Uprkos činjenici da ne postoji cijena života, ljudsko tijelo, odnosno organi itekako se mogu vrednovati novcem, odnosno imaju svoju cijenu.
Da biste odredili cijenu, tijelo morate posmatrati kao robu, kao stavke koje se mogu tražiti, nešto što ima svoju vrijednost i što se može prodati. Zvuči grubo, no razmišljate li na takav način možete doći do interesantnih spoznaja.
Tako, recimo, svako od nas ima vrijednost – što i koliko proizvodimo, što znamo, što smo sposobni napraviti i jesmo li sposobni to unovčiti. Sve se prodaje, tako dok smo živi prodajemo svoj rad, svoje znanje, proizvod koji smo sposobni napraviti. Jednog dana kada čovjek umre, tijelo dobija cijenu, a cijena je posebna za svaki dio tijela (organ).
Koliko koji dio tijela košta zavisi je li organ namijenjen transplataciji ili crnom tržištu. Ako je vjerovati britanskoj kreditnoj kući Buddy Loans, najviše se može dobiti za srce – oko 500 hiljada funti. Na cijeni su i pluća koja se mogu kupiti za nešto malo više od 200 hiljada funti a slijede bubrezi s nešto više od 105 hiljada funti koliko vrijedi i jetra.
