U slučaju da se usvoji ovaj Zakon, banke će izgubiti svaki interes za dalje kreditiranje u Crnoj Gori. Nije racionalno, a ni ekonomski isplativo da nekome danas odobrite kredit, sa namjerom da zaradite od kamate, a da vam sjutra neko zakonom oduzme to pravo. U takvoj situaciji banke bi, vjetovatno, tražile neke alternative kroz ulaganja u hartije od vrijednosti u zemlji i inostranstvu, dok bi građani i privreda bili uskraćeni za toliko potrebnu kreditnu podršku.
Eventualno usvajanje Predloga zakona o odlaganju plaćanja obaveza korisnika kredita (kolokvijalno “Zakon o moratorijumu”) koštalo bi banke 75 miiona eura, kaže za Antenu M glavni izvršni direktor Hipotekarne banke Esad Zaimović i upozorava da bi posljedice mogle biti dramatične ne samo za bankarski sektor, nego za državnu ekonomiju. Zaimović pojašnjava da se predloženim aktom bankama, zapravo, zabranjuje da naplaćuju kamatu tokom pola godine, smatra da su motivi predlagača “prvenstveno politički” i ukazuje na nepravednost rješenja koje bi važilo i za klijente iz branši koje nijesu pogođene kovid krizom. Bivši predsjednik Udruženja banaka upozorava da u “pesimističkom scenariju to može dovesti do povlačenja depozita iz banaka, što bi moglo prouzrokovati nestabilnost i urušavanje bankarskog sektora, a time i potpunu blokadu crnogorske ekonomije”.
Prijedlog Zakona o polugodišnjem moratorijumu na kreditne obaveze izazvao je brojne i burne reakcije stručne javnosti, od našeg bankarskog sektora, do međunarodnih finansijskih institucija. No, utisak je da je upravo stručnost tih reakcija spriječila i laičku javnost, a saglasicićete se da se predložene norme upravo na laike odnose, da razumije zašto je bankama taj prijedlog neprihvatljiv. Kao iskusan bankar, objasnite to na najjasniji mogući način?
Zaimović: Saglasan sam sa konstatacijom da je ovaj predlog Zakona usmjeren prema laičkoj javnosti, iz čega se zaključuje da su motivi predlagača prvenstveno politički, dok je potpuno zanemaren stručni aspekt. Siguran sam da predlagač ovog Zakona zna sve štetne posljedice koje bi eventualno usvajanje ovog Zakona imalo na bankarski sektor, a time i na crnogorsku ekonomiju, tako da se jedino političkim razlozima može tumačiti insistiranje da ponovo aktuelizuje ovo pitanje, nakon neuspješnog pokušaja prošle godine.
Kao što ste rekli, prethodnih dana smo svjedočili izraženim reakcijama u javnosti, prvenstveno stručnoj. Sve reakcije bile su negativne, počev od banaka, kojima se nanosi najveća šteta predloženim mjerama, preko Centralne banke Crne Gore, koja je zadužena za finansijsku stabilnost, pa do međunarodnih finansijskih institucija, zabrinutih za stabilnost crnogorske ekonomije.
Osnovna primjedba bankara se odnosi na suštinu predloženog Zakona. Iako se u nazivu Zakona navodi da se radi o “odlaganju” kreditnih obaveza, predloženi tekst govori nešto sasvim drugo – bankama se zabranjuje naplata kamate od svih klijenata u periodu od 6 mjeseci. Kako su kamate najveći izvor prihoda svim bankama u Crnoj Gori, nije teško zaključiti da taj gubitak prihoda uvodi banke u veoma tešku poziciju, Ako to prevedemo u cifre, eventualno usvajanje ovog Zakona bi banke koštalo oko 75 mil EUR. Kako je poslanik Konjević prilikom obrazlaganja prijedloga Zakona, kao ključni argument naveo da su banke u prethodne dvije godine zaradile oko 70 mil EUR, proizilazi da je namjera predlagača da se bankama oduzme sve što su zaradile u prethodne dvije godine. Siguran sam da većinska javnost u Crnoj Gori neće podržati ovakav atak na banke, jer bi pristajanje na takvo ponašanje otvorilo mogućnost da se u budućem periodu i nekom drugom oduzima zakonito stečena imovina. Pretpostavljam da su u ovom slučaju izabrane banke, ne zato što su najviše zaradile, postoje firme koje više zaradjuju od banaka, ali je predlagač vjerovatno računao i na negativnu percepciju koju javnost ima o bankama, a time i na svoj kratkoročni politički profit.
Primjedbe bankara se odnose i na obuhvat klijenata za koje se traži opraštanje kamata. Siguran sam da ni vašim čitaocima nije prirodno da se opraštaju obaveze klijentima koji nisu pogodjeni zdravstvenom krizom. Bez namjere da bilo koga ističem, postavljam pitanje zašto bi se, naprimjer, opraštale kreditne obaveze političarima, poslanicima, državnim službenicima ili ostalim građanima koji redovno primaju platu? Da li je pošteno da se opraštaju kamate građevinskim kompanijama ili mini hidroelektranama, koje su nesmetano radile, i da se oni isto tretiraju kao npr. ugostiteljii ili taksistia koji su jako pogođeni krizom. Ovakav prijedlog Zakona, koji bez ikakve dublje analize tretira jako ozbiljno pitanje, nas dodatno uvjerava da su namjere predlagača prvenstveno političke.
Kakve opasnosti moratorijum nosi po crnogorsku ekonomiju?
Zaimović: Negativni efekti po crnogorsku ekonomiju su po mom mišljenju mnogo veći i opasniji nego po bankarski sektor. U slučaju da se usvoji ovaj Zakon, banke će izgubiti svaki interes za dalje kreditiranje u Crnoj Gori. Nije racionalno, a ni ekonomski isplativo da nekome danas odobrite kredit, sa namjerom da zaradite od kamate, a da vam sjutra neko zakonom oduzme to pravo. U takvoj situaciji banke bi, vjetovatno, tražile neke alternative kroz ulaganja u hartije od vrijednosti u zemlji i inostranstvu, dok bi građani i privreda bili uskraćeni za kreditnu podršku, toliko potrebnu u kriznim vremenima.
Pored izostanka kreditiranja, kao prve posljedice, postoji opasnost da se neka od banaka nađe u problemu likvidnosti zbog nedostatka očekivanih priliva od kredita koji su odloženi. U nekom pesimističkom scenariju to može dovesti do povlačenja depozita iz banaka, što bi moglo prouzrokovati nestabilnost i urušavanje bankarskog sektora, a time i potpunu blokadu crnogorske ekonomije. Nijesam pristalica tog pesimističkog scenarija ali mislim da odgovorni političari moraju imati na umu sve scenarije prilikom predlaganja ovakvih Zakona.
Ne treba zanemariti ni doprinos koji bankarski sektor ima u kontinuitetu kroz ulaganja u kulturu, sport, medije, poboljšanje zdravstvene zaštite i sve druge vidove društveno odgovornog ponašanja, koje podižu kvalitet života svih građana Crne Gore i unapređuju ekonomski ambijent. Drastično smanjenje prihoda bankama će se neminovno odraziti i na smanjenje ili potpuno ukidanje te podrške.
Imajući u vidu da su gotovo sve banke u Crnoj Gori u stranom vlasništvu, da li je ta činjenica dodatni faktor rizika u slučaju moratorijuma? Ako jeste, zašto?
Zaimović: Crna Gora je po strukturi ekonomije, a i po svom opredjeljenju veoma upućena na međunarodnu zajednicu, prvenstveno na Evropsku uniju. Kako je većina banaka u Crnoj Gori u stranom vlasništvu, eventualno diskriminatorni odnos prema stranim investitorima znatno bi umanjio šanse za privlačenje dodatnih stranih investicija, tako neophodnih Crnoj Gori.
Imajući u vidu sve navedene razloge cijenim da neće doći do usvajanja ovog Zakona u Skupštini Crne Gore. Koristim priliku i da kao član Udruženja banaka Crne Gore pozovem političare, kao i svu zaintetesovanu javnost da zajednički učestvujemo u kreiranju najboljih rješenja u interesu svih gradjana Crne Gore.
Prijedlog zakona o odlaganju plaćanja obaveza korisnika kredita podnijeli su kao lex specialis poslanici SDP Raško Konjević i Draginja Vuksanović. O njegovom usvajanju odlučiće poslanici Skupštine Crne Gore na zasijedanju koje je u toku. Zakon je dobio “zeleno svjetlo” na Odboru za finansije. Podržali su ga SNP, DF, PZP, dok su URA i Demokrate bili uzdržani, a predstavnici DPS i SD nijesu učestvovali u radu Odbora.
