Prvo je sve skupa zvučalo kao reklamna kampanja: “Oni u Evropi koji su na vrijeme razumjeli da je s nama najbolje sklapati dugoročne ugovore, sada trljaju ruke i slave”, rekao je prije nekoliko dana ruski predsjednik Vladimir Putin. Na glas iz Gazproma nije trebalo dugo čekati. “Oni koji su s nama sklopili dugoročne ugovore, sada uživaju niže cijene”, rekla je potpredsjednica uprave Gazproma Elene Burmistrova, odgovorna za izvoz.

Moskva vrbuje za dugoročne ugovore

Već sedmicama Moskva šalje ovakve nedvosmislene poruke: sklopite dugoročne ugovore i nećete brinuti oko isporuka i cijena. I sve to u pozadini dosad nezapamćenog rasta cijena na energetskom tržištu. Početkom oktobra cijena gasa na njemačkom tržištu dostigla je deset puta viši nivo od prosječne cijene u prošloj godini.

Mnogi stručnjaci i političari vjeruju kako je Gazprom stvorio vještačku nestašicu gasa u Evropi kako bi izvršio pritisak na što prije puštanje u pogon gasovoda Sjeverni tok II, i to oba traka. Za to su potrebne dozvole koje bi dopustile neke izuzetke kada je u pitanju EU zakonodavstvo. Ovog tjedna se za to još jednom založio i predsjednik Putin, piše DW.

No u međuvremenu se stvorio utisak da Moskva slijedi i drugi cilj za koji vrbuju visokorangirani predstavnici ruske ekonomije i politike: sklapanje dugoročnih ugovora s fiksnim cijenama koje odredi Gazprom. No to bi značilo napuštanje sistema slobodne trgovine gasom. I tu je Putin bio nedvosmislen početkom septembra kada je cijena 1.000 kubika gasa porasla na 650 eura. “To su bili pametnjakovići iz bivše EU komisije koji su se založili za to da se cijena gasa formira na slobodnom tržištu”, rekao je Putin koji ni ne skriva svoj uticaj na politiku Gazproma.

Istu kritiku Kremlj je ponovio i mjesec dana kasnije kada je cijena gasa već dosegla granicu od 2.000 dolara. Stav šefa iz Moskve nedavno je u razgovoru za Financial Times ponovio i ambasador Rusije u Europskoj uniji Vladimir Čičov koji je optužio Brisel da je svojim insistiranjem na slobodnom tržištu i tzv. spot market sistemu, tj. tržištu trenutačnih isporuka, ugrozio stabilnost cijena koje garantujudugotrajni ugovori.

Zašto je tržište trenutnih isporuka doživjelo kolaps?

No postavlja se pitanje zašto je tržište trenutačnih isporuka godinama funkcionisalo besprekorno a ove je sezone doživjelo kolaps. Uzroka je nekoliko: prazna spremišta gasa u Evropi nakon oštre zime, davanje prednosti azijskom tržištu kad je u pitanju zemni gas, veće potrošnja gasa za proizvodnju struje zbog slabijeg vjetra što je smanjilo proizvodnju preko vjetroelektrana te napokon dugotrajni remont glavnog norveškog gasovoda.

No zašto Gazprom, koji isporučuje 40 posto gasa u Evropu, nije opravdao svoju ulogu vodećeg dobavljača i pojačanjem isporuka uticao na stabilnije cijene i uz to još dodatno zaradio?

Prema mišljenju nezavisnog i prema Kremlju kritičnog analitičara Mihaila Kruitihina, umjesto da dobro zaradi Gazprom se odlučio situaciju iskoristiti kako bi uništio sadašnju praksu trgovanja gasom u Evropskoj uniji. “Gazprom je najavio kako do kraja godine neće slobodnom tržištu ponuditi dodatne količine gasa”, rekao je ovaj stručnjak za dnevnik Novaja Gazeta. Da slučaj oko skupog gasa ima definitivno političku pozadinu uvjeren je i moskovski dopisnik dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitung Friedrich Schmidt koji je uvjeren kako Gazprom ispunjava ciljeve Kremlja.

EU Green Deal u opasnosti?

Putin je i tokom ove sedmice na Danima ruske energije u Moskvi signalizirao kako eventualne dodatne isporuke gasa nisu namijenjene slobodnom tržištu. On je više puta ponovio sintagmu “naši partneri” mogu biti mirni pri čemu prije svega misli na one koji s Gazpromom sklope dugoročne ugovore po fiksnim cijenama. To više ne zvuči kao marketinška kampanja nego kao otvoreni pritisak.

Prvi uspjesi su već tu: Mađarska je upravo potpisala 15-godišnji ugovor s Gazpromom. Ako to učine i ostale EU članice to će značiti dugoročni primat Gazproma na evropskom energetskom tržištu što će EU učiniti još neatraktivnijom i nepristupačnijom za moguću konkurenciju iz sektora ukapljenog zemnog gasa, što se prije svega odnosi na gas iz SAD-a.

Dugoročni ugovori bi potkopali i Green Deal EU-a o dekarbonizaciji tržišta energentima. EU članice bi bile prisiljene do sredine ili čak do kraja sljedeće decenije da kupuju fosilni gas čak i ako bi dovoljno energenata iz obnovljivih izvora stajalo na raspolaganju.