do 1.000 stanova i ta zemlja će imati mnogo veću vrijednost.
Pa samo da realizujemo ta dva projekta, solarnu elektranu i Sunčani grad, to bi bilo dosta. A što se tiče Željezare, ona zavisi od puno faktora i Agencija za zaštitu konkurencije, je donijela odluku, ja nemam ništa protiv te odluke, da ne može država da organizuje novu proizvodnju, da bi se to smatralo državnom pomoći. Imamo jedan žal što Agencija to nije ranije donijela jer je menadžment Željezare, taj početni, gajio iluziju da bi mogla da se pokrene proizvodnja čelika i obrada čelika i puno su se tome posvetili. Iz tog razloga su zanemarili neke djelatnosti koje su mogle da rade i bez pokretanja proizvodnje čelika i mi sad baš krećemo da pokrenemo te aktivnosti – izrade konstrukcija, određeni pogoni Željezare mogu da učestvuju u remontima Termoelektrane Pljevlja, HE Piva i Perućica.
Već je završen i usvojen elaborat za izradu armirano-betonskih stubova, takođe da ne bismo više plaćali eksterno obezbjeđenje jer je privreda dužna da čuva svoju imovinu, dio zaposlenih Željezare je završio i određene kurseve da bi mogli da preuzmemo i to obezbjeđenje. Znači, moglo bi da ima posla u Željezari bez pokretanja osnovne djelatnosti, ali to ne ide lako i jednostavno jer moramo da izvršimo prekvalifikaciju radnika. Razumijemo nestrpljenje javnosti da se odmah ispostave rezultati, mi uvijek možemo da vratimo uloženi novac ako se opredijelimo za opciju da prodamo Željezaru sa sve solaranim potencijalom i takođe da vratimo novac koji bi pokrio dosadašnje troškove i da nam ostane desetak miliona profita da bismo mogli da kažemo poslije 24 mjeseca – mi smo zaradili deset miliona. Mislim da treba Željezari dati šansu, ovo poslovodstvo Elektroprivrede će se boriti da se realizuju ti poslovni procesi koji bi mogli da učine Željezaru stabilnom. Mislim da je opasno izdvojiti 60 miliona eura ulaganja i mislim da je dobra ova opcija koju smo sad spremili – izdavanje u zakup objekata Čeličane i Kovačnice – ako se javi investitor, ozbiljan investitor koji želi da pokrene proizvodnju čelika i obradu čelika, mislim da bi to bile sjajne vijesti za Elektroprivredu, za sve građane Nikšića, u krajnjem i sve građane Crne Gore.
Kada će početi izgradnja prve vjetroelektrane u vlasništvu Elektroprivrede?
Po našoj projekciji, ona je trebala da počne prije godinu. Nažalost, imali smo problema oko dobijanja određenih dozvola. Neću sad pričati priču o ugrožavanju slijepih miševa, oko sječe šuma… Uglavnom, to se sad sve prevazišlo. Raspisani su tenderi. Mislili smo da bi trebalo da krenemo krajem maja, ali ćemo morati to odložimo za 13. jul kada ćemo biti spremni da počnemo zemljane radove. To bi počelo krajem maja, ali jedan tender je poništen, baš taj javni poziv za izvođača zemljanih radova, to je ogromni posao. Evo, za sada 13. jul figuriše kao datum. Neki detalji, koji možda i nijesu suštinske prirode, mogu da prolongiraju određene procese, ali što se tiče Elektroprivrede Crne Gore, neće biti problema. Ali čitava država i lokalna samouprava, prije svega državni organi, i oni moraju da rade zajedno sa nama, sinhronizovano, da bi što prije pokrenuli izgradnju novog vjetroparka Gvozd, evo, ekskluzivno, možda će se raditi odmah još 30 MW Gvozda 2.
Ako bude poništen tender za solarnu elektranu na Briskoj gori, hoće li se Elektroprivreda javiti na novi tender?
Elektroprivreda uvijek želi da radi i gradi, što je više moguće. Vidjećemo kakvi su uslovi tendera, mislim da nema razloga da EPCG ne učestvuje i na tom javnom pozivu. Mislimo da je to dobro za čitavu državu, ukoliko državna kompanija učestvuje na tim javnim pozivima. Ponavljam još jednom, treba graditi nove izvore električne energije. Nažalost, 40 godina mi nismo napravili 1 MW novih izvora električne energije. Nije to lako sustići, ali ja sam ubijeđen do kraja ove godine i sve sa ovim novim projektima, a ima ih i još, i ugradnja osmog agregata na HE Perućica od 54 MW, prevođenje poplavnog talasa Zete u Krupac, pa onda taj tunel koji se čeka 40 i više godina, tunel Krupac-Slano, to bi isto moglo da podigne značajno proizvodnju.
I osim ove poslovne filozofije koju smo uspostavili u projektu „3000 plus“ i „500 plus“, koja danas dominira, možemo slobodno reći, ne u ovom regionu, nego i u čitavoj Evropi, da je to jedan od pobjednika zelene tranzicije, takođe druga poslovna politika da se hidroenergetska infrastruktura koristi za izgradnju solarnih elektrana. Takođe, sve više se potvrđuje mišljenje eksperata iz oblasti energetike, da je Nikšić Bogom dan, jer HE Perućica je najbliža Nikšiću, tamo imamo 330 MW, brzo ćemo imati i 380 MW, imamo sedam agregata, imaćemo i osmi, mislimo da kad ne radi Peručica, kad nema dovoljno vode, potencijal sunca treba koristiti.
Šta će biti sa HE Komarnica, čijoj se izgradnji protivi dio javnosti?
Mislimo da sa stručnog aspekta treba da se gradi hidroelektrana Komarnica, ali u svakom slučaju to će biti politička odluka, jer ipak politika sagledava sve moguće aspekt, sad će stručnjaci i eksperti da zamjere, ali ona ipak posmatra širi kontekst. Lično mislim da to treba na referendumu da odluče građani Šavnika i Plužina ili Žabljaka ili čitave Crne Gore, to je već stvar dogovora, ali sa stručnog aspekta Komarnicu treba graditi.
Imate li plan za izgradnju neke druge velike hidroelektrane (koje)?
To je javnosti opšte poznato da je u planu izgradnja hidroelektrane Kruševo i to bi sjajno bilo. Imamo Komarnicu, imamo već HE Pivu, izgradimo Kruševo…Za Kruševo mislimo da nema nikavih problema, rade se ispitivanja, treba da se raspiše javni poziv, spremamo dokumentaciju, očekujem već da će sredinom naredne godine tehnička dokumentacija za izgradnju HE Kruševo biti već na nivou dokumentacije koju imamo za Komarnicu.
Imali pomaka u pregovorima sa Elektroprivredom Republike Srpske o Bilećkom jezeru ili će se ići na arbitražu?
Lično smatram, a i taj duh preovlađuje u poslovodstvu Elektroprivrede da je arbitraža posljednje sredstvo. Ako se i pobijedi na arbitraži, to će dugo da traje, imamo izvrsne odnose sa Elektroprivredom Republike Srpske (ERS). Postoji raspoloženje da se vrši valorizacija potencijala Bilećkog jezera. Da li će to biti solarne elektrane na Bilećkom jezeru, reverzibilna elektrana…U svakom slučaju moramo da napravimo sinhronizaciju sa ERS i mislim da bi na taj način korišćenjem na adekvatan način potencijala Bilećkog jezera, osim energetskog potencijala koji je neosporan, moglo bi da se riješi u značajnoj mjeri i vodosnabdijevanje crnogorskog primorja i tome se itekao posvećujemo, a moraćemo iz dana u dan i sve više.
Koliko je Solar gradnja instalirala solarnih panela do sada i da li imate rješenje za solarne panele kojima istekne rok upotrebe?
Do 19. aprila mi smo montirali na krovovima za projekat „3000 plus“ i „500 plus“ solarne elektrane kod 3.369 potrošača, čija je ukupna snaga 34.296 kilovat-pika (kWp), odnosno 29.831 kW, ili da prevedem 34,296 MWp i 29,831 MW. U projektu „5000 plus“ mi smo već izvršili montažu panela kod 708 potrošača, čija je ukupna snaga 7.697 kWp, odnosno 7,697 MWp, što odgovara snazi od 6.882 kW ili 6,882 MW. Ukupno, do sada smo na krovnim površinama instalirali solarne elektrane za 4.077 potrošača, čija je ukupna snaga 41.993 kWp, odnosno 41,993 MWp, što odgovara snazi 36.713 kWp, odnosno 36,713 MWp. Takođe, da bismo bili potpuno jasni, do sada je izvršeno priključenje na mrežu za 3.722 potrošača, odnosno 35.556 kWp, odnosno 35,556 MWp, ili 31.050 kW, ili 31,050 MW.
Od ukupno nešto preko 3.000 učesnika u projektu Solari 3000+/500+, 1.800 potrošača proizvelo je više električne energije nego što je potrošilo i njima će EPCG isplatiti oko 270.000 eura.
Čuo sam da solarne panele kojima istekla upotreba da se već koriste kao građevinski materijal, kao neki novi paneli za izgradnju hala i tome slično, ali ne želim da budem pretenciozan. Kako god ja pametno rješenje danas saopštim, jedno je sigurno, ono neće važiti za 25 godina. To je to.
Narodne godine najveći crnogorski proizvođač električne energije Termoelektrana Pljevlja biće zbog remonta van pogona 7-8 mjeseci. Koliko će u tom periodu nedostajati električne energije Crnoj Gori i kako planirate da tu količinu obezbijedite?
Čisto koliko će nedostajati, to zavisi i od hidrološke situacije, a najviše zavisi, i to je moto danas u Elektroprivredi, da moramo mi da imamo što više obnovljivih izvora – sunca i vjetra, da radimo aktivno na prevođenju voda, i od toga će najviše zavisiti koliko ćemo uspjeti da završimo do marta, kad očekujemo početak zastoja, do marta 2025. Ako mi budemo dobri i vrijedni da ovih godinu dana iskoristimo, da napravimo još 100 MW novih izvora električne energije, mi ćemo moći da kažemo da i tu godinu možemo da pređemo bez ikakvih problema, ali to zavisi od puno faktora. Nama je Termoelektrana godišnje proizvodila oko 1.400 GWh, to je ogromna proizvodnja, to je gotovo 40% cjelokupne crnogorske proizvodnje, ali kažem, puno će zavisiti od nas koliko ćemo uraditi novih izvora, takođe puno zavisi i od tržišta, po kojim cijenama će se kupovati ta električna energija. Ne bih želio da budem sada prorok i da prognoziram šta se sve može dešavati, može da budu cijene električne energije, nema toga ko to može procijeniti, kao što su 2022. godine u avgustu cijene iznosile 700 eura po MWh, prije desetak dana bile su 10 eura po MWh, i to ko zna tu formulu, taj ne treba da sjedi u Elektroprivredi, taj treba da ide na berzu da bude broker i da zarađuje dobar novac.
