Vlada neće na berzi kupovati akcije malih akcionara Instituta “Simo Milošević” dok se ne usvoji Plan restrukturiranja, jer je bi to moglo biti suprotno pravilima EU o državnoj pomoći i ne želi da rizikuje, saopštili su Vijestima nezvanično iz izvršne vlasti.

Sagovornik lista kazao je da Vlada želi da do dvotrećinskog vlasništva u kompaniji dođe kroz dokapitalizaciju, za koju se nada da će u njoj učestvovati i mali akcionari, ili kupovinom akcija na berzi nakon što se usvoji Plan restrukturiranja.

Grupa malih akcionara Instituta, okupljena oko Crnogorske asocijacije malih akcionara (CAMA), počela je u ponedjeljak da nudi svoje akcije u Institutu po cijeni od 100 eura za jednu. Oni su do kraja radnog dana na berzi stavili prodajne naloge za 2,24 hiljade akcija po 100 eura, što je oko 0,6 odsto ukupnog broja dionica Instituta.

Narednih dana bi ta ponuda mogla biti značajno veća, jer nijesu svi mogli doći do svog brokera prvog dana.

Država ima 56,4 odsto akcija Institita, Vila Oliva biznismena Žarka Rakčevića 27,4 odsto, a ostali mali akcionari, koji se sada okupljaju oko CAMA, ukupno 16 odsto. Državi za dvotrećinsko vlasništvo i time samostalno odlučivanja u vezi s bitnim odlukama, poput Plana restrukturiranja, dokapitalizacije ili prodaje imovine, nedostaje 10,2 odsto akcija.

To znači da se Institut trenutno nalazi u pat poziciji, jer ako Vlade ostane pri svom sadašnjem mišljenju, mali akcionari novac za akcije bi mogli dobiti tek nakon usvajanja plana restrukturiranja.

Predstavnici Vile Oliva sada su protiv plana, jer se ne slažu sa potrebom za prodaju velikog dijela imovine Instituta, a protiv su i predloga za dokapitalizaciju, jer bi država bila u privilegovanom položaju da lakše dođe do trotrećinskog vlasništva i time izbaci male akcionare iz odlučivanja.

Mali akcionari bi mogli dobiti novac za akcije ukoliko bi oni koji imaju najmanje 10,2 odsto akcija sa državom glasali za usvajanje Plana i dokapitalizaciju, a zatim na novoj Skupštini akcionara glasali protiv odluke o prodaji imovine Instituta. Tada bi zbog glasanja protiv bili nesaglasni akcionari i Institut bi morao da im otkupi akcije po prosječnoj tržišnoj cijeni u posljednjih šest mjeseci.

Berzanska cijena je u posljednjih 20 dana porasla za 110 odsto. Institut taj novac može imati jedino ako se prethodno obavi dokapitalizacija.

Postojeći Plan restrukturiranja predviđa da se u Institut za četiri godine uloži 106 miliona eura, od čega kroz dokapitalizaciju 64 miliona, od prodaje dijela njegovih zgrada 28,2 miliona, a iz kredita kompanija 14,5 miliona.

Institut sada ima ukupne dugove od 24 miliona EUR, kao i akumulirani gubitak iz prethodnog perioda od 29,5 miliona EUR.

Na Skupštini akcionara koja je počela u četvrtak, nije postojala dvotrećinska većina za postojeći Plan restrukturiranja, pa je Vlada prihvatila zahtjeve za njegovu izmjenu koje je tražila Vila Oliva i koje će biti izmijenjene do nastavka sjednice 21. januara. Rakčević je tražio da se ne prodaje prva faza Instituta i da se kompleks zemljišta kod Titove vile ne pretvara u građevinsko za izgradnju stanova i poslovnih prostora, što je Vlada prihvatila.

Spor je izbio zbog odluke o dokapitalizaciji od 23,5 miliona eura, jer je Vlada pred sjednicu ponudila drugačiju odluku kako bi njome dostigla dvotrećinsku većinu i istisla sve male akcionare iz odlučivanja o sudbini kompanije. Rakčević je tada kazao da se država pokazala kao loš vlasnik i da je protiv toga da dobije dvije trećine akcija, i predložio da sam pokrije dugove Instituta.

Iz Asocijacije CAMA su pred dostavljanje prodajnih naloga na berzu kazali Vijestima da je moguće da sakupe preko deset odsto akcija koje nedostaju za dvotrećinsku većinu.

“Cijena po kojoj će država steći akcije kroz planiranu dokapitalizaciju je za preko 50 odsto veća od naše ponuđene cijene po kojoj je ukupna vrijednost Instituta svega 38 miliona eura, što je daleko manje od fer vrijednosti. Podsjećamo, a što se može i provjeriti, manjinski akcionari su tokom prethodnih 20 godina akcije sticali mahom u rasponu od 150 do 300 eura, što je ekvivalent sadašnjih čak 500 eura“, rekli su iz CAMA.

Oni su dodali da na berzi svako snosi individualnu odgovornost za gubitke, ali objektivno je i reći da su akcionari investicione odluke donosili, ispostaviće se kasnije, na bazi netačnih i obmanjujućih izjava tadašnjih državnih predstavnika, pa čak i regulatornih organa.

„Nadamo se da do stečaja neće doći, što bi bila odgovornost države i velikih akcionara, ali u tom scenariju očekivana vrijednost po akciji iz stečajne mase bi iznosila oko 250 eura”, naveli su iz CAMA.

Međutim, sada njihovu strategiju ruši mišljenje Vlade da akcije ne kupuje prije usvajanja Plana, što je i poziv malim akacionarima da glasaju za plan i odluku o dokapitalizaciji.

Nakon njihove objave, Rakčević je kazao da će sa interesovanjem pratiti najavljeno eventualno objedinjavanje akcija države i druge grupe malih akcionara kako bi dostigli dvotrećinsko vlasništvo.

Rakčeviću je ranije bilo onemogućeno da kroz blok trgovinu kupi dio akcija Instituta od drugih malih akcionara.

“Nije dobro, nije briselski, narušavati zakone ni sprečavati tržišno i slobodno formiranje cijena i trgovinu akcijama. Slobodna je volja akcionara da na berzi po cijeni koja misle da je realna prodaju ili kupe akcije. Sa interesovanjem ću pratiti zakonito djelovanje i eventualno nagoviješteno objedinjavanje većinskih i djela manjinskih akcionara koji su se snažno i glasno protivili privatizaciji Instituta“, najavio je Rakčević.

On je naveo da će istovremeno obezbijediti dvotrećinsku većinu za usvajanje Plana restrukturiranja Instituta koji će kao prvi korak privatizovati – prodati Soliter, Dječje odjeljenje, E odjeljenje i glavnu zgradu prve faze Instituta.

„Poslije toga će se konačno Institutu vratiti vlasništvo nad njegovim zemljištem i onda shodno planu restrukturiranja prodati zemljište i graditi stanovi iza Titove vile i realizovati investicija objekta mješovite namjene ili tržnog centra na parkingu Instituta. Sve u ime javnog interesa, spasavanja Instituta i zdravstvenog turizma. Takav plan reastrukturiranja i ‘spasavanja Instituta’ podržati nećemo”, poručio je Rakčević.

Cilj plana je da omogući Vladi da legalno pomogne državnu kompaniju u skladu sa strogim EU standardima o državnoj pomoći i preduslov je za početak dokapitalizacije. Autori plana smatraju da će bez njegovog usvajanja Institut otići u stečaj, jer ima akumulirane gubitke od 30 miliona eura, i da će prekinuti da obavlja djelatnost koja je i od javnog značaja.

Nakon završetka restrukturiranja u 2029, prema projekcijama autora Plana, profit Instituta bi iznosio 4,9 miliona i nastavio bi da raste, pa bi za deset godina u 2034. bio 6,6 miliona eura.

Rakčević je ranije kazao da nije tačno da je plan i državna pomoć jedino rješenje i ponudio da Vila Oliva pokrije ukupne dugove instituta, kao i da Institut, ako mu se vrati zemljište u vlasništvo, može uzeti kredit za drugi dio novca potreban za sanaciju. Iz Vlade su to odbili, jer bi Vila Oliva dokapitalizacijom od 23 miliona povećala učešće na 41 odsto.