Lojpur: Slamarice konačno odlaze u prošlost

U prilog usvajanju Prijedloga zakona o dobrovoljnim penzionim fondovima, kazano jezikom svakodnevice, moglo bi se reći da ,,slamarice konačno odlaze u prošlost“, kazao je za Pobjedu predsjednik Upravnog odbora NVO Udruženje penzionera Crne Gore prof. dr Anđelko Lojpur. Kako objašnjava, dobrovoljni penzioni fond je kao slamarica iz koje, za razliku od kućne, ,,lopovi“ ne mogu da odnesu novac.

Za ,,pod stare dane“

– Jednostavno, dovoljno je da samo privremeno zaboravimo na manji iznos novca koji se jednim dijelom kroz ulaganja u fondove može oploditi i koji zaposlenima može dobro doći „pod stare dane“. Međutim, to nikako ne znači da će ovim potezom problem stabilnih izvora prihoda Fonda PIO koji bi omogućio redovnu isplatu penzija i njihovu adekvatnu visinu biti trajno riješen. Finansijska stabilnost penziono-invalidskog sistema može biti riješena ako je dugoročno održiva što je moguće samo rastom zaposlenosti. U tom pogledu, penzioneri u međuvremenu moraju biti spremni da prate, učestvuju u koncipiranju zakonskih rješenja vezano za reformu penzionog sistema, te da dijele ekonomsku sudbinu države, s tim da se organizovanjem obaveznih i dobrovoljnih penzionih fondova može trasirati put u novu ekonomsku realnost – istakao je Lojpur.

U prilog osnivanju dobrovoljnih penzionih fondova dodaje i da bi svi građani, dakle ne samo penzioneri, a još više zaposleni, morali više da vode računa o svojoj budućnosti, da se stimulišu da uplaćuju u te fondove što podrazumijeva i poljoprivrednike i one iz sive ekonomije.

– U tom smislu ovim prijedlogom se jasno poručuje građanima da moraju da shvate da i sami treba da preuzmu dio odgovornosti za svoju budućnost i da se ne mogu oslanjati isključivo na državni fond, te da ,mogu da štede za spokojniju starost. Ostaje otvoreno pitanje da li je uprkos znatnom broju građana koji imaju niska primanja, pri čemu se radi o niskom standardu, realno očekivati više korisnika dobrovoljnih penzija – poručuje Lojpur.

Što se tiče Prijedloga zakona Lojpur smatra dobro riješenim da nadzor nad osnivanjem i poslovanjem društva za upravljanje i dobrovoljnog penzionog fonda vrši Komisija za tržište kapitala.

– Na društvo za upravljanje i penzioni fond primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje pravni položaj privrednih društava. Na poslovanje hartijama od vrijednosti iz ovog zakona primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju tržište kapitala i osnovni kapital društva za upravljanje ne može biti manji od 250.000 eura. Dosta su strogi uslovi za imenovanje izvršnog direktora i članova odbora direktora društva za upravljanje fondom, a jasno su propisani opšti organizacioni uslovi za poslovanje društva za upravljanje fondom, principi poslovanja društva, preuzimanje rizika i sl. – napominje Lojpur.

Za slabost smatra to što je predviđeno da se iznos ukupnih naknada koju društvo za upravljanje može naplatiti utvrđuje pravilima o upravljanju i mora biti konsolidovano iskazan u svakom ugovoru o članstvu.

– Taj iznos je trebalo kvantificirati zavisno od godišnje stope kapitalizacije fonda – ističe Lojpur.

Navodi da je potrebno organizovati široku javnu raspravu u formi okruglih stolova, panela i raznih drugih vidova diskusije po pojedinim otvorenim pitanjima, s tim da neka od njih mogu biti riješena već nakon toga što ih predlagač zakona dodatno pojasni.

Izbjeći ,,tajkunizaciju“

– Zasad bih skrenuo pažnju na jedan momenat, inače posebno bitan jer su se na tom pitanju sapleli investicioni fondovi u procesu vaučerske privatizacije čime je trajno nanešena šteta znatnom broju građana čije su akcije „nestale“. Po meni, to su prije svega odredbe u predmetnom Prijedlogu koje se tiču naknade troškova za upravljanje penzionim fondom, konkretnije čl. 67 i 68, što je sada formulisano na način da će se urediti posebnim Pravilnikom, a mislim da treba biti konkretizovano u formi jasnog, kvantitativnog indikatora. Pored toga, jedna od ključnih pretpostavki funkcionisanja fondova podrazumijeva izmjene i dopune Zakona o tržištu hartijama od vrijednosti, te potpuno „remontovanje“ Montenegroberze. Poučeni iskustvom iz vaučerske privatizacije, navedeno bi trebalo da rezultira unapređenjem regulatornog okvira i usklađivanjem domaćeg zakonodavstva sa evropskim standardima, podizanjem nivoa efikasnosti i transparentnosti, čime bi se izbjegla svaka mogućnost ,,tajkunizacije“ novoosnovanih investicionih fondova – pojasnio je Lojpur dodajući da je imperativ da se izbjegne ,,tajkunizacija“ jer bi ona čitav proces dovela u pitanje.

– To je skopčano sa dva izazova. Prvi, koji se odnosi na utvrđivanje izvora, odnosno obezbjeđenje dovoljnog inicijalnog kapitala za osnivanje društava za upravljanje fondom i drugi, da li država može da obezbijedi izuzetno kvalitetnu menadžersku strukturu ovakvog fonda i takve uslove poslovanja koji bi garantovali da se politika ne miješa u odluke o investiranju – kazao je Lojpur.

On smatra da će primjenu ovog zakona pratiti izvjesna doza strepnje u pogledu njegovog krajnjeg dometa kada, i ako konačno bude usvojen, jer se radi o brojnoj grupaciji građana čija očekivanja su direktno vezana za mogućnost poboljšanja njihovog životnog standarda.

Slobodna volja

– Osnivanje Fonda za dobrovoljno penziono osiguranje stvarno znači da bi se obezbijedio koliko-toliko dostojan način života primjeren čovjeku poslije penzionisanja. Traže se mogućnosti da se obezbijede dodatni prihodi. U tom pogledu, nasuprot prvom pristupu u praksi ravnopravno, mada više kao korektiv njegovih nedostataka, u većini zemalja egzistira suprotan koncept u vidu individualnog staranja. Ovaj koncept daje prednost slobodnoj volji svakog pojedinca da odluči kako će se osigurati za starost ili slučaj gubitka radne sposobnosti što se postiže izdvajanjem određenog iznosa novčanih sredstava koja ulaže u fond. U tom smislu akumulacija sredstava po osnovu uplata od strane građana predstavlja osnovu čitavog sistema dobrovoljnog penzijskog osiguranja. Ovaj koncept se zasniva na, ne samo očuvanju uplaćenih sredstava u fond, nego njihovoj kontinuiranoj kapitalizaciji, tj. uvećanju koje društvo za upravljanje fondom postiže plasmanom uloženih sredstava i pripisivanju ostvarene dobiti na lične račune članova. Uloga dobrovoljnog penzijskog fonda je da se putem investiranja prikupljenih doprinosa obezbijedi očuvanje, odnosno, uvećanje njihove vrijednosti, a time i iznos privatnih penzija, tako da što ranije korisnik počne da štedi, penzija bi trebalo da bude veća – pojašnjava Lojpur.

Prema njegovim riječima, u normalnim društveno-ekonomskim i političkim prilikama mnogo važnije pitanje je koliki su ukupni izdaci Fonda PIO, nego odakle se pune, iz budžeta ili iz penzijskog fonda.

– Međutim, time što se Vlada opredijelila za relativno niske stope doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje pa samim tim i da se polovina potrebnih prihoda Fonda PIO namiruje iz budžeta države, za pretpostaviti je da su brzo nakon toga i sami zaključili da je takav pristup upitan na dugi rok. Kao jedan od razloga možemo da navedemo taj da ako kao pokazatelj analiziramo ukupan iznos izdataka za isplatu penzija u odnosu na bruto društveni proizvod Crne Gore u u iznosu od 19,5 procenata, isti pokazuje da je Crna Gore iznad prosjeka Evropske unije, a on je među višima kada se poredi sa zemljama u tranziciji – kazao je Lojpur.

On navodi i drugi ne manje bitan razlog, polazeći do toga da je Vlada u obavezi da u narednom, relativno kratkom periodu mora da otplati preko dvije milijarde eura vanjskog duga, što je, kako stvari na ekonomskom planu sada stoje, izvodivo samo uz nova zaduženja, što bi u završnoj fazi pregovora sa EU dovelo u pitanje ispunjenje Mastriških kriterijuma.

– Iskustva pokazuju da se u procesu reforme penzionog sistema rješenja traže u onim segmentima gdje još ima prostora za promjene, što se po pravilu pokreće uspostavljanjem drugog i trećeg stuba penzionog osiguranja. Stoga su penzioni fondovi, bilo u vlasništvu države ili privatni, postali ,,popularni“ kada su građani počeli da sumnjaju u mogućnosti državnih penzijskih fondova. Često su potpomognuti od strane preduzeća, organizacija, pojedinaca i sindikata, s tim da i države po pravilu i često dodatno stimulišu pojedinačnu štednju za privatne penzije putem raznih vidova poreskih olakšica i slično. Inače, štednja za starost je dugoročna štednja pa je funkcionisanje ovih fondova strogo zakonski regulisano i predmet je stalne kontrole od regulatornih tijela države, ovaj put kako je predviđeno od strane Komisije za tržište kapitala – naveo je Lojpur.

U tom smislu se, dodaje on, zakonski regulisano dobrovoljno penzijsko osiguranje na osnovu individualne kapitalizovane štednje u formi dobrovoljnih penzionih fondova, u situaciji kada ne funkcioniše državni penzioni fond u Crnoj Gori, nameće se kao nužnost, s tim da treba posebno obratiti pažnju kako ne bi diralo u već stečena prava penzionera.

– Zaposleni, po svemu sudeći, još nijesu spremni razmišljati o razlici u primanjima do koje dolazi odlaskom u penziju, a s druge strane nijesu svjesni prednosti sistema dobrovoljnog penzijskog osiguranja. Zbog nedostatka interesa, čak i potencijalni obveznici uplata premije – poslodavci, ne odlučuju se za priključivanje sistemu dobrovoljnog penzijskog osiguranja. Treba priznati da je u početnoj fazi osnivanja dobrovoljnih i obaveznih penzionih fondova u svim zemljama u okruženju bilo bilo mnogo skeptika, vidnog nepovjerenja prema ovom načinu štednje i strepnje da li će ovaj način finansiranja biti stabilniji, a penzije veće. Međutim, sa ove vremenske distance sada već višedecenijsko iskustvo je pokazalo da je ovaj način obezbjeđivanja sredstava za treće doba, prije svega u Zapadnoj Evropi, a nakon toga u većini zemalja Jugoistočne Evrope, već dugi niz godina ustaljena praksa – zaključuje Lojpur.

Izvor: Pobjeda

Slični Članci