„Skoro svi su sa ovih prostora, iz Crne Gore, Bosne i Srbije. Čak i neki od vlasnika plantaža su odavde, te sam tako kratko radila kod jednog Podgoričanina. Tu su žene različitog godišta, većina onih starijih govore kako su protiv konzumacije kanabisa, ali ipak rade tu gdje rade. U penziji su i žele da zarade dodatan novac za život u našoj zemlji“ , kazala je za Portal Analitika Nikšićanka koja je prošlo ljeto provela u Kaliforniji, radeći na plantažama kanabisa. Ona nam je ispričala svoje iskustvo, a mi smo istražili kolika je stvarna zarada, kako naši ljudi dolaze do ovog posla, ali i zbog čega sve veći broj visokoškolaca ljeta provodi u Kaliforniji, radeći nelegalno.
Javna je tajna da veliki broj crnogorskih državljana ide u Ameriku i „na crno“ radi na plantažama kanabisa. Obično se sjedi i pakuje od jutra do mraka sa kraćim pauzama za hranu, ali se mjesečno zaradi i do tri hiljade eura.
Rad do 11 uveče, ali veliki novac
Iako je završila fakultet u Podgorici, Nikšićanka M.I.(25), već neko vrijeme, živi u Kaliforniji, u kojoj trenutno radi u jednom restoranu brze hrane.
Prošlog ljeta je radila na plantažama kanabisa na poziv jednog poznanika iz Crne Gore. Bilo je teško, ali je zarada bila dobra, priča ona za Portal Analitika.
„Radi se cijeli dan, od deset ujutru do jedanaest uveče, sa pauzama za obroke. Postoje uzgajivači koji rade u plastenicima, sade, zalivaju i vode računa o biljci, a kada je gotova oni nam je donesu, pa mi izdvajamo pupoljke, to jeste travu koja se puši. Ona je puna listića i naš posao je da je ošišamo, oblikujemo, stavljamo u kesu. Zarada zavisi od toga koliko možeš da napraviš paunda, to jeste kesica od 450 grama marihuane. Za jednu kesicu dobijamo između 100 i 150 dolara, zavisi od plantaže, a obično se za dan napravi jedna do dvije. Dosadan je posao, ali je dobra zarada“, objašnjava nam crnogorska državljanka.
Priča da je rad na ovim plantaža na početku bio podnošljiv, ali vremenom je počelo da joj smeta svakodnevno sjedenje.
„Na početku smo svi bili puni života, mi mlađi smo se okupljali uveče, ali kako se radi po cijeli dan, vremenom te stigne umor, pa počne da te nervira što se dijele sobe, što neko ostavlja nered i tako dalje. Još je dosta naporan posao, ne fizički, ali je dosadan, sjedi se cijeli dan. Od sjedjenja su me boljela leđa, stopala, listovi, čak su mi oticale noge“, kaže ona.
U kalifornijskom okrugu Humboldt postoje brojne plantaže marihuane. Nalaze se daleko od gradova.
„To se nalazi na sjeveru zemlje, u šumi. Imali smo obezbijeđen kolektivni smještaj. Mi žene, smo bile smještene na jednom mjestu, muškarci na drugom. Što se tiče hrane, vlasnici imanja su nam redovno punili frižider frižider voćem, povrćem, mesom, raznim pićem. Stvarno, ništa nam nije falilo i ono što smo zaradili nismo imali gdje da potrošimo“, objašnjava ona.
Na pitanje odakle su ljudi koji rade tamo, ona odgovara da su to „mahom naši ljudi“.
„Zapravo, skoro svi su sa ovih prostora, iz Crne Gore, Bosne i Srbije. Čak i neki od vlasnika plantaža su odavde, te sam tako kratko radila kod jednog Podgoričanina. Tu su žene različitog godišta, većina onih starijih govore kako su protiv konzumacije kanabisa, ali ipak rade tu gdje rade. U penziji su i žele da zarade dodatan novac za život u našoj zemlji“.
Manja prodaja marihuane zbog velike konkurencije
M.I. je prošlog ljeta mijenjala više plantaža, te objašnjava da su uslovi svuda različiti.
„Ima raznih imanja, a samim tim i smještaja. Neke kuće su prljave i uslovi su jako loši, kao i vlasnici, a neke su čiste. Takođe, dešavalo se i da na jedno kupatilo bude po dvadeset ljudi. Kada je marihuana loša i sitna, ima više trunja, to utiče na gramažu i samim tim manje novca zaradiš. Tada se dešava i da napraviš dnevno samo pola kesice“.
Kalifornijsko tržište marihuane vrijedi 1,6 milijardi dolara, a procjenjuje se da bi mu vrijednost do 2020. godine mogla narasti na 6,4 milijardi. Zbog velike konkurencije i sve više polja, manja je zarada nego ranije.
„Posljednjih godina se ne isplati raditi tamo ako živiš u Americi, jer je cijena opala. Jednoj mojoj drugarici su prošle godine ostali dužni novac, jer su loše prošli, nisu prodali biljke. Konkurencija je ogromna, jer sada svi hoće da sade marihuanu. Prošle godine je legalizovan kanabis u Kaliforniji, i u rekreativne, ne samo medicinske svrhe“, priča ona.
Ipak, iako konzumiranje kanabisa jeste legalno, ova polja to nijesu. U američkom konzulatu se aplicira za turističku, a ne radnu vizu, dok se tamo radi „na crno“.
„Ovdje svi rade nelegalno i nemaju dozvolu, ne plaćaju porez državi, radnici nijesu osigurani. Imanja se baš zbog toga nalaze daleko u šumi. Dešava se i da dođe policija, upada, zapali sve biljke, a radnici kao i vlasnici se kriju po šumi. Po zakonu, svako može da uzgaja do 99 biljaka“.
Nikšićanka je samo jedna od mnogih crnogorskih visokoškolaca koji su odlučili da odu u Ameriku i tamo okušaju sreću.
Ekonomista, B.T. je nedavno dobio vizu i planira da cijelo ljeto provede na plantažama.
„Preko druga sam našao posao, sve sam dogovorio, naravno još uvijek ne znam kako će mi biti, jer mi je prvi put. Ja trebam da platim put, a tamo mi je sve plaćeno. Čuo sam da je posao dosadan, ali odlično plaćen. Samo ću sjediti, raditi i štediti pare, a planiram da nakon ljeta kupim stan, pa je svaki cent bitan“, kaže on.
Objašnjava da ne želi da ostane u Americi nakon ljeta.
“Više bih volio da gradim svoju karijeru i život ovdje, a na to gledam kao način da brzo dođem do novca. Neki moji drugovi su mjesečno zarađivali i do 10.000 eura”
Konstantan rast izdatih viza
Sagovornici portala Analitika misle da je ove godine znatno pooštren režim izdavanja američkih viza.
„Trebao sam da idem na plantaže sa dva prijatelja, međutim, oni su odbijeni. Mislim da to ima veze sa napadom na američku ambasadu, a možda su im oni bili nesigurni, nisu znali hoće li se vratiti u Crnu Goru, jer nemaju stalan posao“, misli on.
Iz Američke ambasade nam objašnjavaju da je broj izdatih viza u konstantnom porastu.
„Podaci naše Konzularne sekcije pokazuju stabilan porast broja izdatih viza od 2006. godine i vjerujemo da će se taj trend nastaviti. Najčešći razlog za odbijanje zahtjeva za vizu je neuspjeh aplikanata da opovrgnu pretpostavku o namjeri da se usele u SAD, u skladu sa U.S. Immigration and Nationality Act, sekcija 214b”, kazali su iz američke ambasade.
U 2008. godini je izdato 525 viza, 2013. 3.962 vize, dok je u 2017. godini izdato čak 7.015 viza. I u martu je izdato znatno više viza, nego u januaru ove godine. Ipak, nismo mogli da dobijemo podatke o tome koliko aplikanata je odbijeno za vizu.
Poražavajuća je činjenica da na plantaže ide sve veći broj visokoobrazovanih građana. Iako je zaposlenost veća u odnosu na isti period prošle godine, u našoj zemlji je trenutno nezaposleno 5.473 visokoškolaca, a od njih je 235 magistara i deset doktora nauka, kazali su nam iz Zavoda za zapošljavanje.
Imajući u vidu da se na poljima za svega par dana može zaraditi prosječna zarada u Crnoj Gori, a da diploma nije garant posla, onda i nije čudno što sve veći broj Crnogoraca ove plantaže vidi kao „obećani raj“. Bar za jednu sezonu.
Izvor: Portal Analitika
Kako se ide tamo da i ja podjem i ima li ko kakav kontakt