Od 2019. do danas na hrvatskim sudovima podignuto je oko 40.000 tužbi vezanih za kredite u švajcarskim francima. Budući da je 13. juna zadnji dan kada potrošači mogu tužiti banke jer već sjutradan nastupa zastara, izvjesno je da je to i konačni broj.

Premda se ne vodi zasebna evidencija za “švajcarce”, Ministarstvo pravosuđa i uprave je putem sistema e-Spis prikupilo podatke o tužbama vođenim pod šiframa koje se odnose na utvrđenje ništavnosti ugovora o kreditu i zahtjeve za isplatu preplaćene kamate, dakle razlike između ugovorene i stvarno plaćene kamate, te na tužbe u kojima se traže isplate zbog preplaćenih kamata, piše Jutarnji list.

Nedvosmisleno je da se radi o tužbama potrošača koji su zbog kredita u švajcarskim francima pali u dužničko ropstvo. Potrošači su na sudovima već dokazali da su odredbe iz ugovora o valutnoj klauzuli u “švajcarcima” i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništavne, ali su ostali sporni oni slučajevi u kojima su se potrošači nakon 2014. odlučili na konverziju kredita u eurske. U takvim slučajevima potrošači su takođe tužili banke tražeći povrat preplaćenog, ali sudovi su donosili različite odluke.

Opštinski građanski sud u Zagrebu se u oktobru 2020. povodom dilema oko konvertiranih kredita obratio Sudu EU, a 2021. održana je sjednica svih sudija Građanskog odjela Vrhovnog suda s predsjednicima županijskih sudova na kojoj je odlučeno da će se pričekati pravno mišljenje suda u Luxembourgu. Međutim, Sud EU je u maju prošle godine, odlučujući o pravu na obeštećenje po preplaćenim kamatama i valutnoj klauzuli za kredite nakon sprovedene konverzije, zaključio da takvi krediti ne spadaju pod direktivu o zaštiti potrošača čime je loptica vraćena Vrhovnom sudu.

Najgore je, međutim, što su na Vrhovnom sudu tri različita vijeća koja su odlučivala povodom žalbi u ovim predmetima donijela tri različite odluke. Do danas nisu ujednačili stav, što potrošače koji su konvertirali kredite drži u neizvjesnosti, a ne treba isključiti ni da je to kod nekih uticalo na donošenje odluke da ne tuže banke.

Prošlo je, međutim, nezapaženo da je prošli ponedjeljak Evropski sud u Luxembourgu održao ročište u predmetu koji se odnosi na hrvatske propise o ujednačavanju sudske prakse, konkretno odredbe Zakona o sudovima i Sudskog poslovnika. Kako su “švajcarci” zapeli upravo u postupku ujednačavanja sudske prakse, izvjesno je da će se odluka suda u Luxembourgu o tome je li način na koji hrvatski sudovi ujednačavaju praksu u skladu s pravom EU reflektirati i na slučajeve tužbi protiv banaka.

U spornim predmetima jedno vijeće Vrhovnog suda smatralo je da potrošači koji su konvertovali kredite u eurske treba da budu obeštećeni kao i oni koji to nisu učinili, drugo je odlučilo da su se s pristankom na konverziju odrekli bilo kakvih zahtjeva prema bankama, a treće vijeće bilo je stava da ovi potrošači imaju pravo na obeštećenje za promjenjivu kamatnu stopu, ali ne i za valutnu klauzulu.