Centralna banka (CBCG) smatra da uvođenje instituta ličnog bankrota, uprkos prednostima, nosi brojne nedostatke, te da građani za rješenje finansijskih problema imaju na raspolaganju mogućnosti koje im nudi Zakon o dobrovoljnom finansijskom restrukturiranju.Prema tom zakonu, građani koji kasne u otplati kredita zbog visoke zaduženosti, smanjenja prihoda, povećanih rashoda i drugih razloga zbog kojih je umanjena njihova finansijslca sposobnost otplate kredita, mogu sa bankom da postignu dogovor o restrukturiranju kredita, odnosno vraćanju po povoljnijim uslovima.
U skupštinskoj proceduri je predlog zakona o ličnom stečaju potrošača koji je podnijela Liberalna partija (LP). Njime je definisano da prezaduženi građani koji opravdano ne mogu da izmiruju svoja dugovanja imaju mogućnost da kroz lični stečaj u određenom vremenskom roku vrate dugove bankama, lizing kućama, komunalnim preduzećima, elektroenergetskim kompanijama…
Od zemalja u regionu Slovenja i Hrvatska imaju zakone o stečaju građana, dok se on priprema u Srbiji.
U CBCG su kazali “Vijestima” da su kao zakonski odgovor na kašnjenja u naplati povraživanja, neke zemlje uvele institut ličnog bankrota kojim su dale ista prava građanima i firmama kojima je omogućeno proglašenje stečaja.
,,U razvijenim zemljama sa kvalitetnim postupkom naplate omogućavanje ličnog bankrota predstavlja relativno brz proces rješavanja tog problema ne ugrožavajući osnovne ljudske potrebe dužnika jer mu na raspolaganju ostaju osnovna sredstva za
se sprečava pojava socijalnih slučajeva koji bi se finansirali iz budžeta. Uz to, na taj način štite se žiranti koji nemaju obavezu vraćanja duga”, objasnili su u vrhovnoj monetarnoj instituciji.
Dodaju da to rješenje nosi veliki broj nedostataka, te da je moguća zloupotreba instituta ličnog bankrota (moralni hazard) i to najčešće opcije potpunog oslobađanja dugova.
„Otpisani dug u pojedinim zemljama pada na teret državnog budžeta, odnosno svih građana. Sa aspekta dužnika, u pitanju su visoki troškovi sudskog postupka, advokatski troškovi i naknade koje snosi dužnik. Na ovaj način dužnik gubi nezavisnost u vođenju svojih osnovnih aktivnosti (saglasnost suda za otvaranje računa u banci, svaku promjenu u vezi sa imovinom, zaključivanje ugovora i obavljanje drugih poslova ili radnji čiji je cilj raspolaganje sa imovinom iz stečajne mase”, objasnili su u CBCG.
Za nedostatak navode i to što će bankrot biti registrovan u kreditnom registru dužnika sedam do deset godina, a to će otežati dužniku sricanje hipoteke ili kredita za duži period. Uz to, zbog evidentirane istorije bankrota može biti otežano zaposlenje ili rješavanje stambenog pitanja kroz zakup.
Izvor: Vijesti
