Poslednji dan “Montengro Future” festivala i “European Gaming Summita” obilježili su paneli na kojima se razgovaralo o raznim granama video igara I elektronskih sportova ali i prvensto u efudbalu koje će se organizaovti večeras.
U sali barkog Doma kulture na rasporedu su bili brojni paneli a posebnu pažnju privukla je tema razvoja gejmerske instrije na Blakanu. U sklopu njega, publika je imala priliku da sazna o balkanskim kompanijama koje posluju u ovoj sferi, počecima i izazovima.
Moderator Filip Ivanović je govornike predstavio kao one koji „nisu igrači ali su tu da pokrenu tu mašineriju“.
Mladen Jurić – Relog Media, Srbija
„Ja verujem da naš početak, kao početak svih nas ovde, nije bio lagan, bio je onako potežak, trajao je godinama, borili smos e da kroz godine organizujemo turnire i podižemo ih na viši nvivo, polako, malo po malo, 2019. godine napokon, neko je uspeo da prepozna kvalitet i potencijal cele gejming industrije. Pričaju da je to budućnost, to je zapravo sadašnjpost i zapravo već kaskamo ali ajde, amlo pomalo uspevamo da se priključimo tim nekih svetskim razniama tako da pokušavam d auhvatimo kontakt sa svetom i meni je jako drago što je kompletna „channel“ grupa „Arene sporta“ na čelu sa Nabojšom Žugićem prepoznala da ima potencijala i da smo uspeli da uđemo u neku priču gde pokrećemo regionalnu TV stanicu koja ima nacionalnu frekvenciju i pokušavamod a esport približimo ljudima koji se možda ne bave isti, da dođemo do nivoa da je esport svima sotupan, ne samo putem interneta nego i putem televizije kao što rade naše kolege iz Crne Gore. Taj ceo početak je bio trnovit i uspeli smo da se izborimo sa tim nekim dečijim bolestima i da, malo po malo nparedujemo, i evo, u 2024. godini sedimo ovde i radimo neke svetske stvari, evropske i nadam se da će u budućnosti tako biti.“
Toni Milićević – Esport ADRIA, Hrvatska
„Dolazim kao predstavnik „Esport Adrie“ koja je zapravo kao zajednica počela svoj rad tamo negdje od ’98., ’99. kao neka online skupina volontera koji su zapravo voljeli igrati „CS“ ali nije bilo toliko natjecanja pa smo odlučili radit neka svoja natjecanja sa Leom Fegmom, koju će većina zajednice znati ko je, jedna od osnivača organizacije. Ta naša zajednica prije nego što je krenula sva ta priča oko biznisa i saveza, mi smo zapravo samo htjeli nešto igrat i htjeli smo imat neku platformu gdje se to može održavat, neki portal gdje pišemo o transferima igrača, zadnjim rezultatima, i sve je to nekako organski raslo i razvijalo se i tako je došlo do ovoga gdje je danas. Počeli smo kao zajednica u Hrvastkoj, orjentirana samo na CS, 2015. smo se proširili na regiju i pokrivali ovu našu regiju sa svim turnirima i 2018. smo odlučili raditi malo više igara, taj organski rast je došao prirodno i da probamo neke druge esport naslove i od 2018. ili ’19., pred koronu, mi smo glavni operativni tim koji radi projekat „A1 Adira lige“ koja je jedna od najvećih esport liga u regiji. Danas je to ozbiljan biznis, u smislu da smo sada već okupili 20, 25 ljudi koji konstantno rade, nisu svi zaposlenici još uvijek. Njegujemo taj neki „online community vibe“, radimo po projektima, onako kako nam stavri dolaze, radimo dosta, 12 ili 13 esport naslova kroz sve te naše projekte. Bilo je to naše esport Adria prvenstvo ili A1 Adria liga ili kroz saradnju sa partnerima i svima ostalima.“
Nikola Stolnik – „Good game“, Hrvastka
„Good game je nastao na ideji koja se rodila u Irskoj 2013., 2014., 2015. kada sam imao prilike raditi za tehnološke komapnije gdje smo se mi međusobno natjecali u kućama jedni drugih, igrali „CS“ i „Dotu“, onako u slobodno vrijeme, jer vrijeme tamo je katastrofa i nema šta raditi vani osim piti i ići u klabing a meni je mnogo draži ovaj drugi dio, družiti se sa kolegama, prijateljima i nabadati „Canter“ ili „Dotu“ i onda, kada sam se vratio u Hrvatsku dobio sam ideju da okupim tehnološke kompanije da se one međusobno natječu u CS-u, kao humanitarni turnir, gdje oni plate određenu kortizaciju, mi poplaćamo šta treba od produkcije i ostatak doniramo u humanitarne svrhe. To je trebala biti stvar da se povežemo i da ja nakon par godina zbivanja van Hrvatske upoznam istomišljenike, zaljubljenike u video igre koji će večerima sa mnom na „Discordu“ trošiti vrijeme i da se zajedno družimo. Nismo čak ni medije pozvali na taj event, jer, ako ne uspije bolje da niko ne zna, šta fali, mi ćemo to za sebe napraviti. To se nekako ljudima svidjelo, zvali su nas iz Praga da u Českoj napravimo to u Mikrosftovoj centrali za Evropu. Ja sam u to vrijeme paralelno bio direktor marketinga „Nanobita“ koja je naša najveća gejming kompanija koja se kasnije bila prodala i nekako silom prilika, kroz dvije godine rađenja toga sa strane sam odlučio pokrenuti svoju kompaniju da vidim da li ja to mogu, i pogotovo u esportu koja mi je onako najdraža stvar na svijetu. Član sam nekih timova i natjecanja od ‘95., ali to ekstremno volim i volio bih od otga živit’ a to smo nekako i uspjeli. To su godine borbe, gejming stvarno je ogromna industrija, esport je nekih jedan do dva posto i sada tu napravit nešto što je samooodrživo i nešto od čega možeš živjeti je jedan lavovski posao i ja stvarno skidam kapu koji je na ovom panelu i ko je uspio napraviti bisnis od toga, to je jedna od najtežih stvari na svijetu i stvarno kapa dolje svakome ko u industriji ima nešto samoodrživo.“
Željko Dragojević – MNE Sport, Crna Gora
„Devdesetšeste godine najveća misterija je bila kako krekovati igricu. Ja sam uspio da idem od kuće do kuće i da to monetizujem tako što sam krekovao ali što se tiče igranja, nisam igrao nikad ništa. Onda, vjerovatno povučen tim iskustvom, kako mi je ta zarada fino pala, onda smo dalje nastavili da se bavimo i da razvijamo tu blisku saradnju sa gejminom koja se intenzivirala sa pandemijom, nažalost. U tom trenutku smo u saradnji sa Filipom Šoćem i zahvaljujući njegovoj energiji napravili iskorak na tržištu i tada imali, vjerovatno među prvima u regionu zvanične lige u svim sportovima. Sada već pričamo o tome da smo otvorili specijalizovani gejming kanal, MNE sport 3, već je uzeo da bude samo gejming kanal, radimo pripremu tog nekog „rebrandinga“ i dalje razvijanje tog kanala.“
Božidar Radovanović – RUR
„U neku ruku je lako zato što uvek imate igrače koji su zainteresovani, koji imaju veliku strast prema igri i to je, posebno za mlade, dovoljno da oni žele i da se takmiče i da se dokažu kao najbolji što je u stvari srž esporta i jedan od razloga zbog kojeg bi trebao da se izjednači sa sportom, jer dele istu filozofiju. U tom smislu, bilo je relativno lako naći momke koji su zainteresovani, koji žele da predstavljaju sebe u okviru jedne ekipe i dodaću da nisu to samo igrači iz Srbije nego je u pitanju ceo Balkan, imamo tri Makedonca u ekipi, lepo se slažu momci, veoma su mladi i osim toga što imaju priliku da pokažu svoje veštine i funkcionišu unutar tima tu je naravno prilika da upoznaju nove ljude, da rade na sebi, na timskom radu što je veoma važno u esportu i životna veština, štaviše.“
Na panelu je zaključeno da u javnosti još uvijek postoje predrasude prema gejmingu i dageneracije koje donose odluke imaju negativno mišljenje. Zbog toga, svi proizvodi ove vrste se prave za inostrano tržište a ne crnogorsko, a to treba što prije mijenjati.
Tema drugog panela bila je budućnost esporta i gejming fedracija. Kako su panelisti poručili, mogućnosti su brojne ali treba podrške i finansija. Uukoliko to postoji, uz dobru volju entuzijasta, gejming može biti turistička atrakcija i ekonomski benefit za gradove i države.
Boban Totevski – Generalni sekretar IESF, Sjeverna Mekdonija
„Bilo koji grad koji želi da bude front gradova za esport potrebno je vrijeme, investicije i potrebno je puno političke pozadine da to podrži. Svi znamo kako se donose odluke, kako se vlaidni fondovi dijele u druge projekte i tokom izbora, posle izbora… Katovice je bilo potrebno dugo vremena da promijeni grad, bio je rudarski grad, sada je grad esporta, za 20 godina. To je uobičajeni proces, njima je trebalo 20 godina da dođu tu gdje su i ne znam da li Bar to želi, ali to je izvodljivo za svaki grad u svijetu, nema ograničenja. Ako imate pogodnu infrastrukturu, podršku vlade i prave ljude da to izvedu, nema limita ni za jedan grad, ali potrebno je vrijeme.”
Ramil Aliyev – Član Borda Direktora GEF, osnivač i potpredsjednik Azejberdžanske Esports federacije, Azejberdžan
„Prva stvar koja pada na pamet kada razmišljate kako esport utiče na gradove je povećanje turističkog potencijala i povećanje vidljivosti grada. Za dvije kategorije, internacionalne turiste i lokalno stanovništvo. Kao Azejberdžanac, počeli smo da organizujemo turnire u svim regijama uključujući i male gradove, i ako možete da vidite da veliki gradovi već imaju infrastrukturu ili arene namijenjene takvim turnirima dok mali gradoci imaju, u najboljem slučaju, male klubove i inernet klubove. Nešto se tu radi, donose se kamioni opreme, organziuju se događaji. Tada možete vidjeti kako vam ljudi i mladi igrači žele dobrodošlicu u grad i to stvara tok od velikih ka manjim regijama koje postaju centar esportova na neki kratak period.
Lukas Klimczyk – potpredsjednik Poljske Esport Federacije, član borda direktora IESF, Poljska
„Zasigurno svi znaju Katovice jer možemo reći da je to glavni grad evropskih esportova. Grad i regija Katovice je prethodno bio rudarski grad i industrija Poljske. Sada, zahvaljujući lokalnoj upravi, odlučili su da preprave grad i otvorili su grad za nove tehonologije uključujući esport. Kao što svi znaju, Katovice organizuje AIEM već dug period ali ne samo to, tu je gejming industrija, esport, naša federacija i asocijacija je stacionirana u Katovice jer mislimo da je ovo glavni grad esportova u Poljskoj ali kada smo odlučivali o mjestu održavanja Evropske federacije esportova, odabrali smo Varšavu iako smo razmišljali o Katovice, jer želimo da ojačamo i druge gradove. Zahvaljujući znaju i iskustvu iz Katovice, želimo da ojačamo pozoiciju Varšave kao glavnog grada Poljske i pokažemo da možda Varšava može biti glavni grad evropskog esporta.“
Na trećem panelu govorili su predstavnici organizacija koje se bave organizacijom turinira u video igrama i esportovima. Značajan dio vremena posvećen je temi djece koja igraju video igre i učestvuju na turnirima i čestim brigama roditelja.
Mostafa Abusamara – PMO Menadžer u Saudi Esporst federaciji, ITTi graduate, Saudijska Arabija
„Da budem iskren, razumijem brigu roditelja. Bila je ta propaganda da esportovi i gejming podstiču nasilje i utiču na djecu ali ja mislim da to nije rekevantno. Najviše igara koje spadaju u esportove nisu nasilne, čak ni one koje uključuju pucanje, u esport takmičenjima ne podstiče nasilje kao solo igranje. U federaciji mi ne počinjemo saradnju u radnim godinama već sa poluprofesionalnim ili profesionalnim igračima.“
Tiago Fernandes – Girl gamer global organizer, VP Portugese Esport
„Stvarno je teško poslednjih godina edukovati ljude šta je gejmer zapravo. Kada igramo “Counter strike” i kada pobijedimo protivnika, mi ga ne ubijamo, iako ima krvi u svega, to je samo jedinica, rezultat. Teško je objsniti ovo nekome ko nije u gejmingu. Biće lakše budući da gejmeri preuzimaju svijet ali sada još uvijek trebamo ovo da objašnjavamo. U ženskom gejmingu, ukoliko su igračice ispod 18 godina, treba im dozvola roditelja da učestvuju u našim događajima. Ne samo zato što je javni događaj već se bavimo prevozom igračica u druge zemlje. Imamo roditelje koji prate svoje ćerke na turnire i u potpunosti ih integrišemo u događaj jer je ovo najvažniji dio. Kroz našu organizaciju u Portugalu, radimo sa roditeljima svakodnevno i ohrabrujemo ih da se uključe u hobije svoje djece. Lakše je kada vaš sin ili ćerka želi da igra fudbal, pa ih roditelji prate na treninge i utakmice, jer je to sport, i pozitivno jez dobro je za zdravlje. Gejming je takođe dobar za zdravlje. Ovo roditelji moraju da razumiju. Naravno, loše je ukoliko se ne izbalansira kao što je slučaj i sa sportom. Ako igram fudbal 24h, povrijediću se. Moraju razumjeti ovo, zbog toga imamo nekoliko programa na kojima radimo sa roditeljima kako bi mogli pratiti svoju djecu u hobijima. Obično ono što se dešava je da su oni kod kuće, vide svoje dijete kako igra na kompjuteru, zatvore vrata i ne interesuju se za njihove hobije i to treba da se promijeni kako bi mogli da razumiju šta sve to znači.“
Luka Kulusic, Pes expert, Hrvastka
“Pes ekspert se zasniva na članovima, morate biti član da biste učestvovali a u postupku učlanjivanja morate dostaviti potvrdu identiteta, platiti članarinu, pa je nama mnogo lakše da sve kontrolišemo. Kada pošalju sve, nama treba pristanak pa nemamo problema sa maloljetnim igračima ali uglavnom ih nemamo, zbog članarine, dokumentacije i razgovora sa roditeljima. Svakog puta kada nam dođe dijete mi razgovaramo sa roditeljima i tražimo pristanak.“
Ignat Boborovich – PassportGG CEO and Founder, Estonija
„Naš pogled je ključan. Svi mogu da igraju od kuće i nema limitacija jer je nemoguće to kontrolisati i ikako limitirati. Za nas, veoma je važno da edukujemo roditelje i njima pomognemo da imaju inkluziju i da osiguramo da razumiju šta se dešava. Ukoliko je to igra koju djeca zaista ne bi trebala da igraju, iz nekog razloga, ne treba da zabranjuju već da nađu drugi način da to urade. Ako je igra koja koja nije pogodna za njihove godine, roditelji takođe treba da probaju da objasne na ovaj ili onaj način. Za sve događaje možete provjeriti godine i sve ali za online događaje to nije moguće a ljudi takođe mogu lagati o godinama. Za nas, iz naše perspektive, vrlo je važno edukovati roditelje i osigurati da su oni uključeni u proces i da mogu uticati na pravilno usmjerenje.
Jedan od organizatora, koji je ovog vikenda dobio posebnu naklonost i zahvalnost svih učesnika je Filip Šoć, predsjednik Saveza elektronskih sportova Crne Gore. U razgovoru za „Media Biro“ kazao je da su ispunjena sva njihova očekivanja te da će biti teško sve to nadmašiti sledeće godine. Gejming je veliki potencijal u Crnoj Gori, po njegovim riječima, koji tek treba da se iskoristi.
Filip Šoć, predsjednik Saveza elektronskih sportova Crne Gore
Pa iskreno ja sam prezadovoljan. Ovoliki broj govornika, profesionalnih igrača, publike i svega. Mislim da summit i efootball Adria prolaze fenomenalno. Ovo je tek prvi put da organizujemo European Gaming Summit. Mislim, teško će sledeće godine biti nadomjestiti sve ove govornike, ali mislim da ćemo našim radom i trudom to uspijeti. Prelijepo iskustvo i mislim jedna fenomenalna promocija za Crnu Goru i Bar. Pro da je predsjednik Svjetske federacije Princ Fajzal posjetio Crnu Goru i mislim da je time dao na značaju i našem savezu i cijelom regionu, i samom samitu i samoj organizaciji. Mimo toga, videli smo mnoge značajne ličnosti Svjetske federacije, Svjetskih gejming kuća, produkcijskih kuća, onda smo tu imali i profesionalnih igrača, tako da, sigurno mnogo zanimljivije stvari. Gerald Solomon iz NASEF, američke organizacije koja se bavi edukacijom. Gospodin Andrej Krasnički, koji je bio predsjednik Poljskog olimpijskog komiteta, sad je predsjednik Evropske esport federacije. Inače radi u Evropskom olimpijskom komitetu. Boban Totovski, sekretar Svjetske federacije, tako veliki broj značajnih imena iz svijeta esporta i gejminga, iz Crne Gore i regiona. Boško Đorđević, direktor „Gamescon“a iz Beograda. Tako da sigurno, da se neko ne naljuti, da slučajno nekog ne zaboravimo, igrači Barselone, Reala, Liverpoola, Partizana. Tako da, mislim, mnogo zanimljivih gostiju, možda i previše ovoga puta, da bi o svima stigli da obavijestimo. Mislim jedno prelijepo iskustvo za sve ljude koji su došli pratili, ili makar pratili pored malih ekrana. Crna Gora ima gejming scenu, ima i cijeli region, mi svi zajedno radimo, nije to samo naš trud, nego cijelog regiona i cijela Adira federacije. I Bar se tu targetira „kao Gaming i IT City“, mislim da će uskoro trebati i podrška države da svi projekti nastave zato što je ovo sve, da kažem, i na mišiže s podrškom Turističke organizacije i Opštine Bara, da nije bilo njih, ne bi ni mogli da uđemo u ovaj projekat, za neke veće projekte, neka veća rješavanja, itekako će trebati investicije same države, a prije svega i Vlade, i da prepoznaju potencijal cijele ove industrije. Ova industrija Crnoj Gori i budućnosti može da donese itekako mnogo.
