Kratko – nisu nas učili kako treba i još nam na takvo stanje daju primjere kako ne treba. Jedino tužno mjesto gdje je moguće nešto saznati o finansijama su reklame banaka ili prodavnica koje uz svoje proizvode nude i finansijske usluge odloženog plaćanja, beskamatnog kredita i drugo.
Suvišno je i reći da te reklame nemaju za cilj da nas edukuju već samo da nam nešto prodaju. Lične finansije i (ne)kultura štednje i potrošnje su nešto što najdirektnije utiče na privredu jedne zemlje. I pored tako bitne funkcije niko se nije sjetio da djeci, učenicima, studentima objasni kako da u budućnosti upravljaju svojim finansijama.
I tako, zapostavljanjem finansijske edukacije, dobijete gnjevne neuke građane kojima je istrošen dozvoljeni minus, prezadužena kreditna kartice i po koji kredit “normalno” stanje.
Kad god potrošimo zaduživanjem-unaprijed a ne štednjom-unazad pokleknemo pred psihologijom reklama koja kaže kupi-potroši u očekivanju impulsivne odluke kupovine, a sa gorkim ukusom kada euforija iščezne jer to mora i da se otplati.
Život potrošenje unaprijed uzima maha, a cijenu plaćaju građani koji nikada nisu vodili računa o svojim finansijama i koji su prepustili da im to neko drugi radi. Ali taj drugi ima druge motive.
Ako bi razložili šta ustvari radi banka shvatili bi da nam ona prodaje finansijsku odgovornost, jer eto prije nego uzmete kredit ne možete da odvajate sa strane novac i štedite ali zato, gle čuda, kada uzmete kredit uspijete da odvojite za ratu kredita.
Neko bi rekao da je problem u niskim zaradama i velikim troškovima života ali to jednostavno nije tačno. Onaj ko ne umije efikasno da rasporedi svoje prihode to neće umjeti koliki god da su oni. U prilog toj priči ide i statistika koja kaže da su penzioneri, građani sa najmanjim prihodima, najmanje zaduženi i najrevnosniji po pitanju plaćanja računa. Njih je učilo drugo vrijeme i zato su sada otporni na pozive iz reklama “da kupe pa nek ide život”.
U finansijama ima samo dvije strane: prihodi i rashodi i samo dva stanja ili ste u dobitku ili u gubitku. Ako mislite da ste na nuli varate se, i tada ste u gubitku jer život nosi mnogo više nepredvidivih rashoda nego nepredvidivih prihoda. Ukoliko niste u situaciji da upravljate prihodima utoliko je bitnije da upravljate rashodima. Ne treba se po svaku cijenu truditi da rashode eliminišete – to je nemoguće. Ne, treba ih pratiti, znati gdje je otišao svaki dinar, a to znanje će vam prirodno nametnuti ideju da pokušate i da ih smanjite. Učite iz svog ponašanja, sastavite spisak svih mjesečnih i godišnjih troškova i štedite.
Tek kada uspješno razdvojite šta je želja a šta potreba moći ćete da se suprotstavite psihologiji života potrošnje unaprijed tj. zaduživanjem i početi da planirate svoju finansijsku budućnost, prenosi “Kamatica“.
