Ajahn Brahm se zvao Peter Betts rođen u Londonu, naučni um koji je diplomirao na Cambridge-u teorijsku fiziku. Odlazi na Tajland u potrazi za odgovorima o životu, sreći, patnji i ostalim pitanjima koja se vrzmaju po glavi svakog čovjeka. Tamo je i ostao, postao je budistički sveštenik imena Ajahn Brahm i dan danas piše, razgovara sa ljudima širom svijeta i drži predavanja. Poznat je kao kolekcionar poučnih i duhovitih priča koje oslikavaju život i daju odgovore na mnoga pitanja.
Knjiga Krava koja je plakala upravo je zbirka priča koje je Ajhn Brahm skupljao a kojima je na slikovit, duhovit i dovitljiv način svijetu ponudio pitanja i odgovore o bolu, patnji, sreći, mudrosti, nadi, ljubavi. Jedna od priča je nazvana Četiri žene.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
……
Živio jednom jedan uspješan i bogat čovjek i imao je četiri žene.
Četvrtu, najmlađu, je najviše volio i raskošno je odijevao i obezbijedio joj život u izobilju. Njoj je davao samo najbolje i veoma je o njoj brinuo.
Treću je veoma volio. Na nju je bio veoma ponosan i volio je da je pokazuje svojim prijateljima i da se hvali. Ali, bio je u strahu da će ga napustiti i otići sa drugim.
Druga žena je bila veoma brižna, strpljiva i kada god bi čovjek imao problema, obratio bi joj se i ona bi mu pomogla. Uvijek je bila tu u teškim vremenima.
Prva je bila njegov vjeran partner u životu, pomagala mu je da zadrži bogatstvo i poslove, održavala je kuću. Nju nije mnogo volio niti se brinuo o njoj, nekada je jedva primijetivši, dok mu je ona bila veoma privržena i nesebično mu je pružala ljubav.
Čovjek se razboli i znao je da će uskoro umrijeti. Mislio je o sebi kao bogatom čovjeku koji ima čak četiri žene koje će mu sigurno pomoći i biti uz njega. Plašio se da će umrijeti i tako biti sam i zato je pozvao svaku od njih. Prvu je pozvao najmlađu, četvrtu ženu koju je najviše voleo, rekao joj da umire i pitao je da pođe sa njim.
„Nema šanse! Moram ostati ovdje. Mogu da te pohvalim na sahrani i ništa više od toga“, ona odgovori i napusti ga.
Na isto njegovo pitanje treća žena, koju je oženio u srednjim godinama i koju su mnogi željeli, mu kaže:
„Ni govora! Takve se stvari ne rade. Mogu da ti osiguram impozantnu sahranu, ali nakon tvoje smrti odlazim sa tvojim sinovima“, bila je izričita i napusti ga.
Pozvao je i drugu koju je poznavao cijelog života, sa kojom je odrastao, koja nije bila toliko privlačna, ali je bila njegov najveći prijatelj. Pitao ju je da pođe sa njim da ne bi bio usamljen.
„Žao mi je. Ne mogu sa tobom. Otpratiću te do groba i to je to. Dalje ne mogu“, bila je sigurna, okrenula se i napustila sobu.
Pošto mu je ostala još jedna, prva, pozvao je i nju i zamolio da pođe sa njim zato što se plaši i ne želi da bude usamljen. Rekla je bez dvoumljenja:
„Naravno da ću ići sa tobom. Uvijek ću te pratiti gde god išao!“, pristala je, a on ju je pogledao i pomislio kako je mršava, koliko je prema njoj bio nemaran i kajao se jer joj nije pružio što je zaslužila.
Svako u svom životu ima četiri žene (ili četiri muža). Šta ove žene predstavljaju?
Četvrta je tijelo. Volimo svoje tijelo, svakodnevno brinemo o njemu, umivamo se i oblačimo, dajemo mu hranu. Ali, tijelo ima svoj vijek, tijelo se troši, stari i propada. Njemu dajemo najviše pažnje i veoma smo mu posvećeni.
Treća žena je novac, bogatstvo, ono materijalno što posjedujemo. Kada umremo, ono ostaje drugima.
Druga žena predstavlja porodicu i prijatelje.
I, prva žena je naša duša koju većina zanemaruje i tek na samom kraju života spozna da je njoj trebalo posvetiti najviše pažnje. Njome se ne bavimo jer smo opterećeni materijalnim, bogatstvom i čulnim uživanjima. Bizlife
